novinarstvo s potpisom
Dragi moj Ive Vrana, dragi moj Koke, kako smo te od milja zvali mi najbliži tebi. Evo ti pišem ovo pismo, koje znam da je bez povratka, jer od tebe već godinama ni pisma ni razglednice. A jebeš pismo, kad više zajedno nismo, rekao bi ti onim svojim promuklim i od milijuna cigareta, sagorjelim glasom.
Rijetko viđam Dragu Mlinarca, ali kad god ga sretnem ushiti me svojom čudesnom karizmom. Za njega je vrijeme stalo u pet poslije podne prije 30 godina i on, osunčan tim magičnim popodnevnim svjetlom, provodi vrijeme kroz svoje sklopljene vjeđe i igra se svojim notnim crno-bijelim tipkama kao sjenama dana i noći…
Nakon što je neko vrijeme otvaranje traumatičnih društvenih tema u velikim kazališnim predstavama bila temeljna odlika repertoara HNK-a, s ”Eichmannom u Jeruzalemu”, na čijoj sam premijeri bio, ZKM se iznova potvrdio kao najrelevantnije mjesto promišljanja i otpora zabrinjavajućim društvenim trendovima.




















































