novinarstvo s potpisom
Početkom pedesetih godina prošloga stoljeća nije bilo mnogih stvari za kupiti u onoj našoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. To je bilo i razumljivo. Nova država se tek stvarala. Prvo se porušena zemlja obnavljala, a tek su onda druge stvari potrebne za život dolazile na red.
Moj prijatelj Marjan Pogačnik bio je kapetan podmornice. Nisam znao da je to najviši pomorski vojni čin u mornarici. Veći i od admirala. Tako barem govore oni koji poznaju skrivene vojne tajne.
Pita se prosječni građanin Republike Hrvatske – što nas je to snašlo i kuda sve to vodi… ”Bezazleni” virus iz ranih devedesetih kodnog naziva ”HDZ-ZDS-1941-1991.” ušao je na velika vrata u Hrvatsku, ne s Istoka, nego s demokratskog Zapada. Hoću reći da svekolika idejna pošast dolazi češće s tzv. Zapada, nego s tzv. Istoka. Uzrokuje […]
Mislim se nešto o vojskama na nekadašnjem zajedničkom prostoru Jugoslavije, a sada prostoru “država zapadnog Balkana”. Ne znam što je smješnije – države ili vojske. Što znači pojam ”imati vojsku” ili imati vojske i vrhovne zapovjednike tih vojski na Balkanu, južne i tužne Europe.
Slatko sanjam o tome što me očekuje od rane zore 8. 10. 2019. kad bunovan upalim radio i dočekam prve ranojutarnje vijesti HR radija. Najvjerojatnije će me lupiti po ušima dramatičan i patetičan glas spikera kojeg je dopala zla sudba da referira o godišnjici raketiranja Banskih dvora i Trga sv. Marka, zajedno s pripadajućom crkvom, […]
Komentar glavnog urednika Glasa Istre Roberta Franka povodom događaja u Valbandonu, pod naslovom ”Fizički obračun kulminirao vrijeđanjem na nacionalnoj osnovi”, počinje izdvojenim i naglašenim naslovom na drugoj stranici jedinog dnevnika u Istri:
Ajme, kako to gordo zvuči – biti predsjednik/predsjednica Republike Hrvatske! Gordo možda, ali ništa posebno u praksi ne znači. Zato košta ovaj narod i druge narodnosti koji imaju sreću hodati zemljom Hrvatskom u ova vremena.
U subotu 27. srpnja se dogodila antifašistička proslava diljem Lijepe naše. Dan ustanka naroda Hrvatske protiv fašizma, 27.7.1941., u Srbu obilježavao se uzduž i poprijeko. Odjeci slavlja i partizanskih pjesama stizali su čak iz BiH, gdje su na isti način obilježavali zajednički Dan ustanka protiv fašizma. Pjesma se širila čak preko Plješivice i Dinare na […]
”Subota je, 26. lipnja 2010. godine. Cestom od Gospića u smjeru Karlobaga, kroz selo Trnavac kreće se kolona autobusa i osobnih automobila prema mjestu Jadovno. Tužna je to kolona tihih i ozbiljnih ljudi. Nose se vijenci u spomen na prvo masovno stratište Srba, Židova, Hrvata i drugih nacija u tek ustoličenoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Skrovite […]
Poruka na poklopcu WC školjke je ZAKON, valjda! Prekršiteljima slijedi čekić kao instrument provođenja zakona prema ”voljenim” muškarcima?! Volio bih znati kojim povodom i na što ili na kome će ”zakonodavac” upotrijebiti čekić?
Mnogi se sjećaju Tita u ovoj malenoj zemlji Hrvatskoj, sjećaju ga se i u onoj bivšoj Jugi, nekoliko puta većoj, koja je također bila naša, nekad. Sad ni ova naša Hrvatska nije naša, kako stvari stoje.
Čitam što je Damir Karakaš objavio na Facebooku 25. 4. 2019. ”Da bih dočarao razinu ludila, izdvojit ću jutrošnju poruku mog rođaka, inače najboljeg igrača šaha u Lici:
Povod za ovaj komentar bila mi je vijest da je Upravni odbor Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) jednoglasno izabrao Christophera Petera Marcicha za novog ravnatelja središnje nacionalne filmske institucije u Hrvata.
Kakav je to naslov? O čemu ja to trtljam. Kako o čemu – trtljam o našoj stvarnosti. Dvije mi imenice zapele za um, smetaju i zaprečuju misao.
Što reći o Relji, njegovom životu i djelu, a da ne ispadnem nadobudan. Ja, fićfirić koji je na film upao kao padobranac s nepunih 20 godina, završenom gimnazijom i nešto iskustva u amaterskom kazalištu EOS, Pula? Nemam tih ambicija, samo ću vam ispričati kako sam osobno doživio Relju Bašića.
Mogao sam započeti naslovom ”Čekajući God (o)a”, ali nisam. Ne vjerujem da će nam se God (o) ukazati, a kamoli da će nam doći i izbaviti nas.