autograf.hr

Čemu kontrapunkt, čemu glazba, čemu književnost, čemu nastojanje da se čuje i razumije bilo čiju tuđu misao ili osjećaj, čemu kompliciranje i filozofiranje, čemu… kada sve može biti tako jednostavno crno-bijelo. Ili si ustaša, ili si partizan. Ili si Hrvat, ili si Srbin. Ostali ionako nisu važni. Ili si domoljub, ili si izdajnik i jugokomunjara. […]

Znate li što je i gdje je Miskolc? Priznajem, ja nisam imao pojma kad mi je prije dvije i pol godine iz tog grada na sjeveroistoku Mađarske stigao poziv na festival. I to operni. Uspio sam te 2017. doći u Miskolc na pola dana. Stigao sam u kasno poslijepodne, bio na jednom koncertu i sljedeće […]

Na svjetskim televizijama možda je to zadnji neobavezni trenutak. Prvoga jutra u godini, u 11 sati i 15 minuta po srednjoeuropskom vremenu, na mjestu koje sebe smatra epicentrom Europe, grupa muškaraca u svečanom odijelu penje se na podij bečkog Musikvereina eda bi izvela ritual koji je, kao, kultura i tradicija. Nije, dakako, nijedno od toga.

Enrico Onofri je čudesan čovjek i glazbenik. Jedan je od najtraženijih i najslavnijih svjetskih violinističkih virtuoza specijaliziranih za sviranje barokne glazbe na baroknoj violini na barokni način, strastveno i ekstravagantno.

Nizozemac Bastiaan Everink pjevao je kao tinejdžer u crkvenim i školskim zborovima, a znao je svojim glasom zabavljati i društvo u pubovima. A onda se, s devetnaest godina, odlučio za vojničku karijeru. Tri godine kasnije bio je vrhunski obučeni marinac, pripadnik specijalnih postrojbi, u Prvom zaljevskom ratu u Iraku. Vratio se iz tog rata 1991. […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu, odabranu od autora, zbog godišnjeg odmora kolege Pofuka). Ništa ne znači jeka zvona onima koji su umrli kao stoka. Samo čudovišni bijes topova, samo mucajuće brzo štektanje pušaka može izreći njihove žurne vapaje Bogu. Ne rugajte im se molitvama i zvonima, nisu zborske tužaljke za one kojima pripadaju piskavi, poludjeli […]

U utorak Njemačka je stajala mirno. Ne na ukočen vojnički način, nego pognute glave, s velikim poštovanjem. U utorak, 10. studenog 2015. godine, umro je Helmut Schmidt. Nije, naravno, stala čitava Njemačka, užurbana, zaposlena, uskomešana, zabrinuta, prepuna izbjeglica i stranaca. Nisu se oglasile sirene koje prekidaju dan, zaustavljaju život i naređuju minutu šutnje.

U utorak Njemačka je stajala mirno. Ne na ukočen vojnički način, nego pognute glave, s velikim poštovanjem. U utorak, 10. studenog 2015. godine, umro je Helmut Schmidt. Nije, naravno, stala čitava Njemačka, užurbana, zaposlena, uskomešana, zabrinuta, prepuna izbjeglica i stranaca. Nisu se oglasile sirene koje prekidaju dan, zaustavljaju život i naređuju minutu šutnje. Ali, ona […]

Nebo se oblacima nježno prislonilo na mirogojske brežuljke maglovito prigušujući plamen jeseni u krošnjama. Kiša je čas nečujno sipila, a čas pljuskom spuštala šušteću zavjesu nad riječi i glazbu kojom smo se oproštali od Saše Britvića.

Biografije glazbenika redoviti su dio kinematografske ponude još iz vremena filmskih palača, odavno prije pojave multipleksa: u doba kad se za odlazak u kino oblačilo u večernju toaletu, upravo je zbog želje za uvođenjem ovog žanra izmišljen zvučni film kao takav.

Imao sam dvanaestak godina kada sam ispod prikaza gramofonske ploče nekoga već zaboravljenog rock benda u sarajevskom omladinskom listu Naši dani prvi put naišao na ime Zlatka Galla. Taj nimalo domišljati pseudonim prizivao je “Pjesmu mrtvom čovjeku” Miroslava Krleže, koju sam čitao prošloga raspusta, kad i druge Krležine pjesme.

Piše mi moj prijatelj i urednik portala Drago Pilsel svakog utorka i pita jesam li dovršio kolumnu. Kaže: čita te jako puno ljudi. Razočarat ćeš ih… A ja nisam uvijek redovit pisac. Kažem: znaš Drago, putujem, pišem, pa studenti, pa politika….. Nekad preskočim, nekad ipak pred jutro iznjedrim tekst. Tako i sinoć. Kažem: Drago, osnivam […]

Kažu, distopije su danas popularne. Kažu, knjižarske police i programi multipleksa prepuni su postapokaliptičnih priča. Kažu, od Igara gladi do Različite, to je ono što mladi danas vole.

Bilo da vjerujete kako život piše najnevjerojatnije priče, bilo da ste pobornici teze da igrani film u svojoj najčišćoj formi teži dokumentarizmu, bilo da jednostavno nemate vlastitih ideja – ako ste scenarist, počesto ćete posegnuti za novinama kao izvorom nadahnuća.

Godine 1911. veliki Bela Bartok napisao je jednu od svojih, a i općenito,  najizvođenijih klavirskih skladbi – Allegro barbaro. Nedugu, ali vrlo slavnu skladbu možete pronaći na YouTubeu u izvedbama koje jako variraju u trajanju, od onih koje se približavaju četriri minute,

 Koliko čovjek mora biti besramno bogat da bi jednu noć u hotelu platio trinaest tisuća eura? Baš kao i kolege novinari i glazbeni kritičari iz Luksemburga, Njemačke, Španjolske i Italije, postavljao sam si to pitanje dok nam je ljubazni mladi PR-službenik Grand Resorta u gradiću Bad Ragazu pokazivao dragulj u ponudi luksuznog hotelskog

Sinjski alkari, korčulanski moreškanti, dubrovački trombunjeri, kravat-pukovnija i slične kostimirane družine od povijesnih i kvazi-povijesnih postrojbi bit će 15. veljače poredane u špalir kroz koji će pred crkvu sv. Marka kročiti predsjedničkom lentom okićena Kolinda Grabar Kitarović da položi predsjedničku prisegu.

Bit će to lijep potres na posrnulom svjetskom tržištu nekretnina, kad u Forbesu, Wall Street Journalu i ostalim magazinima s dizajnerskih stolića preko cijele stranice izađe veliki oglas kojim Vlada Republike Hrvatske objavljuje akcijsku rasprodaju jadranskih otoka. ”Atraktivni mediteranski otoci svih veličina i dezena, totalna rasprodaja!“, kočit će na fotografijama kornatskog arhipelaga, hvarske palače Leporini […]

Venezuela ima nešto što nema nijedna druga zemlja na svijetu: fantastične dječje i omladinske simfonijske orkestre. Čitava je zemlja premrežena orkestrima koji su jezgre jedinstvenog glazbeno-obrazovnog i odgojnog sustava koji svijet poznaje pod jednostavnim kratkim imenom – El Sistema. To je jedan od najvažnijih zaštitnih znakova, ili, kako se to danas kaže, brendova Venezuele.   […]

Moja velika želja za igranjem nogometa oduvijek je bila u obrnutom srazmjeru s mojom nadarenošću za taj sport.   Da istrčim na pravi nogometni travnjak moglo se dogoditi samo tako da se nada mnom sažali neki humanitarac. Upravo to se prije i dogodilo prije desetak godina u Dubrovniku. U okviru svog sjajnog, u međuvremenu netragom […]

Kamere, mikrofoni, novinari baš i nisu uobičajena slika na ulicama Gline. No, u ponedjeljak 9. lipnja onamo ih je privukao dolazak hrvatskog predsjednika, kojeg su čekali pred ulazom u Hrvatski dom.   Začudo, Josipovića nitko nije pitao o Milanoviću, Liniću ili Karamarku, nego samo o Natku Devčiću, skladatelju rođenom prije sto godina kojem se te […]

Dokumentarni filmovi, ne samo kao stilske vežbe budućih autora igranog filma već kao ozbiljni produkcioni i autorski poduhvati, uz upotrebu najnovije PC tehnologije i višemesečnih istraživanja, među istaknutim fenomenima su novije medijske ponude. Tome su doprineli specijalni kablovski kanali poput History, Discovery, Geography, Animal Planet, ali i specijalizovani festivali koji su spremni da značajnim donacijama […]

Ništa ne znači jeka zvona onima koji su umrli kao stoka. Samo čudovišni bijes topova, samo mucajuće brzo štektanje pušaka može izreći njihove žurne vapaje Bogu. Ne rugajte im se molitvama i zvonima, nisu zborske tužaljke za one kojima pripadaju piskavi, poludjeli zborovi zavijajućih granata i truba što ih dozivaju s tužnih polja.   Prethodne […]

Iosi Havilio rođen je 1974. u Buenos Airesu. Studirao je filozofiju, glazbu i film. Dosad je objavio romane “Opendoor” (2006.), “Estocolmo” (2010.) i “Paraísos” (2012.), i spada u nekolicinu privilegiranih suvremenih argentinskih pisaca koji su istovremeno osvojili naklonost publike i književnih kritičara.   Glavna junakinja, mlada zaposlenica veterinarske klinike u Buenos Airesu, dobiva zadatak da […]

Ona stara latinska o muzama koje šute pred oružjem već odavno ne vrijedi. Osobito kad je u pitanju Rusija. Ne šuti umjetnost, a još manje šute ruski umjetnici. U svojoj politici i munjevitoj akciji pripojenja Krima Rusiji Putin je dobio javnu podršku impozantne liste ruskih umjetnika među kojima su osobito uočljivi svjetski poznati glazbenici na […]

Piše: Drago Pilsel Koristim priliku da vam čestitam Novu godinu, kao i svima onima koji vas cijene i koji će zbog toga rado pročitati ovaj intervju. A i ne biste bili izabrani kao prva figura koja će se pojaviti na našem portalu u 2014. godini da niste, tako mislim, ne samo pametan, obrazovan, duhovan i […]

Koncert s djelima komorne glazbe iz opusa Pendereckoga, Prokofjeva, Janáčeka i Bartóka u subotu navečer nije, nažalost, privukao veći broj slušatelja u Hrvatski glazbeni zavod, iako su dosadašnji programi Udruge Diapason, osnovane prije nekoliko godina, jamstvo kvalitete.   Svaku od izabranih skladbi jedanaest je muzičara izvelo na visokoj tehničkoj razini, sabrano, s promišljenim interpretativnim govorom […]

Na području novih tehnologija i umjetnosti sve važnije mjesto zauzima projekt Lola (LOw Latency), pokrenut 2005. na GARR-u (talijanska akademska i istraživačka mreža), koji muzičarima omogućuje zajedničko sviranje iako se fizički nalaze na različitim mjestima.   Ako ste violinist, živite u Zagrebu i pripremate recital s pijanistom koji živi u Londonu, probe za taj koncert […]

  ”Od kada postoji ljudski rod, postoji i glazba. Uvijek je čovjek pjevao na njivi, bubnjao u ratu, plesao na svadbi. Tako će to vjerojatno trajati do kraja svijeta. Ali kad je prvi put netko pozvao prijatelje i rekao im neka pažljivo slušaju jer im ima nešto važno reći glazbom, počela je jedna velika i […]

Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske Razgovor vodili: Zdravko Zima i Drago Pilsel   Imali ste već priliku pozdraviti se s papom Franjom nakon njegove inauguralne mise, ali ste u četvrtak održali i prvi službeni susret. Kako je protekao i kakav je dojam na vas ostavio Papa? Papa je bio upravo onakav kakvog sam i očekivao […]