Kolona sjećanja tužni je iskaz političke izdaje Vukovara

Ovogodišnja Kolona sjećanja u Vukovaru na najdrastičniji način pokazuje kako se politika koja ne razumijeva žrtvu odnosi prema žrtvi.

Svi gradovi i sva mjesta u Republici Hrvatskoj su gradovi i mjesta Republike Hrvatske. Oni su, po nužnosti, jednaki. U uređenoj državi ne postoji mjesto na kojem je država prisutnija u odnosu na neko drugo mjesto.

Stvaranjem privida kako je neki grad značajniji od ostalih gradova, očituje se nemogućnost politike da taj grad učini jednako značajnim kao svaki drugi grad, a država u kojoj svi gradovi i sva mjesta nisu jednako značajna, država je koja je izdala svaki grad i svako mjesto.

Ovogodišnja Kolona sjećanja tužno je očitovanje kako izgleda politička izdaja Vukovara. Vukovar je grad žrtve. Vukovar je ostao grad žrtve. Vukovar nije mjesto pravde, suživota i zajedničkog života, upravo zato što je ostao grad žrtve. Budući da je ostao grad žrtve, Vukovar je grad-žrtva, on je žrtvovan kao grad, jer više nije grad.

Grad u kojem žrtve ne motiviraju političare da stvore pravnu državu, jer jedino pravna država donosi pravdu žrtvama, grad je koji ne umije, zbog nedostatka pravde, biti grad.

Političari su učinili sve, ne čineći u pravnom smislu ništa, da grad Vukovar ne bude grad jer su neosjetljivi na patnju žrtve, oni ne žele pravdu za žrtve, jer da žele pravdu za žrtve, sad bismo imali mnoge osuđene ubojice zbog ubojstva, silovatelje zbog silovanja, zločince zbog zločina.

Budući da toga nema, ne zbog toga što nema silovatelja, ubojica i zločinaca, nego zbog toga što predatorske politike ne zanima pravda, Vukovar ne postoji kao grad. On je grad žrtve i, uslijed provođenja predatorskih politika, on je grad-žrtva. To je tako zato što predatorske politike zanima isključivo grabež, a ne žrtva.

Ovogodišnja Kolona sjećanja, zahvaljujući političarima i politikama koji su grad žrtve pretvorili u grad-žrtvu, ući će u sjećanje, kada se jednog dana netko bude s gnušanjem sjećao vremena u kojima mi živimo, a to su vremena u kojima politička manipulacija vrednuje život.

Bešćutni predatori, koji se obrušavaju na žrtve, nastavljajući žrtveni mehanizam agresora, razdvajaju oca od sina. Predatori žele mrtvog oca ubiti još jednom, oduzimajući mu sina. Politički predatori nikada neće shvatiti, zato što su bešćutni, da sinovski i očinski ponos trajno vežu Sinišu i Bojana

Buduća da politička manipulacija nije djelatnost politike skrbi o drugima, nego izlaganje drugih da bi se, putem neprirodnog spoja manipulacije i politike, ostvarila korist za sebe, sasvim je jasno da politička manipulacija nije razvila osjetljivost prema životima drugih.

Zato se ovogodišnja Kolona sjećanja održava po posebnim, za druge prilike neprikladnim i neprimjenjivim, epidemiološko-manipulativnim mjerama, jer, da mjere nisu nastale uslijed političke manipulacije, onda bi te iste mjere, koje vrijede za Kolonu sjećanja, vrijedile i za sva ostala okupljanja.

Da grad Vukovar nije grad-žrtva, da grad Vukovar nije grad koji je izdan od strane nemoćne države, potpuno predane i izručene političkim predatorima koji ne razumijevaju stvarnost žrtve, jer žrtve stalno proizvode, onda bi ono što vrijedi u Vukovaru, vrijedilo za sva mjesta u našoj državi.

Politička manipulacija ne dopušta da ono što vrijedi drugdje, vrijedi i u Vukovaru, odnosno, da ono što vrijedi u Vukovaru, vrijedi i drugdje.

Politička manipulacija to ne dozvoljava zato što ne smatra da je Vukovar, ili neko drugo mjesto, vrijedno, nego upravo zbog toga što smatra da je sve, osim zadovoljavanja predatorskih sklonosti, potpuno bezvrijedno, uključujući i Vukovar i žrtve Vukovara.

Privremena suspenzija epidemioloških mjera, kako bi se manifestirala snaga politike, nesumnjivo je motivirana da se oslobodi prostor za nesmetano razmahivanje epidemije predatorskih politika koje žrtvuju sve pred sobom.

Ovogodišnja Kolona sjećanja nije kolona sjećanja na žrtve, ona je formirana snagom predatorskih politika koje otimaju sjećanje na žrtve, stavljajući sebe u centar javnog interesa, a sve kako bi manifestirale vezu između političkih predatora i nemoćne države koja nije u stanju, istražnim i pravosudnim procesima, izreći konačni sud o žrtvama i nasilnicima, a on se izriče na sudovima, pravomoćnim presudama nasilnicima zbog nasilja koje su učinili žrtvama.

Predatori se ne mogu sjećati žrtava, oni se i ne smiju sjećati žrtava, jer su i sami predatori nasilnici. Politički predatori proizvode i provode političko nasilje. To je ono nasilje koje, zbog poznate igre moći, ne dozvoljava da institucije samostalno djeluju.

U svim institucijama se nalazi moralni i mentalni trag političkih predatora. Taj trag sprječava institucije da se obračunaju s koruptivnim djelovanjem političkih predatora.

Nije čudno što politički predatori veličaju rat. Oni smatraju da je rat vrijednost. Konkretno, politički predatori smatraju da je Domovinski rat vrijednost.

Domovinski rat ne može biti vrijednost, jer toga rata ne bi bilo bez agresora i agresorskog djelovanja. Tko smatra da je Domovinski rat vrijednost, ujedno smatra da i agresori na Hrvatsku predstavljaju vrijednost.

Ovogodišnja Kolona sjećanja tužno je očitovanje kako izgleda politička izdaja Vukovara. Vukovar je grad žrtve. Vukovar je ostao grad žrtve. Vukovar nije mjesto pravde, suživota i zajedničkog života, upravo zato što je ostao grad žrtve. Budući da je ostao grad žrtve, Vukovar je grad-žrtva, on je žrtvovan kao grad, jer više nije grad

Pravu vrijednost predstavlja ono djelovanje koje se suprotstavlja djelovanju agresora. Kao što Drugi svjetski rat ne predstavlja vrijednost, ali vrijednost predstavlja antifašistički osloboditeljski pokret, tako ni Domovinski rat nije vrijednost, nego vrijednost predstavlja djelovanje koje je oslobodilo i obranilo Republiku Hrvatsku.

Politički predatori, ne umijući razlikovati agresiju od obrane, nisu u stanju donijeti konačni sud o žrtvama i agresorima, a on se donosi na sudovima države koja je obranjena i oslobođena.

Naravno, ako je država oslobođena i obranjena od vojnih agresora, ali nije oslobođena i obranjena od političkih agresora, ta država može biti na putu slobode, ali nije slobodna.

U toj državi razna tijela, uključujući i tijela formirana da skrbe o zaštiti zdravlja građana uslijed pandemije, ne skrbe o građanima i njihovom dobru, nego o dobru političkih predatora i njihovom opstanku.

U državi koja se nakon vojne agresije našla pod udarom agresije političkih predatora, ništa ne funkcionira – ni pravosuđe, a ni sjećanje. Predatorskim politikama se ne može, ali i ne smije, iskazivati sjećanje prema žrtvama.

Ako netko nije siguran podržava li predatorske politike i smije li se sjećati žrtava Vukovara ili mu je sjećanje potpuno formirano bešćutnim predatorskim politikama, neka samo pomisli o odnosu između Siniše Glavaševića i Bojana Glavaševića.

Bešćutni predatori, koji se obrušavaju na žrtve, nastavljajući žrtveni mehanizam agresora, razdvajaju oca od sina. Predatori žele mrtvog oca ubiti još jednom, oduzimajući mu sina.

Politički predatori nikada neće shvatiti, zato što su bešćutni, da sinovski i očinski ponos trajno vežu Sinišu i Bojana.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Afera Beroš: Plenkoviću suradnici trebaju kao terapija
    •  Pogrešno shvaćena vjera ubija – djecu, društvo i boga
    •  Samostalnost smo stekli zahvaljujući antifašističkom pokretu
    •  Pio XII. je moralni kukavica, a Hrvatska zatvoreno društvo
    •  Načelnik Glavnog stožera OSRH kao stranački potrčko
    •  Osobu koja izvrši suicid zapravo nismo poznavali
    •  Ivan i Aleksandar besplatno se vole, svim licemjerima usprkos
    •  Matu Uzinića udaraju politički katolici, s križem u rukama
    •  83,45% je ogroman uspjeh sindikata oporbenih političara
    •  Hrvatska ne može biti katolička država

> Svi tekstovi ovog autora