Zašto Crkva zatvara oči pred potrebama mladih svećenika?

U posljednje vrijeme sve češće slušamo o svećenicima koji napuštaju crkvene redove, a priče o njihovim odlascima više nisu rijetkost ni u medijima. Kao da je postalo posve normalno da se mladi, perspektivni duhovni vođe, oni kojima pripada budućnost Crkve, nenametljivo povlače iz službe. Ipak, službena Crkva o ovim pojavama uglavnom šuti.

Nedavni slučaj poznatog francuskog svećenika Matthieua Jasserona, koji je na TikToku okupio čak 1,2 milijuna pratitelja, a potom je zbog nerazumijevanja crkvene hijerarhije napustio svećeništvo, samo je vrh sante leda.

Ovaj događaj ukazuje na dublju krizu, krizu kojoj Crkva, čini se, ne želi ni pogledati u oči. Šutnja, u ovom kontekstu, nije zlato, već znak institucionalne sljepoće i tvrdoće srca.

Nedavno je Hrvatska biskupska konferencija, a slijedila ju je i Biskupska konferencija BiH, uvela smjernice za svećenike o korištenju društvenih mreža. Takav potez, iako u nekim segmentima razumljiv (jer se želi očuvati pastoralna i etička dimenzija komunikacije), otvara niz pitanja. Je li nadziranje virtualnog prostora pokušaj održavanja uglađene slike i kontrole diskursa unutar Crkve? Ne guši li se time svećenicima njihova sloboda izražavanja i mogućnost komunikacije s vjernicima, osobito onima mlađima kojima su društvene mreže prirodni prostor susreta i dijaloga?

Svima je jasno da su današnje mlađe generacije (svećenika) nesklone formalizmima te da su društvene mreže njihov prirodni jezik.

Ove smjernice dodatno naglašavaju napetost između modernizacije i tradicionalizma. Dok mladi svećenici nastoje vjeru približiti svijetu koji se ubrzano mijenja, crkvena hijerarhija poseže za strogim mjerama i mehanizmima kontrole. Time, prije svega, želi zadržati disciplinu i postojeću sliku o sebi, zaboravljajući da je Krist pozivao na izlazak ”na periferije”, među ljude, a ne na povlačenje u tvrde, nepropusne zidove institucionalne sigurnosti.

Rezultat ovog nerazmjera nije samo stagnacija, već egzodus mladih i sposobnih svećenika koje Crkva ne uspijeva zadržati, niti motivirati. Ti odlasci nisu privremeni hir, već simptom dubokog jaza između onoga što Crkva jest i onoga što bi danas mogla i trebala biti.

Dok se Crkva na jednom polju trudi ograničiti slobodu izražavanja onima koji bi trebali biti njezini najkreativniji i najagilniji glasovi, na drugom frontu svjedočimo rastegnutoj brizi oko vatikanskih financija i upravljanja golemom imovinom.

Medijski napisi, poput onih u talijanskom magazinu Panorama od 12. prosinca 2024., ukazuju na to da je Crkva spremna uložiti silnu energiju, resurse i vrijeme u obranu financijskih interesa i vatikanske riznice. Za kvalitetnu ekonomsko-upravnu strategiju očito ima volje, stručnih kadrova i čvrstine. No, za mlade svećenike i njihove potrebe, za one koji bi trebali naslijediti starije i umorne generacije, koje se uglavnom ne snalaze u ”novom” svijetu, koji se svakodnevno mijenja, čini se kao da tog istog žara jednostavno nema. Ili, ako ga i ima, ostaje skriven negdje u mutnim zakutcima institucije.

Primjer mladoga francuskog svećenika influencera, koji je kroz društvene mreže vjernicima uspješno ponudio svježu perspektivu i suvremen duh Evanđelja, jasno pokazuje što se događa kada Crkva ignorira potencijale nove evangelizacije.

Umjesto da vidi priliku u digitalnoj prisutnosti i drugačijim, inovativnim oblicima komunikacije, crkvena se struktura povlači u sebe proziva i kritizira. Rezultat je da mladi svećenici odlaze jer ne vide način kako da pomire svoje duhovne težnje s krutim institucionalnim pravilima.

Odlaze, dakle, oni koji žele unijeti nove ideje i unaprijediti služenje ljudima, a ostaju oni kojima više odgovara kretanje unutar postojećih okvira, sljedeći već uspostavljena pravila i spremno se povinujući hijerarhiji, čak i kada to proturječi njihovim vlastitim razmišljanjima i stavovima.

Očito je da se posljednjih desetljeća u Crkvi, osobito u Hrvatskoj, odvija negativna selekcija. Dovoljno je pogledati današnji sastav biskupa (u Japanu postoji izreka: ”Nema loših vojnika samo ima loših generala.”), a najbolji primjer toga mogu pružiti nedjeljne mise koje prenosi HTV.

Dosta je samo malo pozornije poslušati pojedine propovijedi pa da se čovjek zapita nije li riječ o izravnoj uvredi zdravog razuma. Neke su, naime, toliko besmislene ili čak vrijednosno sporne da bi uz prijenos na televiziji trebalo stajati upozorenje: ”Oprez! Nije preporučljivo za one koji imaju iole zdravu pamet.” Takve propovijedi ne narušavaju samo dostojanstvo vjerskog obreda, nego i samu bit Crkve.

Papa Franjo više je puta govorio protiv klerikalizma i karijerizma, nazvavši ih bolestima koje Crkvu udaljavaju od njezine izvorne misije. No njegove riječi kao da se lome o nevidljivi zid šutnje i otpora, u instituciji koja često ne želi (ili ne može) slušati.

Dok Papa Franjo poziva Crkvu da se ponizi i prizna pogreške, da izađe među narod i postane bliža ljudima, upravo odlazak mladih svećenika razotkriva tu nevoljkost Crkve da se mijenja.

Istodobno, tamo gdje su u igri financijski interesi, primjerice u pripremama za velika slavlja, poput Jubileja 2025., Crkva se umije pokazati kao iznimno učinkovita, organizirana, spremna na strateško promišljanje i brze reakcije.

Zar ne bi dio te energije, posvećenosti i stručnosti trebao biti usmjeren i prema onima koji čine duhovnu okosnicu Crkve, mlađim svećenicima?

Može li Crkva danas prepoznati znakove vremena i otvoriti se svijetu koji se mijenja brže nego ikad? Ima li snage da se odrekne lažnog sjaja klerikalizma i karijerizma te da u središte vrati Kristov nauk o blizini, otvorenosti, milosrđu i služenju?

Bez istinske introspekcije, bez spremnosti na radikalne promjene i bez ispravnog odnosa prema (mlađim) svećenicima, Crkva riskira pretvoriti se u hijerarhijsku instituciju koja živi sama za sebe, daleko od ljudi kojima bi trebala služiti i koja na oltaru vlastitih interesa žrtvuje one koji su joj mogli biti nada i snaga u budućnosti.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Lefebvristi i njihovi saveznici protiv Koncila
    •  Evo zašto je Slavenka Drakulić bila tako blizu kršćanstvu
    •  Nevidljivi svećenici: problem psihološke patnje
    •  Uzinić protiv hereze identitetskog katoličanstva
    •  Papa Lav XIV. protiv digitalne civilizacije bez čovjeka
    •  Kad se topovi zovu obranom, a šutnja razboritošću
    •  Prva godina: Papa koji biskupima vraća lice pastira
    •  Kršćanstvo u službi ideologije
    •  Godina bez Franje - proročke geste i nedovršena reforma
    •  Pedofilija, odgovornost biskupa u Gospiću i kriza Crkve

> Svi tekstovi ovog autora