Revizionistička gadarija i produžetak duha Jasenovca

U Hrvatskom saboru održan je okrugli stol o Jasenovcu, tendenciozno nazvan ”Znanstveni pristupi istraživanju žrtava Jasenovca”. Znanost zna da je Jasenovac bio logor smrti, to znaju i preživjeli svjedoci ovog logora. To, da se ne lažemo, znaju i organizatori i sudionici ove apologije ustaštva. Dakako, okrugli stol je okupio povijesne revizioniste koji ponavljaju teze kako logor u Jasenovcu nije bio logor smrti, nego radni logor te kako tzv. NDH nije bila fašistička tvorevina, već izraz ”želje hrvatskog naroda da ima svoju državu”. Istina je da želja hrvatskog naroda bila ta da se suprotstavi fašizmu, pa i fašizmu tzv. NDH.

Oporbeni zastupnici (napominjem kako desničari nisu oporbeni zastupnici, oni se nalaze ili u stanju separacijskog šoka zbog toga što ih je HDZ nekoć iskoristio ili, naprotiv, nestrpljivo čekaju svoj red da koaliraju s HDZ-om) protestirali su protiv toga što se ovakav skup održava u Hrvatskom saboru. Nedvojbeno je riječ o revizionističkoj gadariji i produžetku duha ubojica iz Jasenovca koji se trude da naše vrijeme i ovu našu nesretnu državu u pokušaju gurnu u zločinačku agoniju.

Država je država u pokušaju sve dok se Ustav promatra program fakultativnih aktivnosti. Tko baš žarko želi, može se držati Ustava, tko ne želi, može organizirati protuustavnu, revizionističku, profašističku aktivnost u Saboru.

Ovakva demonska seansa se u niti jednoj državi koja drži do sebe ne bi mogla nigdje održati, ali budući da mi živimo u nedefiniranoj državi, Sabor je najprikladnije mjesto za sve, pa i ovakve, revizionističke aktivnosti.

Tako je, ako ništa drugo, javnost upoznata s onim što je u Hrvatskoj moguće, a očito je do sada bilo moguće kroz mala vrata, a od sada i kroz velika zastupati teze u prilog fašizma.

Mala vrata su, da tragedija bude veća, školska vrata, budući da su zagovornici teze o mitu o logoru u Jasenovcu, godinama nesmetano obilazili škole u namjeri indoktriniranja djece, a sada su prošli i kroz velika vrata Sabora, kako bi najavili da tzv. NDH treba ući u budući Ustav.

No, to nije sve, oni se zapravo zalažu da nastane nova država, i to na temeljima nekadašnje tzv. NDH.

Čovjek je ono čega se sjeća, svatko od nas je vlastito sjećanje. Isto vrijedi i za državu – država je onakva kakva je njezina povijest. Sadašnja Hrvatska je, između ostalog, nastala na antifašističkom sjećanju, dok bi neka buduća država trebala nastati na negaciji antifašizma i afirmaciji ustaštva. Ne mislim da će se to dogoditi, ali je očito da takve tendencije postoje.

Odbacujem teze o tome kako povijest, kao znanost, napreduje tako da revidira prethodne spoznaje. Ono što se zbilo, zbilo se. Koliko je povijest znanost i je li uopće znanost, ne bih sada. Dovoljno je napomenuti da glavni autoriteti ovih saborskih ”znanstvenih istina” nisu profesionalni povjesničari, njima povijest služi za iživljavanje, kao i za to da na svjetlo dana izbace vlastiti vrijednosni supstrat.

On se, u konkretnom slučaju, ni po čemu ne razlikuje od, ako slijedimo njihovu reviziju, ”pedagoga i socijalnih radnika” iz logora u Jasenovcu. Jasenovac ovoj ekipi nije bio logor smrti, nego više igraonica i zavod za stjecanje potrebnih životnih vještina.

Ustaše su, kako saznajemo, bili empatični i brižni ljudi. Stalo im je do toga da svi Židovi, Srbi, Romi i neposlušni Hrvati upoznaju prave vrijednosti, da razviju domoljublje i da porade na samokontroli. Riječ je, dakle, o duhovnom pokretu koji je od Srba, Židova, Roma i neposlušnih Hrvata zahtijevao odsustvo materijalnih potreba. Oni nisu otimali imovinu, odvodili u logore, maltretirali i ubijali. Ne, oni su Srbe, Židove, Rome i neposlušne Hrvate preodgajali kako bi ih doveli do sreće.

Riječ je o eudajmonizmu. Ante Pavelić je, sudeći prema saborskim znanstvenicima, bio altruist. On je donio rasne zakone kako bi ljude izveo na pravi put, a logor u Jasenovcu je samo jedna, nimalo zahtjevna etapa sustavnog rada na dugotrajnoj sreći štićenika ovog logora.     

Ostavimo ironiju. Kada političke stranke organiziraju navodno znanstvenu raspravu u političkoj instituciji, kako bi ne-povjesničari revidirali povijesne istine, jasno je o čemu je riječ: o tendencioznoj ideologiji koja želi oživjeti zločinački duh zločinačkog režima.

Ustaštvo je zločinački pokret, tzv. NDH je zločinačka država. Nekoliko puta sam istaknuo kako povijest u hrvatskom društvu u pokušaju, koje se nalazi u stanju između naroda koji ne zna što će sa sobom i nikad formirane nacije, djeluje kao metodološki usustavljeno olajavanje odnosno skup neistina.

Zato je sasvim prirodno da Hrvatski sabor ugosti ovakvu ekipu – Hrvatski sabor je mjesto neistine.

Koliko je u institucionalnom kontekstu beskoristan protest ljevice, navodno zbog toga što se nešto takvo održava u Saboru, podsjetit ću vas da su u tom istom Saboru mnogi zastupnici izvikivali ustaški poklič, između ostalih i zastupnici stranaka koje su organizirale ovu revizionističku seansu. To je služilo kao uvod za ovu revizionističku aktivnost.

Ako saborska opozicija želi biti korisna, predlažem da nakon svake ovakve provokacije odgovori pravom mjerom. Tomislav Tomašević bi trebao, zato što je održana ova revizionistička aktivnost, po hitnom postupku vratiti Trg maršala Tita.

Nadalje, trebao bi najaviti da će svaka revizionistička aktivnost rezultirati odlučnom protumjerom. Zagreb ima snagu otpora. Ali i legitimitet da taj otpor demonstrira.

Pobornik sam toga da nacije imaju povijest, ne i narod. Hrvati su na razini naroda i kako sada stvari stoje, načekat ćemo se dok ne dođemo do razine nacije. Prošlo je 80 godina od naše pobjede u Drugom svjetskom ratu. Tada smo, kao baštinici civilizacije, porazili nacizam, fašizam i ustaštvo.

Kao što postoje baštinici civilizacije pobjednika, postoje i baštinici poraženih. Oni su se okupili u Hrvatskom saboru. Sasvim je nebitno što govore o Drugom svjetskom ratu, njihov govor je govor poraženih. 

Razgovor s njima se ni po čemu ne razlikuje od razgovora s onodobnim ustašama. Ustaše se poražene i mi, na svu sreću, živimo u posljedicama njihovog poraza, a što je još značajnije, živimo u posljedicama pobjede antifašističkog pokreta. Ovu istinu nitko i ništa ne može promijeniti, a ponajmanje priučeni povjesničari.

Povijest je etička disciplina. Ona nam, nešto poput Platonovih ideja, služi da se u vrijednosnom smislu orijentiramo. Tko podržava tzv. NDH, podržava rasne zakone i logore smrti te je sasvim logično da će se iz petnih žila truditi dokazati kao je tzv. NDH ”izraz želje hrvatskog naroda da ima svoju državu”.

To nije istina. Oni koji su se borili protiv tzv. NDH su željeli hrvatsku državu. Zahvaljujući njima i njihovoj borbi, Hrvatska danas postoji i to u granicama za koje su se oni izborili. Granice antifašizma i granice Hrvatske se savršeno poklapaju –  gdje je antifašizam, tamo je i Hrvatska; gdje je Hrvatska, tamo je antifašizam. Tamo gdje je tzv. NDH, nema Hrvatske – tamo su rasni zakoni i logori smrti.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Protumigrantski stavovi su protukršćanski stavovi
    •  Halidova mi je smrt održala pedagošku lekciju o dobroti
    •  Plenković je misao, Beroš je materijalizacija te misli
    •  Kutleša je, zapravo, nakanio srušiti zagrebačku vlast
    •  Sekularnost države nije narušena, nego ugrožena
    •  Oružje i sloboda, ma što nam govorili, ne idu skupa
    •  Ovaj svijet vapi za dobrotom kakvu je pokazao Carlo Acutis
    •  Vlado Matijanić i Josip Reihl-Kir nisu rođeni kao zastave
    •  U Benkovcu je razapeto odavanje počasti Josipu Reihl-Kiru
    •  Trajna, lažna prošlost ubija ovu državu

> Svi tekstovi ovog autora