novinarstvo s potpisom
Nakon što je prekjučer Koordinacija židovskih općina u Hrvatskoj, koja okuplja deset židovskih organizacija, najavila bojkot tradicionalne komemoracije žrtvama jasenovačkoga logora, neslužbeno doznajemo da će isto napraviti i predstavnici Srba i Roma, kao članovi ostalih dviju najvećih stradalničkih skupina.
”Svatko u svojoj sobi, u svojoj kući, u svome dvorištu može misliti što hoće, ali na javnoj sceni sigurno ne”, nedvosmisleno je poručio šef HDZ-a Tomislav Karamarko u travnju 2014. Danas, točno dvije godine poslije, njegove riječi dolaze na naplatu.
Bogdan Denić umro je u splitskoj bolnici na uskršnji ponedjeljak, 28. travnja. Njegov definitivni odlazak, osim što je ostavio emocionalnu prazninu kod ljudi s kojima je Bogdan bio blizak, ostavio je i intelektualnu prazninu, prije svega u društvima Hrvatske, Srbije, BiH i SAD-a.
”Ja sam ljevičar, ja sam ljevičar”, ponavljao je donedavni hrvatski premijer Zoran Milanović u izjavama koje je davao ove subote, kada su članovi Socijaldemokratske partije birali predsjednika između njega i izazivača, primorsko-goranskog župana Zlatka Komadine.
HND pozdravlja brzu reakciju policije, i privođenje dvojice napadača, ali i ocjenjuje da je atak na Tomića, koji se nije dogodio prvi puta, rezultat općeg nezadovoljavajućeg stanja u hrvatskom društvu, snažno zatrovanom netolerantnim i huškačkim govorom mržnje u javnom prostoru.
Šešelj kao simbol širenja etničke mržnje i ratnohuškačke politike koja je za posljedicu imala protjerivanje desetina tisuća ljudi i ubojstva njih gotovo 905, kao i razaranja cijelih sela i vjerskih objekata, mučenja i silovanja civila i ratnih zarobljenika u Hrvatskoj, BiH i Vojvodini, oslobođen je od strane MKSJ-a po svih devet točaka optužnice.
Bogdan Denić je, javljaju, preminuo u splitskoj bolnici s nenavršenih 87 godina starosti. Istini za volju, trebali su javiti da je preminuo u 87. godini mladosti. Jer Bogdan Denić nikada i nije ostario. Rođen sedam mjeseci nakon što je Aleksandar Karađorđević uveo šestojanuarsku diktaturu, Denić je čitav život bio mlađi i od diktatora i od […]
Otrežnjujuća je doista bila uskrsna propovijed kardinala Bozanića u zagrebačkoj katedrali. Prvi čovjek ”Crkve u Hrvata” otkrio je svima nešto posve genijalno, a pritom vrlo jednostavno, ali do sada, nekim čudom, ipak neshvaćeno.
Čitam presudu Radovanu Karadžiću, koja ima 2,615 stranica. Bojim se da će biti vrlo mali broj onih koji će je doista i pročitati: važno je da su je komentirali istog dana kad su čuli zaključak… Vrijedi pročitati.
Ne mogu zamisliti bolji hrvatski grad od Rijeke koji je mogao ili trebao postati Europska prijestolnica kulture. Rijeka je grad divne industrijske arhitekture koja će zahvaljujući ovom projektu, činjenici da 2020. godine postaje “the mjesto” europske kulture, dobiti toliko potreban kick za obnavljane nekih od bisera tog arhitektonskog žanra.
Prema popisu stanovništva iz 2011. u selu Idomeni živjelo je stotinu pedeset i četvero ljudi. Sredinom devetnaestog stoljeća bilo ih je mnogo više: 1873. popisano je tristo devedeset i četvero seljana, okupljenih u osamdesetpet domaćinstava, redom slavenskoga kulturnog idioma, Bugara ili Makedonaca, ovisno o interpretacijama.
”OK, dat ću vam trinaest epizoda, emitirat će se u listopadu, i to je sve. Sad svi van i primite se posla.“ Tako je glasio kratki odgovor Michaela Millsa, urednika zabavnog programa na BBC-u, kad su mu u proljeće 1969. godine petorica televizijskih komičara iznijeli ideju da naprave novi humoristično-satirički program, ”something completely different“.
Nakon petogodišnjeg suđenja i osamnaestomjesečnog razmatranja dokaza i vijećanja o krivici ili nevinosti optuženog, Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je izreklo osuđujuću prvostupanjsku presudu ratnom predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću.
U Osijeku se na nogometnoj utakmici hrvatske i izraelske reprezentacije, a zašto bi bilo drugačije pod vladavinom HDZ-a i pravaša, skandiralo iz svega glasa ”Za dom – spremni”. Da, ne samo što se skandiralo tutta forza u slavu ustaša i Ante Pavelića već je HTV-ovski komentatorski ološ pohvalio ponašanje publike.
Unatoč ogromnoj sili sigurnosti nije se moglo izbjeći ono što se u Belgiji od jučer smatra ”najcrnjim danom” otkako je u toj zemlji završio Drugi svjetski rat Belgija živi noćnu moru, užasnu, iz koje ne zna kako pobjeći. Iako je većina stanovnika Bruxellesa iznenađena i zbunjena atentatima, bilo je samo pitanje trenutka
Impresivna je brzina kojom Tomislav Karamarko ispunjava svoja “najvažnija” predizborna obećanja. Na HRT-u se čistke provode munjevitom brzinom, a vodeće pozicije zauzimaju članovi HDZ-ove novinarske sekcije. Nepoćudnim “ljevičarskim” neprofitnim medijima ukinuto je financiranje, a Vijeće za elektroničke medije,
Karamarko je neviđeno mudar i britak, fenomenalan vođa i vojskovođa. Ovi trapavci Bože Petrova motaju mu se pod nogama, no neka se pripaze. I taj se Orešković napuhao, stalno nešto mrlja po svome, kao on je glavni i njegova mora biti zadnja. Ali taj financijski moljac nije Karamarku ni do koljena.
Roditelji su se zauvijek razišli nekoliko mjeseci nakon mog rođenja, ali će rastava biti pravno formalizirana tek osam godina kasnije. Zbivalo se to u proljeće 1974: otac će tako dobiti priliku da se ponovo oženi, a majka da odbaci njegovo (i moje prezime), i da se nada kako će time zaslužiti novu priliku da sretne […]
Četvrtak je bio, rano ujutro, kad je tihu pučinu neba nad Osječenicom i Klekovačom namreškala zla neka, daleka tutnjava. Rano jutro je bilo, šest sati i trideset minuta, kad su se na zapadnoj polovici neba pojavili avioni. Šest sati i trideset pet minuta brojilo je jutro kad je pet eskadrila Luftwaffea s moćnim lovcima-bombarderima Junkers […]
Čistke nepodobnih i neposlušnih urednika i novinara na HRT-u toliko su brze i temeljite da je već pitanje hoće li Zoran Vakula i dalje voditi Vremensku prognozu, hoće li velemajstor Davorin Kuljašević i Šahovski komentar uopće preživjeti taj politički metloboj.