novinarstvo s potpisom
Pobjeda Giorgije Meloni, liderice talijanske stranke ”Talijanska braćo” (u vokativu, jer je ta stranka uzela za svoje ime prvi stih talijanske himne: ”Talijanska braćo, Italija se budi…”), otvorila je pitanje pojave neofašizma, postfašizma ili jednostavno – fašizma – u vladi demokratske Italije, zemlje koja je živjela dvadeset godina pod fašističkom vlašću.
Europska unija je 30. i 31. svibnja održala, u Bruxellesu, sastanak ”na vrhu”, kako se to kaže u diplomatskom žargonu. Zapravo, bio je to sastanak Europskog vijeća, institucije koja je definitivno uvedena u život Lisabonskim ugovorom, a radi se zapravo o sastanku šefova država i vlada zemalja članica Europske unije.
Aleksandra Zec, zvjerski je smaknuta u noći 7. na 8. prosinca 1991. kod nekadašnjeg planinarskog doma Adolfovac pod Sljemenom, zajedno sa svojom majkom. Netom prije, izvučene su iz svog zagrebačkog doma, zajedno s Aleksandrinim ocem, koji je ubijen na mjestu. Ubojstvo obitelji Zec simbol je najmračnije strane jednog sumornog doba, naličje vremena Domovinskog rata u […]
Da je put u pakao popločan dobrim namjerama, svjedoči još jedan proturječni dokument koji je izašao iz briselske birokratske radionice. Vraćajući se s apostolskog putovanja na Cipar i u Grčku, papa Franjo je, na pitanje ciparskog novinara Costandinosa Tsindasa o ”pitanju dokumenta EU-a o Božiću” odgovorio, da je dokument Europske unije o Božiću – anakronizam.
Iako se fizički i geografski trenutno nalazim u Americi ovaj tjedan sam virtualno i mentalno prisutan u Europi, uglavnom između Brisela i Strasbourga.
Svi su se u svijetu, već četiri godine, pitali kako je moguće, prvo, da jedna destruktivna ličnost kao što je to bio Donald Trump – i dalje destruktivan – zasjedne na kormilo najveće i najstarije svjetske demokracije.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemačka kancelarka (valjda bi ispravno hrvatski trebalo reći: kancelarica!) Angela Merkel potpisali su 22. siječnja jedan značajan dokument protiv globalnog kaosa koji se širi Europom i svijetom.
Premijer Plenković prije desetak dana na svečanosti Srpskog narodnog vijeća na pravoslavni Badnjak izjavio je da “i kao što se trajno pomirenje između Francuske i Njemačke nije dogodilo preko noći, trebat će još vremena da zacijele još svježe rane u odnosima između Hrvatske i Srbije”.
Nastavit ću tamo gdje je stao Jurica Pavičić u subotu u Jutarnjem listu. On kaže: ”Politički ideal jednog dijela domaće Crkve i dalje je fašizam bez logora, nipošto Hitlerov, bolje Francov, još bolje Salazarov. A zato što je tomu tako, oni prema Alojziju Stepincu ne mogu ni stvoriti razboriti odmak. I to je problem. No […]
(Napomena uredništva: Ovaj glasoviti članak s kraja 2007. Rafaela Seligmanna objavljujemo u povodu nedavne smrti velikoga njemačkoga predsjednika Richarda von Weizsäckera. Na slici: Konrad Adenauer) Njemački narod zaslužuje Nobelovu nagradu za mir. Gotovo jednodušni izbor Berlina u Odbor za ljudska prava Ujedinjenih naroda je novo priznanje zaslugama ove zemlje.
O odgovornosti Katoličke crkve u Drugom svjetskom ratu napisane su tisuće i tisuće knjiga, kako od strane crkvenih apologeta tako i od autora koji se trude da potvrde stereotipije, priličito raširene i u zemljama bivše Jugoslavije, poput onih koje Katoličku crkvu u cjelini poistovjećuju s fašizmom i koncentracijskim logorima. Istina se može vidjeti, naravno, tek […]