autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Zašto Mato Franković ne bi ponovio ZDS u Dubrovniku?

AUTOR: Miljenko Jergović / 27.07.2024.

Svoj govor gradonačelnik Dubrovnika završio je, da ponovimo, ovim riječima: “Dvije rečenice nikada neće biti staromodne i koje će nas pozivati na ono što je ključno, a to je da budemo spremni obraniti svoju Domovinu. A te dvije rečenice, i s time ću završiti, su: ‘Bog i Hrvati‘ i ‘Za dom spremni’”. Jest da rečenice […]

Objavljeno u: OSVRT
Oznake: Ante Pavelić, Budva, Cista Velika, Drugi svjetski rat, Dubrovnik, HSP, Mato Franković, Miljenko Jergović, Velimir Bujanec

S pričom o Srbima kao bubama slavom se ulazi u ovaj narod

AUTOR: Vedran Salvia / 19.09.2023.

Ima već nešto vremena da je članica Predsjedništva Matice hrvatske Slavica Stojan u intervjuu za DuList usporedila Srbe s bubama. Povod tih riječi je ona neka maloumna priča o, kako se to reče, svojatanju dubrovačke kulture, jezika ili čega već. Radi se o uobičajenim susretima u rodnom mjestu Vuka Karadžića, Tršiću u Srbiji, gdje se […]

Objavljeno u: OPRAVDANO ODSUTAN
Oznake: Matica hrvatska, Mato Franković, Opravdano odsutan, Slavica Stojan, Srbi, Vedran Salvia, Vuk Karadžić

Ubojstva na Daksi: U 1944. zrcali se današnja Hrvatska

AUTOR: Vedran Salvia / 26.10.2022.

Iza Dubrovnika i Dubrovčana je obljetnica oslobođenja grada, ali i ubojstava na otoku Daksi, kojega su počinili partizani u listopadu 1944. Kako ukazuju povijesni podaci, nakon ulaska partizanskih postrojbi u Dubrovnik, na spomenutom su otoku 24. listopada likvidirali 53 građanina zbog sumnji na suradnju s fašističkim okupatorom. Pobijeni su bez ikakvog suđenja.

Objavljeno u: OPRAVDANO ODSUTAN
Oznake: antifašizam, Daksa, Dubrovnik, Hrvatska, Ivo Rojnica, Krleža, Mato Franković, Niko Koprivica, Opravdano odsutan, Petar Perica, Sveti Vlaho, ustaštvo, Vedran Salvia

Strah od Đemidžića ili kako živjeti sa susjedom

AUTOR: Miljenko Jergović / 10.09.2017.

U visokom prizemlju zgrade gospođe Heim stanovao je susjed Đemidžić, na čiji sam spomen i pojavu premirao od straha. Bile su mi dvije-tri godine: o stvarima i ljudima ništa nisam znao, nego sam sudio samo prema zvuku njihovih imena.