Sutkinja koja je oslobodila Marka Skeju osudila je Sabor

Općinski prekršajni sud u Splitu oslobodio je Marka Skeju, poznatog po tome da mu brčić počinje s prvim bijelim poljem, kao i 12-oricu HOS-ovaca koji su još 2022. god. prijavljeni zbog uzvikivanja pokliča Za dom spremni. Ovaj događaj zbio se u Kninu za vrijeme obilježavanja Dana pobjede.

Sutkinja je oslobađajuću presudu obrazložila pozivanjem na mišljenje Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Spomenula je da je ovaj poklič zabranjen u javnom prostoru, ali da postoje prigode, kao što je to obilježavanje Dana pobjede, kada je on dopušten.

Sutkinja, dakle, priznaje da je riječ o ustaškom pokliču koji podliježe pravnim sankcijama, ali ujedno priznaje, što je daleko značajnije, da Hrvatska nije pravna država i da sudovi ne sude po zakonima, jer da sude, ne bi se pozivala na mišljenja nekakvog vijeća kojem je, samo informacije radi, predsjedao stručnjak za gušavost. Gušavo pravosuđe radije će se odazvati zovu bolesti negoli krenuti trnovitim i nepopularnim stazama zakona.

Ne smatram da je sutkinja kriva, zato je i ne izdvajam imenom i prezimenom, uvjeren sam da bi mnogi snishodljivi prvaci naše juridičke misli, zastupali isti stav. To je problem, a ne tamo neki pripadnici karikaturalnog hrvatsva, s ovim ili onim brčićem, poznati po tome da uvijek traže nekog mecenu da ih, na neko ograničeno vrijeme, prošverca u nepripadajući javni prostor.

Jednom će to biti Adolf Hitler i Benito Mussolini, a drugi put Andrej Plenković i članovi vijeća koji su pogrešno shvatili što znači demokratsko sjećanje i suočavanje s nedemokratskim režimima.

Oni su to suočavanje shvatili kao davanje imuniteta tim režimima kako bi oni mogli nesmetano zatrovati ionako krhku tranzicijsku demokraciju u ovoj prezrenoj državi. U tom vijeću sjedili su i ljudi čija me šutnja danas čudi, očito su posljedice svoga rada smjestili u područje memorijske slijepe pjege.

Ako su suci svjesni toga da je nešto protuzakonito, onda je njihov zadatak da posegnu za zakonom kako bi sankcionirali prekršitelje zakona i tako obranili zakonitost. To je njihova uloga, zato postoje. Ali ne, oni to ne čine, oni iskazuju razumijevanje za prekršitelje zakona javno demonstrirajući posluh prema volji političara i njihovim posilnima, koji su istom tom voljom imenovani u vijeća kako bi dodatno anarhizirali ovu državu servilnih institucija i pogaženih zakona.

Sutkinja u ovom slučaju nije postupila kao sutkinja, ona je preuzela lik alternativne psihoterapeutkinje, iskazujući, u nedostatku znanja, razumijevanje za klijente. To je pravi problem, a o njemu se nedovoljno piše i raspravlja.

Hrvatski sabor bi, kada bi u njemu bila neka opcija s integritetom i vizijom, raspravljao o rezoluciji kojom se osuđuje rad sudaca koji presude temelje ne nelegitimnoj, pseudozakonodavnoj volji nekakvih vijeća. Shvaćaju li naši uvaženi saborski zastupnici da su ovom presudom oslobođeni Marko Skejo i njegova ekipa, ali da su osuđeni saborski zastupnici i Hrvatski sabor?

Nadam se da ne shvaćaju, tada nisu odgovorni jer pate od spoznajne insuficijencije, ali ako shvaćaju, tada su jadni da jadniji ne mogu biti. Jadniji su čak i od ekipe koju Hitler i Mussolini dovodi na vlast, baš kao što su jadniji i od ekipe čiji su preci i uzori trgovali hrvatskim teritorijem, dok oni danas, nakon što su na uputnice dobili stanove i ostale privilegije, koriste svaku moguću situaciju da, uz servilno sudstvo, rasprodaju ostatke ponosa naroda čije se dostojanstvo očituje još samo u obilježavanju povijesnih pobjeda.

Gubitnici u sadašnjosti osnažuju se sjećanjem na prošle pobjede. I ja ih, dakako, razumijem. Ljudi su slaba bića, imaju potrebu udruživati se, tako prikrivaju vlastitu nemoć. Sutkinja koja je izrekla ovu presudu udružila se, zbog vlastite slabosti, s članovima Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima.

Dan pobjede se ne obilježava ustaškim pokličima, ustaštvo je uvijek i svugdje vezano za poraz. Da nije poraženo sudstvo, da nisu poraženi zakoni, taj poklič bi bio, kao što je to navela ova sutkinja s kroničnim sljepilom prema zakonima, nezakonit.

On je nezakonit tamo gdje vladaju zakoni, on je nezakonit u prostoru u kojem postoji samo i isključivo zakon, a to su sudovi. No kako ovaj predmet nije došao na sud nego u prostor ovisnika o političkoj volji izvršene vlasti, nije mogao drugačije završiti. Sutkinja je znala što je politički i društveno oportuno napraviti, i to je napravila.

Nije u tome jedina, u presudi se pozvala na našu sudsku praksu. Zato je ne smatram krivom ili odgovornom, ona je samo slaba i iskrena. Imam simpatije prema tome što slabost ne skriva: zna što traži zakon, ali zna i što odgovara onima koji su izvan dohvata zakona.

Izbor joj je, kao i svakom slabom ljudskom biću, bio jednostavan, lak i pogrešan.

Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima omogućilo nam je iskustvo nedemokratičnosti, suočilo nas je, u značenju oslobođenom metaforičnosti, s nedemokratskim režimom. Umjesto izgradnje brane prema posljedicama nedemokratskih režima, članovi vijeća su tim posljedicama širom otvorila vrata.

Naša stvarnost je stvarnost posljedica nedemokratskih režima. Tko se s tim posljedicama može suočiti, neka se suočava, a tko ne može, njegov problem.

U demokraciji, ako je do demokracije nekome još stalo, postoji zakonodavna, izvršna i sudska vlast. Zakonodavna vlast donosi zakone, izvršna ih provodi, a sudska sankcionira one koji su se ogriješili o zakon. Sabor je, ako me moje demokratsko sjećanje ne vara, zakonodavno tijelo, a ne neko vijeće sastavljeno od stručnjaka za  gušavost i duše vjernika.

Predlažem saborskim zastupnicima da jesensko zasjedanje započnu s raspravom o deklaraciji kojom će osuditi Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima zbog toga što je uzurpiralo zakonodavne ovlasti, kao i sudove koji su, birajući između zakona i pravno irelevantnih mišljenja, izabrali odbacivanje zakona i slijeđenje nelegalnih i nelegitimnih mišljenja.

Ako se to ne dogodi, onda svaka čast splitskoj sutkinji i plejadi sudaca na čije prakse se kod izricanje presude ona pozvala – pokazat će se da su u pravu i da zakonodavno tijelo nije ono koje misli da je zakonodavno, nego ono čije se mišljenje provodi u sudnicama.

Kako sada stvari stoje, naše zakonodavno tijelo nije Sabor nego Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima.

    •  Piće i kekse je Dalija Orešković dala, pjenu luda nije uzela
    •  Plenković želi Hrvatsku vojsku pretvoriti u stranačku vojsku
    •  Slavenka Drakulić je zahtijevala da budemo vođeni dobrotom
    •  Plenković i Milanović su sigurni: Hrvati su dementni narod
    •  Račan i Milanović su bili njegovatelji HDZ-ove korupcije
    •  Hrvate, očito, ne zanima moralnost, već svetost korupcije
    •  Papa nudi alternativu suvremenom bezumlju
    •  Ubojstvo u Drnišu: oporbeni drijemež za Luku
    •  Hrvatski nacionalisti su glavni negatori hrvatske nacije
    •  Hrvatski nacionalisti su glavni negatori hrvatske nacije

> Svi tekstovi ovog autora