autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Uskrs u zemlji šutnje

AUTOR: Aurelie Nimarin / 15.04.2025.

Dok Hrvatska ubrzano tone u tišinu obespravljenih, Crkva koja bi trebala biti glas nade, ostaje nijema. A Uskrs ne prašta nijemima pred nepravdom.

Uskrs je vrhunac kršćanskoga otajstva: pobjeda života nad smrću, pravednosti nad nepravdom, smisla nad apsurdom.

Uskrs nije obična proslava, Uskrs je sud. I nad svijetom i nad Crkvom. Kristovo uskrsnuće nije izolirani događaj izvan ljudske povijesti.

Kako je zapisao Joseph Ratzinger, uskrsnuće je ”eksplozija stvarnosti”, događaj koji mijenja strukturu postojanja, poziva na novi način življenja. Ne radi se o pobožnom običaju ni o privatnoj utjesi. Radi se o pitanju života i smrti: što znači vjerovati u Uskrs u svijetu koji se raspada pred našim očima?

U Hrvatskoj danas štrajkaju odgojitelji, učitelji i nastavnici, bolesnici čekaju terapije mjesecima, mladi u redovima odlaze iz zemlje, siromaštvo izbija iz pukotina koje više nitko ne uspijeva zakrpati, sve više je napada na dostavljače hrane tamnije boje kože…

Pravosuđe koje bi trebalo biti posljednje uporište pravednosti pretvoreno je u trgovački pult. Politika je izgubila i privid moralne odgovornosti. Narod je umaran čak i od vlastitog razočaranja. A Crkva? Crkva šuti. Ne šutnjom molitve, ne šutnjom kontemplacije, ne šutnjom koja osluškuje Boga. Nego šutnjom koja pristaje. Šutnjom koja ne želi riskirati svoje povlastice. Šutnjom koja se skriva iza rituala i procesija, umjesto da bude glas onih koji glasa nemaju.

Papa Franjo već godinama upozorava na ovu bolest konformističke Crkve, koja nije drugo doli pokušaj da Crkva postane uglađena, prihvatljiva, neutralna.

Takva Crkva prestaje biti sol zemlje i svjetlo svijeta. Postaje tek još jedna institucija među mnogima.

U Fratelli Tutti Franjo piše kako ”nepravda nije nesreća koja nas snalazi”, nego ”rezultat izbora koji privilegiraju neke, a isključuju druge”.

Ako Crkva ne imenuje tu nepravdu, ako ne prokaže strukture grijeha u društvu, ona sudjeluje u njihovom održavanju. Neutralnost pred nepravdom nije evanđeoska vrlina. Neutralnost pred nepravdom izdaja je Uskrsloga. Zbog pranja ruku pred nepravdom, povijest Poncija Pilata pamti kao onoga koji je izdao Istinu.

Hans Urs von Balthasar u svojim promišljanjima o Crkvi kaže da zajednica vjernika ne postoji zbog same sebe, nego da bude znak proturječja svijetu. Crkva koja samo upravlja imovinom, održava ugled i traži kompromis s moćnicima nije Crkva uskrsloga Krista.

To je Crkva koja još uvijek živi Veliki petak, ali ne želi ući u dramatičnu radikalnost Uskrsa.

Šutnja Crkve u Hrvatskoj danas nije samo propust. Ona je izdaja onih za koje je Krist dao svoj život: siromašnih, obespravljenih, ranjenih, udaranih…

Sveta majka Crkva, kako sami sebi vole tepati, ne može biti majka samo bogatih, utjecajnih i odabranih. Jer, kako upozorava Blaise Pascal, ”Krist je u agoniji sve do kraja vremena”. A gdje su danas u crkvenim porukama agonije obespravljenih radnika, premlaćenih stranaca tamnije boje kože? Gdje su jauci bolesnih? Gdje su suze poniženih?

Uskrs nije trijumf bogatih nad siromašnima. Nije slavlje institucija nad pojedincima. Uskrs je trijumf onih koji nisu imali ništa osim nade.

Zato danas, kad Crkva šuti pred rastućim siromaštvom, kad ignorira vapaje odgojitelja, učitelja i nastavnika, kada šutke prelazi preko korupcije i nepravde, ona ne šuti u Kristovo ime. Ona šuti protiv Njega.

Krist nije uskrsnuo da bi očuvao red postojećih moći. Uskrsnuće je objava novog poretka: gdje posljednji postaju prvi, gdje gladni bivaju nahranjeni, gdje suci konačno odgovaraju pred Pravdom koja je više od zakona.

Ako Crkva želi slaviti Uskrs vjerodostojno, mora ponovno naučiti govoriti. Ne jezikom diplomatskih općenitosti, nego jezikom Evanđelja: jasnim, oštrim, istinitim. Mora biti spremna izgubiti privilegije da bi ostala vjerna.

Jer, kako je pisao Benedikt XVI., ”u svakom vremenu Crkva mora biti spremna na mučeništvo, ako želi ostati živa.”

Šutnja nije odgovor. Neutralnost nije svetost. Prava Crkva ne šuti pred križem svijeta. Ako i ove godine, uz svečanost uskrsnih zvona, ponovno prešutimo plač siromašnih i očaj očajnih, nećemo slaviti Uskrs. Slavit ćemo vlastitu izdaju. Krist je uskrsnuo, ali pitanje je hoćemo li uskrsnuti i mi?

Svima onima koji danas nose rane nepravde, siromaštva, gladi, poniženja i tihe borbe za dostojanstvo, neka Uskrs donese nadu koja ne ovisi o moćnima ovoga svijeta, nego o Onome koji je iz tame smrti izišao kao Svjetlo života.

Sretan Uskrs, osobito vama koji još vjerujete unatoč svemu.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: