Predrag Matić: ”Ne smijemo se vratiti u nacionalistički model devedesetih”

Piše: Drago Pilsel

Gospodine ministre, još jednom ste postali meta tzv. Stožera za obranu hrvatskog Vukovara koji vas naziva ”ministrom bez branitelja”, pa vas molim da komentirate neke segmente priopćenja, otvorenog pisma, što li već, toga Stožera. Za početak, oni vam pripisuju da su za vas, citiram: ”članovi SOHV-a (hrvatski branitelji i stradalnici) oni koji govore ratnohuškačkim jezikom koji su naučili prije i početkom Domovinskog rata”. Molim vaš komentar, odnosno molim da mi kažete kako vi doživljavate Stožer i tko su i kakvi su za vas njegovi čelni ljudi?

 

O tome jesam li ja ”ministar bez branitelja” bolje i od Stožera i od mene govore branitelji svih onih mjesta od Iloka do Dubrovnika u kojima sam uvijek bio srdačno dočekan. Sve to možete provjeriti na fotografijama na web stranici Ministarstva branitelja. Ako netko govori o nečijim eventualnim ”grijesima iz prošlosti”, a onda zaključuje ”Stožer je spreman!”, što je to nego pokazivanje netrpeljivosti i zauzimanje borbenog stava? A što je netrpeljivost nego poziv na linč? Inače, za većinu članova Stožera mislim da su istinski hrvatski branitelji, pošteni građani i da su u početku imali vrlo jasne i konkretne namjere, ali da su u međuvremenu izmanipulirani, a zatim ostavljeni na vjetrometini i sad se na svaki način bore za mrvice pažnje.

Za većinu članova Stožera mislim da su istinski hrvatski branitelji, pošteni građani i da su u početku imali vrlo jasne i konkretne namjere, ali da su u međuvremenu izmanipulirani, a zatim ostavljeni na vjetrometini i sad se na svaki način bore za mrvice pažnje

 

 

Optužuje vas se i da (možda) promičete tezu da su ”Hrvati bili ti glavni huškači koji su uzrokovali početak krvavog rata i doveli do raspada Jugoslavije” te vas pitaju: ”Opravdava li on time srpsku agresiju koja je razorila Vukovar i Hrvatsku?” Imamo puno mladih čitatelja koji možda ne znaju točno kako su 1991. počela komešanja i ratna događanja u Vukovaru, pa vas molim da to njima ukratko pojasnite.

 

Prije svega, to je klasičan primjer zamjene teza. Dakle, za rat na prostoru bivše Jugoslavije kriv je Slobodan Milošević i vodstvo tadašnje JNA. Za početak sukoba u gradu Vukovaru je također najodgovorniji Slobodan Milošević i JNA, s tim da su imali pomoć u lokalnom srpskom stanovništvu. Ono što sam ja želio reći govoreći o „ratnohuškačkom diskursu“ jest to da i danas u Hrvatskoj postoje mediji, novinari i društvene skupine koji su se s nekim imaginarnim neprijateljem spremni obračunavati kroz optiku prošlosti, pozivajući se na ratna zbivanja i to tko je na kojoj strani bio ističući nečiju nacionalnost te govoreći o manjku nečijeg domoljublja.

 

 

Stožeraši vele da nisu podanici niti jedne političke opcije, niti će to biti, nego ”sluge hrvatskome narodu i građanima Hrvatske koji uvažavaju zemlju u kojoj žive”. Mislite li vi zaista da oni nemaju političke mentore i financijere?

 

Svoju su neovisnost najbolje dokazali sami kad su se na posljednjim lokalnim izborima stavili na stranu jedne političke opcije, nakon čega su se morali suočiti s internim sukobima u svojim redovima. O svemu tome smo mogli čitati u dnevnim novinama. Na pitanje podržavaju li ih ti isti politički mentori i danas neka odgovore sami.

 

 

 

Kažu pak da Stožer od svog osnutka nudi konkretna rješenja problema, poziva na dijalog, na poštivanje zakona i Ustava, ali da ta rješenja i pozive ignorira vladajuća koalicija kojoj i vi pripadate. Molim vas da mi i to komentirate.

O tome jesam li ja ”ministar bez branitelja” bolje i od Stožera i od mene govore branitelji svih onih mjesta od Iloka do Dubrovnika u kojima sam uvijek bio srdačno dočekan. Sve to možete provjeriti na fotografijama na web stranici Ministarstva branitelja. Ako netko govori o nečijim eventualnim ”grijesima iz prošlosti”, a onda zaključuje ”Stožer je spreman!”, što je to nego pokazivanje netrpeljivosti i zauzimanje borbenog stava?

 

Pitam se o kojem oni to dijalogu govore ako sam ja osobno dogovarao njihov susret s premijerom Milanovićem kako bismo zajednički pokušali pronaći neko optimalno rješenje za pitanje dvojezičnosti u Vukovaru, a oni su taj susret nekoliko puta odbijali, a kad su se dva puta odazvali pozivu, došli su s ultimativnim zahtjevima. Što se tiče prikupljenih potpisa za održavanje referenduma, saborski Odbor za Ustav, poslovnik i politički sustav je predložio Saboru da od Vlade zatraži provjeru i vjerodostojnost potpisa. Dakle, nema govora o nepoštivanju Ustava i kršenju zakona. Ako, pak, još uvijek govore o nelegalnom postavljanju ploča, mogu ih samo još jednom upitati: Je li se država trebala praviti slijepa pred ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina koji je sama donijela?

 

 

Zatim vele da ”brane Vukovar od kaosa” i da će učiniti sve da obrane dostojanstvo Vukovara od ”nezakonite i preuranjene primjene dvojezičnosti, unatoč nezakonitom i protuustavnom nasilju vlastodržaca, kreatora kaosa.” Ide se toliko daleko da vas se optužuje da priželjkujete novo prolijevanje krvi na ulicama grada u kojem ste odrasli, gdje ste živjeli i koji ste branili i da je to ”poražavajuće”. Vaš komentar.

 

Prvo, u Vukovaru kaosa nema niti će ga biti. Drugo, Vukovar od nekog potencijalnog kaosa može braniti samo hrvatska policija jer jedino ona ima legitimitet za takvo što. Nikakav stožer, koordinacija, udruga ili bilo što slično. Koliko ja priželjkujem prolijevanje krvi na vukovarskim ulicama najbolje govori silna energija i trud koje sam uložio u povezivanje Stožera, premijera Milanovića i gradonačelnika Sabe i pokušaj da se usuglase stavovi i dođe do nekog zajedničkog rješenja. Ako im ni to nije dovoljno jak dokaz, neka provjere koliko volje i želje ulažem u osnivanje Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar čiji bi važan dio bila Škola mira.

 

 

Premijer Milanović i predsjednik Josipović su jasno kazali kako smatraju da je referendumsko pitanje iza koje stoji Stožer protuustavno, a i da narušava principe kojima se Hrvatska rukovodila tijekom procesa pregovaranja s institucijama Europske unije. Molim vas da pokušate pojasniti Stožeru kako vi gledate na problem zatraženoga referenduma.

Prvo, u Vukovaru kaosa nema niti će ga biti. Drugo, Vukovar od nekog potencijalnog kaosa može braniti samo hrvatska policija jer jedino ona ima legitimitet za takvo što. Nikakav stožer, koordinacija, udruga ili bilo što slično. Koliko ja priželjkujem prolijevanje krvi na vukovarskim ulicama najbolje govori silna energija i trud koje sam uložio u povezivanje Stožera, premijera Milanovića i gradonačelnika Sabe i pokušaj da se usuglase stavovi i dođe do nekog zajedničkog rješenja

 

Ja nisam meritoran komentirati je li ovo pitanje ustavno ili ne, ali sam siguran da je krajnje diskriminatorno i neuljudno. A takvo je iz jednostavnog razloga što bi, ako referendum kojim nesretnim slučajem prođe, snizilo dosegnutu razinu prava svih nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

 

 

Kažu da Stožer zajedno s Rusinima i Ukrajincima obilježava godišnjice njihovog progona iz Petrovaca i da vas tamo nisu vidjeli. Da Stožer sudjeluje i u proslavi Svjetskog dana Roma, pa Vas pitaju jeste li bili tamo?

 

U ove dvije godine mandata prešao sam preko 120.000 kilometara samo u osobnom automobilu (ne brojim avion i autobus), obišao Hrvatsku uzduž i poprijeko i pritom za mene nije bilo ni svetka ni petka. Nažalost, nemam tu čudesnu mogućnost bivanja u istom trenutku na dva mjesta i nije moguće odazvati se na sve pozive. Međutim, Ministarstvo branitelja je ozbiljna institucija koja ima svoju zamjenicu ministra, pomoćnike ministra i načelnike i zaista se trudimo odazvati na što veći broj poziva, neovisno o udaljenosti, prigodi ili nacionalnoj pripadnosti organizatora ili onih kojima je prigoda posvećena.

 

 

Molim vas sada da odgovorite na konkretna pitanja Stožera. Pođimo redom: ”Što je (Matić) poduzeo po pitanju zdravstvenog stanja hrvatskih branitelja, načina sistematskih pregleda te modela liječenja onih kod kojih se otkriju teške bolesti?”

 

Ministarstvo branitelja, koje ja samo vodim, poduzelo je puno toga. Najprije smo u suradnji s Medicinskim fakultetom i Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo proveli znanstveno-istraživački projekt ”Praćenje smrtnosti i pobola hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji”, a nakon sistematizacije svih dobivenih rezultata predložit ćemo preventivni pristup kroz sustav sistematskih pregleda, promoviranje ciljanih pretraga te ciljani odabir liječenja za bolesti s najvećom smrtnosti. U studenom 2013. krenuli smo sa sistematskim pregledima i sustavnim praćenjem zdravstvenog stanja branitelja-logoraša. Nedavno je usvojen novi Nacionalni programa psihosocijalne i zdravstvene pomoći sudionicima i stradalnicima Domovinskog rata, Drugog svjetskog rata te povratnicima iz mirovnih misija. Do kraja ove godine bi trebao biti otvoren barem jedan veteranski centar kao mjesto najsustavnije brige za branitelje i članove njihovih obitelji.

 

 

Nadalje: ”Kada će (Matić) svima onima koji boluju od PTSP-a otkriti tajnu svog čudesnog izlječenja, čime bi pomogao mnogim braniteljima koji boluju od te teške bolesti?”

Ja nisam meritoran komentirati je li ovo pitanje koje predlaže Stožer ustavno ili nije, ali sam siguran da je krajnje diskriminatorno i neuljudno. A takvo je iz jednostavnog razloga što bi, ako referendum kojim nesretnim slučajem prođe, snizilo dosegnutu razinu prava svih nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj

 

Nije se dogodilo nikakvo čudo, nego sam naprosto osjetio poboljšanje, tj. smanjenje simptoma PTSP-a, javio se nadležnom liječničkom povjerenstvu i na temelju njihova mišljenja mi je smanjena invalidnost s 80 na 50%. Inače, i ja sam prije puno godina išao na terapiju, ali ono što mi je najviše pomoglo je rad. Rad i samo rad. Osim toga, napisao sam knjigu i na taj način sistematizirao svoja sjećanja i razmišljanja o svemu što mi se u Vukovaru i srpskim logorima dogodilo 1991. i 1992. godine. Knjiga je, na neki način, ponijela sav moj mentalni teret i oslobodila mi prostor za razmišljanje o budućnosti i onome što mogu napraviti od nje.

 

 

Još i ovo: ”Kada će predložiti da se novac, koji se utroši svake godine u srpnju na Brijunima za druženje i uživanje političke i umjetničke ‘elite’ Hrvatske i ‘Regiona’ (sve po 7 kuna)”, misle valjda na teatar koji vodi Rade Šerbedžija kojem također ovih dana prijete, ”iskoristi za izgradnju Bolnice i centra za liječenje i rehabilitaciju teško bolesnih branitelja?”

 

Branitelji već i sad imaju vrlo visoku razinu zdravstvene zaštite i mogućnost liječenja u najboljim bolnicama u Republici Hrvatskoj. Inače, kako rekoh, do kraja ove godine bit će otvoren barem jedan veteranski centar, a s tim ćemo projektom nastaviti i dalje.

 

 

Napokon i ono što je očito izazvalo ovu novu provalu gnjeva i ovu lavinu napada na vas, to oko angažmana gospodina Šerbedžije: ”Zašto za promotora istine o Vukovaru i vukovarske priče predlaže Hrvata koji je u vrijeme najžešćih napada na Vukovar i Hrvatsku pobjegao u Srbiju, koji o sebi piše da je dvostruki izdajnik, koji je tamo živio i radio tijekom srpske agresije i snimao film ‘Dezerter’ nakon okupacije Vukovara kada je grad bio sravnjen sa zemljom, a branitelji zatočeni i mučeni u srpskim logorima tek par kilometara od njegova boravišta?”

Rade Šerbedžija je iz Hrvatske, jedan je od najboljih hrvatskih glumaca, ostvario je respektabilnu holivudsku karijeru, a zahvaljujući svom glumačkom talentu, dobio je priliku upoznati se sa svjetskim zvijezdama kao što je Angelina Jolie i sigurno može pomoći u organizaciji njihova dolaska u Hrvatsku. Pitate li me je li Rade Šerbedžija promotor Hrvatske, reći ću: Da, jedan od najboljih

 

Opet se radi o izvrtanju teza. Ja nikoga ne predlažem niti mogu predložiti za promotora Hrvatske ili Vukovara. Onaj tko bi to htio biti sam bi morao o tome odlučiti jer je to jedini iskren i dostojanstven način promoviranja nečega. Ako predstavnicima Stožera nije jasno zašto sam gospođi Jolie predložio Radu Šerbedžiju kao posrednika, onda se bojim da oni nisu živjeli u 20. stoljeću, da ne žive u 21. stoljeću i da su televizija i internet prošli mimo njih. No, predočit ću im: Rade Šerbedžija je iz Hrvatske, jedan je od najboljih hrvatskih glumaca, ostvario je respektabilnu holivudsku karijeru, a zahvaljujući svom glumačkom talentu, dobio je priliku upoznati se s takvim svjetskim zvijezdama kao što je Angelina Jolie i sigurno može pomoći u organizaciji njihova dolaska u Hrvatsku. Pitate li me je li Rade Šerbedžija promotor Hrvatske, reći ću: Da, jedan od najboljih.

 

 

Zašto ste smatrali važnim ispričati se u otvorenom pismu glumcu Radi Šerbedžiji ako ga napadaju anonimci i polunovinari s margine?

 

Osjetio sam potrebu ispričati se naprosto zato što se gospodin Šerbedžija nije sam nudio niti nametao za ulogu posrednika, nego je to, zbog kratkoće susreta, bila moja instant-ideja kako uspostaviti komunikaciju s gospođom Jolie. Međutim, anonimci i polunovinari, a zapravo raspiritelji niskih strasti, to su odmah dočekali na nož i krenuli napadati čovjeka ni krivog ni dužnog. Osim toga, ma kako napadi dolazili s minornih i trivijalnih adresa, njihove posljedice mogu biti ozbiljne.

 

 

U pismu ste napisali kako je nevjerojatna i zastrašujuća lakoća kojom se ljude u Hrvatskoj optužuje i linčuje. Citiram: “Ta lakoća linčovanja pokazuje i da je jedan manji dio hrvatskih medija, novinara i građana ostao zaglavljen u ratnohuškačkom diskursu iz ranih 90-ih godina. Međutim, od straha koji ta lakoća optuživanja proizvodi još je veća žalost koja nastaje kada čovjek vidi s koliko se spremnosti ta minorna skupina odriče pozitivnih, plemenitih i konstruktivnih namjera i projekata ukoliko se na bilo koji način ne uklapaju u njezinu usku i ksenofobnu viziju ‘pravovjernog hrvatstva i ljubljenja Hrvatske’. Ova a priori antagonistička spremnost pokazuje ne samo to da je ova skupina zaglavljena u prošlosti, nego i to da je sadašnjost i budućnost zapravo i ne zanimaju.” Idemo najprije pojasniti vaše motive da u Vukovar dovete Angelinu Jolie. Koji je vaš plan?

 

Za početak, s Angelinom Jolie imao sam priliku razgovarati u Sarajevu na konferenciji posvećenoj prevenciji seksualnog nasilja u ratnim sukobima. Naime, gospođa Jolie i britanski ministar vanjskih poslova William Hague, koji je također bio na konferenciji, su nositelji Inicijative za prevenciju seksualnog nasilja u konfliktu. Budući da je seksualno nasilje jedna od velikih posljedica Domovinskog rata, pomislio sam kako bi bilo dobro da gospođa Jolie dođe u Vukovar i pažnju svjetske javnosti nakratko usmjeri i na naš slučaj. Osim toga, njezin bi dolazak bio dobra svjetska promocija i samom gradu Vukovaru.

Razlog zašto odlikovanje Junak Domovinskog rata ”Blago Zadro” nije već zaživjelo treba tražiti u hrvatskom jalu i to onom koji se pojavljuje u vrlo visokoj koncentraciji. Ako vam kažem da je Ministarstvo branitelja već imalo gotovo idejno rješenje izgleda odlikovanja i da je ono ušlo u Vladinu proceduru, onda će vam biti vrlo jasno koliko ”nismo napravili ništa” kako bi to odlikovanje bilo uvedeno

 

 

Mislim da ste u pismu Šerbedžiji dotakli nešto važno: ekipa koja rukovodi Stožerom ustvari je minorna. Ali kako uspijeva biti toliko glasna i prisutna u medijima? Je li to samo posljedica njena nasilničkoga ponašanja, što je samo po sebi medijima atraktivno?

 

Jedan dio objašnjenja sigurno leži u tom borbenom nastupu, paramilitarnoj ikonografiji i glasnoći. Drugi dio objašnjenja bi, međutim, trebali dati sami mediji. Ja često imam osjećaj da mediji braniteljima otvaraju prostor naprosto zato što se radi o braniteljima. I kad govore o puknutoj slavini u kupaonici i kad imaju neki teški zdravstveni ili socioekonomski problem, mediji im pristupaju s jednakom pažnjom. Taj neselektivni pristup zapravo odgaja kronično neovisne osobe i grupe koje sve svoje probleme pokušavaju riješiti preko medija i na osnovu svoje braniteljske biografije.

 

 

Sasvim je jasno da Stožer ne bi nikada prikupio potpise bez asistencije crkvenih struktura. Pojedini biskupi kao što je Vlado Košić otvoreno su agitirali, stavili na raspolaganje cijelu crkvenu infrastrukturu i stali na čelo te akcije. Napokon je biskup Košić prije nekoliko tjedana u Austriji stao veličati osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića. Ima li vaše ministarstvo kakvu komunikacijsku strategiju prema Hrvatskoj biskupskoj konferenciji koja u bitnome stvara klimu u društvu?

 

Ministarstvo branitelja nema posebnu komunikacijsku strategiju prema Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Naprosto, Hrvatska je sekularna država i ja vjerujem da je najbolja strategija odnosa s Crkvom ona u kojoj se svaka strana drži svojih ingerencija.

 

 

Hajdemo se vratiti na uvredu da ste ”ministar bez branitelja”. Kakav ste to vi ministar? Kakva su vaša iskustva otkako ste na čelu Ministarstva branitelja i tko je sve, ako znate, ljut na vas i zbog čega?

 

Bilo bi vrlo neumjesno da govorim sam o sebi, pa ću zato taj posao ostaviti vama novinarima, braniteljima i hrvatskoj javnosti u najširem smislu. A na kritike da sam „ministar branitelja bez branitelja“ već sam odgovorio, ali ću ponoviti. Dakle, ako bilo tko sumnja u moju prihvaćenost u braniteljskoj zajednici, neka samo pogleda web stranicu Ministarstva i fotografije s putovanja po cijeloj Hrvatskoj, od Srijema, preko sjeverozapadne Hrvatske i Istre, pa do Dalmacije i Dubrovnika. Moja iskustva s braniteljima otkada sam na čelu Ministarstva su pozitivna, iskrena, srdačna i prijateljska. Naravno, ima i bit će i onih koji su nezadovoljni – od nekih članova moga Savjeta za branitelje, nekih predsjednika udruga, članova Stožera pa do predstavnika opozicije – ali oni su manjina. Razlog njihova nezadovoljstva vjerojatno leži u mojoj otvorenosti, jasnoći kriterija, dosljednosti i nimalo udvorničkom ponašanju.

 

 

Sasvim sigurno su ti koji su ljuti zaboravili na sve dobre i plemenite projekte koje ste pokrenuli i na kojima radite, pa vas molim da ih nabrojite i kratko opišete.

 

Premalo je ovdje prostora da bih, pa makar i u najkraćim crtama, opisao sve projekte koje je Ministarstvo pokrenulo, pa ću zato sam nabrojati nekoliko najvažnijih. Dakle, koncem 2012. godine Hrvatski sabor je usvojio naš prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja s nizom pozitivnih doprinosa. Objavili smo i Registar hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. S Medicinskim fakultetom i Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo smo proveli znanstveno-istraživački projekt ”Praćenje smrtnosti i pobola hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji”. U Saboru je usvojen i Zakon o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja koji je također u našoj nadležnosti. Osnovali smo i Javnu ustanovu Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar koja bi probnim radom trebala započeti iduće školske godine. Na koncu, nedavno je otvorena i javna rasprava o Nacrtu prijedloga Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu. Ministarstvo branitelja je u povodu obilježavanja polovice mandata objavilo brošuru ”Rezultati rada u dvije godine mandata” (može se pronaći i u digitalnom obliku na našoj stranici), pa pozivam sve zainteresirane čitatelje da tamo pronađu detalje projekata i zakona o kojima govorim.

 

 

Optuženi ste i da niste ništa napravili u vezi realiziranja odlikovanja Junak Domovinskog rata ”Blago Zadro”. Kako na to odgovarate?

 

Razlog zašto odlikovanje Junak Domovinskog rata ”Blago Zadro” nije već zaživjelo treba tražiti u hrvatskom jalu, i to onom koji se pojavljuje u vrlo visokoj koncentraciji. Ako vam kažem da je Ministarstvo branitelja već imalo gotovo idejno rješenje izgleda odlikovanja i da je ono ušlo u Vladinu proceduru, onda će vam biti vrlo jasno koliko ”nismo napravili ništa” kako bi to odlikovanje bilo uvedeno. Cijelu stvar su zaustavili predsjednici pojedinih udruga koji su rekli, citiram: ”Svako selo ima svog Blagu Zadru”, te napomenuli da će od članova obitelji poginulih branitelja koji budu odlikovani tim priznanjem tražiti da ga odbiju prihvatiti. Time nisu obezvrijedili samo našu inicijativu – to je najmanje važno – nego su obezvrijedili i ulogu Blage Zadre u obrani Vukovara.

 

 

Nedavno ste u razgovoru za Novi list rekli kako ste i sami bili žrtva seksualnog zlostavljanja u logoru. “S obzirom da definicija seksualnog zlostavljanja kao zlostavljanje podrazumijeva i udarce u genitalije, javno ću po prvi put reći da sam i sam bio seksualno zlostavljan. O tome, dakle, mogu svjedočiti osobno i pretpostavljam da su mnogi dečki trpjeli posljedice i traume i zbog takve vrste zlostavljanja”, kazali ste tada i govorili o Nacrtu zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, kojim je predviđena materijalna i psihološka pomoć svim hrvatskim državljanima i državljankama koji su preživjeli torture u mučilištima. Kakvi su rokovi pred vama?

 

Prijedlog Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu se trenutno nalazi u postupku javne rasprave koja traje do konca travnja. Mi se u Ministarstvu nadamo da bi Zakon u Saboru mogao biti usvojen prije ljetne stanke, a ako ne dotad, onda sasvim sigurno početkom jesenskog zasjedanja. Nakon što Sabor usvoji Zakon, žrtve će odmah moći početi konzumirati prava poput medicinske rehabilitacije, zdravstvenog osiguranja, psihosocijalne i pravne pomoći. Isplata novčane naknade žrtvama će početi nakon što bude usvojen Zakon o osnivanju fondacije za isplatu novčane naknade, a mi smo si postavili rok za donošenje toga Zakona od godinu dana od dana stupanja na snagu Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja.

Progon ”lažnih branitelja”je u potpunosti stvar represivnog aparata, a ne Ministarstva branitelja. Ja mogu samo reći da je nerealno očekivati da korov koji je 20 godina sustavno uzgajan nestane preko noći. Registar branitelja je otvoren dokument i u budućnosti će sigurno biti još puno ažuriranja podataka koje sadrži

 

 

Koja su najčešća pitanja iz serije ”Pitajte ministra” s kojima se susrećete ili na tribinama ili poštom i telefonom?

 

Najčešća pitanja koja dobivam na tribinama, poštom ili putem telefonske linije tiču se statusnih problema poput regulacije statusa branitelja, prava na mirovinu i invalidninu ili se radi o traženju pomoći zbog teške materijalne situacije. Zanimljivo je da većina tih problema na koje se branitelji žale potječe iz vremena prije 2000. godine.

 

 

Često čujem od poznanika da je proces revizija i sankcioniranje tzv. lažnih branitelja spor ili da je zapeo. Što je istina i što je do sada napravljeno?

 

Najprije želim naglasiti kako nikakav proces revizije braniteljskih statusa nije pokrenut. Radi se o tome da Ravnateljstvo policije zaprima anonimne ili potpisane prijave protiv osoba za koje netko sumnja da su ”lažni branitelji”, obavlja istražne radnje i ako uspije dokazati utemeljenost prijava, prosljeđuje ih DORH-u na postupanje. Dakle, progon ”lažnih branitelja” je u potpunosti stvar represivnog aparata, a ne Ministarstva branitelja. Ja mogu samo reći da je nerealno očekivati da korov koji je 20 godina sustavno uzgajan nestane preko noći. Registar branitelja je otvoren dokument i u budućnosti će sigurno biti još puno ažuriranja podataka koje sadrži.

 

 

Zašto ste prihvatili ponudu da postanete ministrom branitelja i da navučete na sebe svu silu optužbi da ste jednodnevni branitelj, pa maltene da Trpinjsku cestu niste ni vidjeli, da ne širimo dalje priču; vi očito ne biste ni mrtav na toj cesti bili dovoljno dobrim braniteljem?

Poziv na bojkot srpskih trgovina, obrta i proizvoda u Vukovaru, kao i napade na Radu Šerbedžiju, doživljavam kao povratak na modele ponašanja i javnog govora dijela medija iz 90-ih godina. A to su vrlo mračni nacionalistički modeli za koje sam mislio da se više nikad, s obzirom na sve preživljene ratne strahote, neće moći ponoviti

 

Ponudu da postanem ministar branitelja sam prihvatio iz nekoliko razloga. Prvi je taj što sam i sam branitelj i jako dobro poznajem braniteljske probleme i sustav vrijednosti i razmišljanja. Drugi razlog je taj što sam prije ove funkcije godinama radio s braniteljima – u Glavnom stožeru HV-a, Ministarstvu branitelja, Uredu predsjednika – i jako dobro poznajem nedostatke u sustavu skrbi za branitelje i stradalnike Domovinskog rata i mislim da mogu pomoći u njihovu otklanjanju. Na kraju, ovog sam se posla prihvatio i zato što mislim da poboljšanju braniteljskog položaja mogu pridonijeti nekim novim idejama i projektima, otvoriti putove koje izlaze izvan okvira matrice koju je netko ustanovio prije 17 godina. Osim toga, ne događa se čovjeku baš svaki dan da te predsjednik države, predsjednik Vlade i predsjednik Sabora zovu i prijateljski te mole da preuzmeš neku funkciju. A ja prijatelje ne odbijam.

 

 

Što ste sve naučili o braniteljima kao ministar, a i prije toga, jer ste i ranije bili u Ministarstvu?

 

Za sve ove godine rada s braniteljima naučio sam, ponajprije, da branitelji nisu jedna unificirana, homogena i jednom zasvagda određena društvena skupina. Kao i u ostatku hrvatskog društva, tako i među braniteljima postoje visokoobrazovani, tolerantni, konstruktivni i krajnje dobronamjerni ljudi. Međutim, postoje i oni koji se ne mogu maknuti iz svoje skučenosti, koji još uvijek žive u 90-im, u svemu vide prijetnju Hrvatskoj i dignitetu Domovinskog rata i često su skloni dramatiziranju i prijetnjama kako bi zadobili malo pažnje. Postoje i braniteljske udruge od kojih neke rade u korist svog članstva, organiziraju predavanja i tribine, traže rješenja, dok se neke druge, često bez imalo skrivanja, politički svrstavaju i onda postaju malj u rukama opcije uz koju su se svrstali. Ukratko, braniteljska je zajednica vrlo heterogena i hrvatska bi javnost trebala upoznati upravo tu heterogenost. Tu je važna uloga medija, pa ću još jednom iskoristiti priliku da pozovem hrvatske medije na objektivnost i širinu perspektive.

 

 

A što ste pak naučili o sebi?

 

O sebi sam naučio da imam više volje, snage i živaca nego što sam ikada prije mislio. Jer je ovo je posao koji strašno iscrpljuje, troši zdravlje i zbog kojeg često pati i obiteljski život.

 

 

Za kraj, kako komentirate poziv na bojkot srpskih trgovina i proizvoda u Vukovaru koji se proširio društvenim mrežama, a prenio ga je jedan portal?

 

Poziv na bojkot srpskih trgovina, obrta i proizvoda u Vukovaru, kao i napade na Radu Šerbedžiju, doživljavam kao povratak na modele ponašanja i javnog govora dijela medija iz 90-ih godina. A to su vrlo mračni nacionalistički modeli za koje sam mislio da se više nikad, s obzirom na sve preživljene ratne strahote, neće moći ponoviti. Međutim, kada imate neodgovorne, neozbiljne i zapravo vrlo netrpeljive pojedince ili grupe, a uz to i današnju suvremenu tehnologiju, onda je moguće da i najniže strasti i najzaostaliji politički pogledi dobiju svoju vidljivost. Zato takve izljeve netolerancije i diskriminacije, ma s kako minornih adresa dolazili, treba javno osuditi i adekvatno sankcionirati.

    •  HDZ i Crkva, partneri u otimačini Lakišića harema u Mostaru
    •  Neka s mons. Vukšićem ne završi povijest Kotorske biskupije
    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?

> Svi tekstovi ovog autora