novinarstvo s potpisom
Približavanjem zagrebačkog prosvjeda ”Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku” jača nervoza kod trenutno vladajućih opcija, što je normalno, jer svaki prosvjed, pa održavao se on i u ovakvom servilnom i pasivnom društvu, ima potencijal da se pretvori u rušilačku i izgrađujuću snagu.
Novo ne nastaje ni iz čega, ono nastaje iz ruševina postojećeg, to dobro zna Plenković, zato se boji, iako pokušava prikriti strah. On je strah demonstrirao paničnim dolaskom u Gospić u utorak 2. rujna.
Politike koje su dovele do toga da se Hrvatska pretvori u, ilegalno ili legalno, sasvim svejedno, smetlište Europe, treba srušiti. To nalaže pravednost, ma kako je definirali. Živjeti u državi koja je, uz sufliranje ministarstava, agencija, kojekakvih institucija i službi zaduženih za državnu sigurnost, pretvorena u smetlište krajnje je ponižavajući čin.
Ne traži samo pravda da se sruše politike pretvaranja Hrvatske u smetlište, to traži i osobno dostojanstvo. Zov pravde i zov dostojanstva upućuju na demokraciju opoziva štetnih politika.
Prosvjed pripada demokratskim metodama opoziva. Strah vladajućih je opravdan, oni znaju što su učinili, oni znaju da će gubitkom vlasti Hrvatska prestati, u doslovnom i prenesenom smislu, biti smetlište i da će pravno odgovarati zato što su se ogriješili o zemlju, državu, zdravlje i građane.
No, nervoza nije zahvatila samo vladajuće, ona je primjetna i kod desnih opcija, njihova glavna karakteristika je bauljanje u prošlosti. Njima je, kako to one same kažu, bitna ideologija, sam pojam im zvuči moćno pa se tako mogu pretvarati da znaju što ideologija jest, a prava istina je da ne znaju.
Hrvatskoj trebaju i desne ideologije. Nema potrebe ponavljati da će postojeća desnica uvijek podržati HDZ. Nekad će to učiniti bezrezervno i odano, a nekad će to učiniti zaljubljeno – s namjerom da poprave voljeni HDZ.
Zaljubljenici u HDZ danas prebivaju u stranci desnih populista – Mostu. Most je nastao kao svjetonazorski neopterećena platforma nezavisnih političara, ali se, snagom ljubavi, zbog HDZ-a, pretvorio u klasičnu stranku desnih populista koji HDZ žele popravljati i vraćati ga na početne postavke. Most želi HDZ popraviti tako da, po mogućnosti, HDZ oslobodi Plenkovića ili da ga, ako ne ide drugačije, kao koalicijski partner kontrolira u Vladi.
Njihovi birači su instinktivni i fanatični, njima mogu prodati bilo koju priču, pa i onu da se bore protiv Plenkovića (ili HDZ-a) tako što će ga (ili ih) podržati.
Ovo nije ništa novo, desnica se tom metodom služi povazdan, a odgojila je i birače koji će neprestano vjerovati u istu laž.
Sjetite se samo što su u kampanji za prošle parlamentarne izbore kandidati Domovinskog pokreta, posebno Stipo Mlinarić, govorili o Plenkoviću, da bi nakon izbora, naravno, očitovali što zapravo misle, posebno o svojim biračima, stupivši u koaliciju s Plenkovićem.
Govorili su da je Plenković, ako se ne varam, lopov ili nešto gore, a budući da su nakon izbora upravo s njime stupili u koaliciju, razvidno je da su oni lopovi – ukrali su glasove, emocije i snagu otpora birača, zaveli su te birače i njihov glas besramno odnijeli pod noge onoga protiv koga su se navodno borili. Oni su lopovi, izdajice i politički prekupci.
Ovo je razlog zašto Mlinariću ili njegovom kolegi Ivici Kukavici ne vjerujem ni riječ, neovisno govore li o prošlosti odnosno Domovinskom ratu ili kada, primjerice, pokušavaju, a to se u kampanjama radi, navijestiti budućnost.
Njihova prošlost je istinita onoliko koliko im je bila istinita budućnost kada su je u kampanji predskazivali. Danas znamo kakvu su budućnost priželjkivali na prošlim izborima, nju su realizirali, a ona se radikalno razlikuje od budućnosti o kojoj su govorili.
Riječ je o trećerazrednim lažljivcima koji lažu o prošlosti i o budućnosti, oni, u biblijskom smislu, žive od laži. Domoljublje o kojem govore je lažno, lažna im je hrabrost, lažna im je čast, lažni su njihovi ideali i lažna je njihova žrtva.
Most se ne razlikuje previše od Domovinskog pokreta, on je 2015. god. HDZ digao iz mrtvih, a učinit će to, ako mu se pruži prilika, i na sljedećim izborima. Most ne ruši Plenkovića i HDZ s namjerom da oni politički nestanu – ne, Most ruši HDZ s namjerom da ga iz mrtvih digne. Most je spasitelj HDZ-a, to uvijek valja imati na umu.
Most, dakle, sebe vidi kao opciju čija je jedina misija spašavanje HDZ-a. Nekad će HDZ spašavati od SDP-a (to je učinio 2015. god.), nekad od Karamarka (to je učinio 2016. god.), pokušao ga je spasiti od Plenkovića, ali bezuspješno, pa je sada, po logici stvari, na red došao i Domovinski pokret. Most danas želi spasiti HDZ od Domovinskog pokreta, taj zadatak namjerava ostvariti na sljedećim parlamentarnim izborima.
Za razliku od Mosta, Zvonimir Troskot bi se, da ima imalo autonomije, mogao pretvoriti u hrvatsku inačicu Pétera Magyara, ali se to neće dogoditi. I on će, poput Marije Selak Raspudić i Nina Raspudića, završiti kao korisni idiot ovih spasitelja Tuđmanove ostavštine.
Troskot je političar koji osuđuje, ili je makar osuđivao, ustaštvo i koketiranje s ustaštvom, iznio je kategorički stav da je poklič ZDS neprihvatljiv i da sve koji ga izvikuju treba sankcionirati. On bi mogao postati moderni desničar neopterećen fašističkim sentimentom. Mogao bi postati ali neće.
Nadalje, njegova prednost je što, na pojavnoj razini, djeluje fragilno, poput djeteta koje traži zaštitu, dok je istovremeno energičan i ustrajan kada neku temu preuzme. On teme ne stvara i ne otvara, on ih preuzima od drugih, ali ih, za razliku od njih, ustrajno istražuje, obilazi teren, neprestanim ponavljanjem popularizira preuzetu problematiku te stvara efekt da je on zaslužan za razotkrivanje nečeg bitnog.
Učinio je to i s otpadom u Lici. Temu je preuzeo, istražio, popularizirao, vezao uz sebe i, poput fragilnog djeteta, dobio simpatije javnosti koje nadilaze politički spektar desnice. On, dakle, ima potencijal da dobro usmjerenim populizmom postane hrvatska verzija Pétera Magyara, ali će se zadržati na razini blijede kopije Bože Petrova.
Vladajuća koalicija je, dakle, nervozna zato što u prosvjedu leži potencijal koji će je potpuno demaskirati kao skupinu političkih prevaranata i trovača, dok je desnica, prije svega Most, užasnuta da se prosvjed ne pretvori u antihadezeovski tornado koji će tzv. državotvornu, a zapravo toksičnu stranku potjerati iz Banskih dvora i na vlast dovesti ljevicu.
Most i kojekakve klerikalne organizacije pokušavaju to prevenirati pozivajući svoje simpatizere na prosvjed s namjerom da ukradu prosvjed. Priče o tome da prosvjed nije ni lijevi ni desni, samo su toksične priče.
Ova tema, kao i mnoge druge, za društvo bitne teme, pripada ljevici, desnica se ruga sa zaštitom okoliša. Istina je da je ovo tema o kojoj živo progovara sam vrh Katoličke crkve. Ovaj prosvjed bi, u političkom smislu, trebao biti prosvjed ljevice protiv desničara, a u teološkom smislu, ovo je prosvjed vjernika protiv prevaranata koji se pozivaju na katoličanstvo premda ne poznaju katolički nauk. Zato su i zaostali na desnici.
Ako u Hrvatskoj ima ljevice i ako u Hrvatskoj ima vjernika, prosvjed će uspjeti, a ako nema, onda su u pravu oni koji kažu da prosvjed nije ni lijevi ni desni – to će biti nedefinirani prosvjed koji ne izazva nikakve posljedice.
Nakon takvog nedefiniranog, ni lijevog ni desnog prosvjeda sanaciju otpada u Gospiću će provesti tvrtka koja je otpad ilegalno odlagala u Sloveniji, a još samo nedostaje da se negdje zbrine i Andrija Mikulić, nekadašnji glavni državni inspektor.
On bi, kao nezavisni stručnjak, dakle ni lijevi ni desni, mogao preuzeti nadzor nad sanacijom otpada.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
















































