autograf.hr

Hrvatska Akademija za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini sa sjedištem u Mostaru ušla je u desetu godinu svoga postojanja i urbi et orbi je poklonila ”Abecedarij Hrvata Bosne i Hercegovine” s podnaslovom ”Kratki životopisi 2.243 uspješnih i poznatih Hrvata iz BiH”.

– Sve što si napisao u prethodnoj kolumni, ni do mora nisi došao, ma ni do granice, a ove su ti moje Bošnje svojim djelovanjem višestruko potvrdile – poče Mido na prvoj našoj kavi nakon što sam došao s juga. – I to orkestrirano, kao da su se dogovorili – dodade moj drug. – Počeo […]

I ranije se posvuda i svašta pisalo, ali otkad se pojaviše društvene mreže i svi postadoše pismeni namnoži se glupost kao najinvazivniji kukolj. I više ne znate je li opasnija glupost koju proizvodi nedostatak inteligencije, opće neznanje ili ljudska pokvarenost, gadost ili laž. A da je glupost opasniji neprijatelj dobra od samog zla naučili smo […]

– Znaš ti tu kolumnu napisati i bez nas – dobacuje mi drug sjedajući za stol. – I ja sam mu tako nekako rekao, ali ti ga baš potopi – kaže Mido. – Ako vam je to način na kažete da je moj red da platim kavu, mogli ste biti malo nježniji – kažem.

Kaže tamo neki, više jedva da je uopće važno koji u nizu dužnosnika iz RS-a, veleposlanik BiH u Beogradu, kako sva njihova djeca uče da su Izetbegović i Orić zločinci, a Mladić heroj. Malo čudno za diplomata da se tako igra politike, ali može, ipak je ovo BiH! I prošlo je to gotovo nezapaženo jer […]

Na dnevnoj bazi velikosrpski projekt proizvodi više problema i gluposti nego ih i sam može iole kvalitetno kontrolirati. A i kako bi i zašto bi kontrolirao nešto čemu je ime destrukcija, a prezime kaos. Da je to strateški projekt, evidentno je već desetljećima, Ćosićev svaki redak to pokazuje, ali koliko je provedbeno i taktički loš […]

Ne malo sam se iznenadio kad sam pročitao da se prvi čovjek Republike Srpske obratio nekom novinaru riječima: ”I budi kulturan, nemoj misliti da si došao u Zanzibar, nego si (došao) u Republiku Srpsku. Je li ti jasno?”

– Šta su ovdje svi ovako nervozni? – pita Mido odmoran i preplanuo od planinskog zraka. – Čak i konobar. Kad sam mu kavu tražio kao da sam mu prst u oko gurnuo… Kao da sam mu ja kriv što još nije bio na odmoru.

Svjedoci smo kako se na našim prostorima neprestano živi u nekoj, nostalgijom ili konfliktima obojenoj prošlosti. Žestoko ideološki profiliranoj prošlosti kao zamjeni za zrelu i odgovornu sadašnjost i koliko-toliko perspektivnu budućnost.

Stvari u BiH ne prestaju biti zanimljive. Uporno velikosrpsko negiranje Haškog tribunala, i zločina koje je presudio, gdje se spominje broj presuđenih zločinaca i godine koje su im presuđene, a zbog čega je tobože sud politički i antisrpski, dobilo je, na veliko iznenađenje, vjerojatno i nehotice, sljednika u reisu, za koga je, dok se nije […]

Kao po dogovoru, danima nismo progovorili nijedne riječi o događanjima u Srbiji. Sva trojica iz istih razloga. Ponajprije iz pijeteta prema žrtvama! A onda i zbog gađenja prema svekolikoj patetici kao i zbog gađenja nad tihim, a široko rasprostranjenim likovanjem onih koji su podsjećali na staru srpsku uzrečicu: ”Zaigrat će mečka i pred tvojim vratima!”.

Gusto koncentrirani travanjski vjerski blagdani netom su iza nas. Politička pornografija nakratko maskirana vjerom i njezinim licemjerno življenim manifestacijama, ponajčešće iskazivanim u obliku praznih floskula socijalne naravi, ponovno je isplivala u prvi plan.

Kad se odlučite čitati knjige orijentalista Hajrudina Somuna (1937.) budite sigurni da ulazite u neodoljivu putopisno-memoarsku pustolovinu, premda vas naslovi njegovih knjiga na prvu asocijaciju vuku prema političkoj publicistici.

Nedavno je jedno europsko istraživanje na temu ”Čiji stanovnici najviše vjeruju u Boga? (s apsolutnom sigurnošću)” donijelo ove rezultate: BiH 66%, Rumunjska 64%, Grčka 59%, Srbija 58%, Hrvatska 57%, Moldavija 55%. Tužno ili smiješno – ne znam što bih prije kazao. Najsiromašnije, najkorumpiranije i najkriminaliziranije zemlje Europe, najviše vjeruju u Boga.

– Usvoje zakon o imunitetu, usvoje zakon o plaći koja se ne može smanjiti ni da cijeli mandat ne dolaze na posao, skupo od države naplaćuju tzv. odvojen život, a ne miču se od ženine suknje, usvoje zakon protiv oduzimanja pljačkom stečene imovine, usvoje… I sad još hoće i zakon o kleveti… – iznerviran je […]

Oduvijek postoje krivi navodi, kao stvar površnosti, neodgovornosti, šlampavosti, ali jednako tako lažno ili netočno predstavljanje, krivotvorenje podataka, ali tek nas je nedavno, dok je predsjednik najmoćnije zemlje svijeta bio Donald Trump, on podučio da se takve stvari, sve prisutnije u javnom prostoru, mogu gledati i drukčije, gledati ih ”samo” i ”tek” kao alternativne istine.

Prostori države zvane Jugoslavija u oba svoja varijeteta ili prostori južnih Slavena, danas bi se reklo regije, i dalje ne prestaju proizvoditi toliku količinu povijesti (čitaj: problema) koju sami nisu u stanju provariti nego ih svakodnevno prelijevaju preko ionako punih zapjenjenih usta nacionalne egomanije, neiživljenih frustracija, romantičarsko-megalomanskog samoljublja, pa jednom dijelu svijeta zadaju probleme, a […]

– Evo, dva dana nakon nas i naše kave, i Zorana Milanovića je ono AP iz poruka u hadezeovskim mobitelima, asociralo na Antu Pavelića – smijući se kaže Mido. – Njegovi su partizanska familija – kaže moj drug – pa mu je trebalo malo vremena da skonta.

Đilas vam ne mora biti autoritet ni u čemu, ali u onome o čemu višekratno svjedoči, može vam biti pouzdan svjedok. Nastranu sve njegove, nerijetko krive, procjene, no opetovani i nebrojeno puta potvrđeni stavovi o stanju u Srbiji, u srpskom političkom i intelektualnom miljeu u godinama raspada Jugoslavije i ratova koje su u njoj proizvodili […]

Moj drug i Mido vratili se s novogodišnjih izleta u planine. Nema snijega, ali ljekovit je i bijeg od smoga. Svaki svojom trasom, svaki osvježen, a moj red da zovem na piće. Našli su oni i razlog. Ta, pričao sam im kako se ovih dana navršavaju tri godine otkako pišem novi serijal kolumni za Autograf, […]