autograf.hr

Kupujemo vojne avione za Ratno zrakoplovstvo. Srce lupa ubrzano. Bit ćemo važni. I opaki. Posebna vožnja bit će upriličena za predsjednika države, a sljedeća za predsjednika Vlade. Ili obratno. Jer Vlada mora odriješiti kesu. U kojoj su pare.

Odahnuh. U Dnevniku Nove TV voditelj je obavijestio javnost kako je dovršeno vještačenje Hrvatske psihološke komore u vezi sa slučajem ubijene dvoipolgodišnje djevojčice Nikoll. Zaključak je kratak: sve je odrađeno po zakonu, a greškama se nije bavilo. I ni riječi više.

Puno je nadriliječništva i dijagnoza podijeljeno na političkoj sceni protekloga tjedna. Nadriliječništvom bavilo se mnoštvo bivših i sadašnjih političara.

Profesor prava Vedran Đulabić je nastalu situaciju komentirao (na Twitteru) ovako: ”Čudi me što predsjednik već nije aktivirao čl. 94/2 Ustava i raspustio Sabor, Vladu, USUD i imenovao to sve po svojim preferencijama. Tako bi izravno primijenio Ustav i osigurao stabilnost državne vlasti. Mogao bi usput donijeti i novi Ustav. Ionako sve razumije najbolje od […]

Forzicije i narcisi zažutjeli su moj trpučanski vrt, tulipani samo što nisu u punom cvatu, ali ne osjećam proljeće u zraku a još manje u sebi.

U jednoj zemlji na brdovitom (Zapadnom, kažu) Balkanu, od stoljeća sedmog do danas, nije se ozbiljno razgovaralo o seksualnom uznemiravanju i zlostavljanju. A onda su neke žene počele govoriti o tome što im se događa(lo) na poslu, fakultetu, ulici, tramvaju, kafiću…

Već dva tjedna, negdje oko ponoći, odlučim pogledati neki dobar film ili seriju. Krenem u ozbiljnu pretragu, a onda redovito završim na nekom američkom božićnom filmu, prozirnom do boli, kad mi je kod prve scene jasno kakva će biti posljednja.

Nisam otišla do Adolfovca kako bih se opet posramila u ime ubojica obitelji Zec. Kad se već ubojice ne srame. Nisam smjela. Kao što već dva tjedna ne smijem vidjeti svoje unuke i njihove roditelje. Kao što već dva i pol mjeseca nisam vidjela muškarca uz kojega vozim slalom, više ili manje uspješno, punih četrdeset […]

”Jesen je i biva sve jesenije”, napisao je Krleža nekoć davno. Danas možemo nepoetski nadopisati i sve ”koronavirusnije”.

Najradije bih napisala Nothing but silence i isključila komp, ali još uvijek nisam naučila reći neću ni kad mi to utroba svom silinom nalaže.

Polako počinjem razumijevati ljude koji se mukotrpno penju na planinske visove, skaču padobranom, probijaju se prašumama, lete zmajevima, pokušavaju savladati opake brzace… jer, uspiju li, sreća je neizmjerna. Pobijedili su sebe, dokazali su da umiju i mogu. Iscrpljenih tijela i ispražnjena uma, odlaze na zasluženi počinak. Predah do sljedećeg okršaja. Iako je priroda često nepredvidljiva, […]

Dok Zagreb s nestrpljenjem iščekuje najezdu skakavaca koji će se sjajno stopiti sa smradom koji nas zapahuje iz poplavom blagoslovljenih suterenskih prostora i s naherenim krovovima koji pate oskvrnuti jer su im odrubili dimnjake, a ostatak Hrvatske koja živi ”novo normalno” moči noge u lavorima ili u moru, dogodili su se izbori.

Nekoliko tjedana bavim se svekrvom koja je točno trideset i nešto sića godina starija od mene. Ne razlikujem se od mnogih što, gledajući ju, ne želim doživjeti duboku starost poluslijepa, potpuno gluha i teško pokretna. Tužna je takva starost.

Bavim se već neko vrijeme puževima golaćima. Ima ih na stotine, odvratni su, ljigavi i žderu sve što posadim u divnu zemlju, bogato nahranjenu zahvaljujući trudu prevrijedne prijateljice Hele koja je sa svoje istarske farme doteglila gomilu kašeta s prvorazrednim gnojem.

Kad sam još prije deset godina, bez nekog vidljivog, a mnogima i posve nerazumljivog razloga, odlučila napustiti centar grada, zamijenivši ga životom u slijepoj, tada neasfaltiranoj ulici, bez vodovoda i kanalizacije, s pogledom na voćnjake i šumu, izabrala sam zapravo ono što je danas gotovo pa idealno.

Držićev negromant Dugi Nos nekoć davno uočio je bitnu razliku među ljudima podijelivši ih u dvije skupine – one nazbilj nasuprot onima nahvao. Ljudi nazbilj ”srce nose prid očima, da svak vidi njihove dobre misli”. Oni ne znaju što je zavist ni lakomost, blage su naravi, mudri i pošteni. Ali ih napadaju ljudi nahvao koji […]

Na Dan sjećanja na Holokaust, u Zagrebu slavlje jer su stigli srebrni koji su nama zlatni a zapravo bi, sigurni smo, svojim sjajem mogli posramiti i briljante. Usuprot odredbi Hrvatskog pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje pišem smrtonosnu riječ Holokaust velikim slovom jer znam precizno na što se i koga ona danas odnosi. I […]

Zabuljeni u prošlost, u busanje o prsa junačka ili skupljanje hračka kojim ćemo iskazati prezir prema onima koji ne misle poput nas, slabo se bavimo sadašnjošću a budućnost nas, čini se, baš ni ne zanima.

Kad preletiš puno gora, rijeka i mora, pa usred Atlantskog oceana sletiš na Otok leda, opskrbljena tek šturim informacijama o mjestu na kojem ćeš provesti neko vrijeme, shrvana umorom samo jedva čekaš izmaknuti vjetru koji zavija i ledi ti dah.

U jednoj zemlji na brdovito-ravničarskom Balkanu rodile su se Sanda i Sandra, kao i Dubravka, a bogme i Kolinda. U različitim gradovima, različitih mjeseci i godina. Zato, valjda, vode vrlo različite živote.

Kad je potvrđeno da me, danas već daleke 2012., opsjela naizgled opaka bolest zvana karcinom, nisam bila impresionirana jer mi se činilo da je to prirodna posljedica dotadašnjeg načina života – puno stresa, puno previše kava i cigareta, a premalo reda i spokoja.

Od prvog susreta sa stihovima Branka Miljkovića ”Da li će sloboda umeti da peva, kao što su sužnji pevali o njoj” osjećam tugu i gorčinu  kad god ih čujem. Odmah, intuitivno, znala sam koji je odgovor točan.

Od prvog susreta sa stihovima Branka Miljkovića ”Da li će sloboda umeti da peva, kao što su sužnji pevali o njoj” osjećam tugu i gorčinu  kad god ih čujem. Odmah, intuitivno, znala sam koji je odgovor točan.

Kad živiš u Hrvatskoj kao građanka koja želi živjeti u uređenoj državi u kojoj se poštuju ljudska prava, a institucije, sukladno svojim ovlastima, odrađuju zadatke dosljedno i odgovorno, ne možeš se prestati čuditi zbivanjima kojima iz dana u dan moraš svjedočiti. Pritom možeš komentirati, razumno argumentirati, vikati, nešto pokušavati učiniti … ali, avaj, prevelike vajde […]

Sabor, Vlada i Programsko vijeće HRT-a trebali bi zaustaviti korištenje javnog novca za zastrašivanje novinara na HRT-u, a ako oni to neće učiniti civilno društvo će se organizirati i pozvati građane na pobunu, poruka je s tiskovne konferencije ”Javni medijski servisi i ljudska prava“ koju su aktivistice Vesna Teršelič, Sandra Benčić i Sanja Sarnavka u […]

Skupina istaknutih aktivistkinja uputila je u srijedu otvoreno pismo SDP-u u kojem traže da ta stranka podrži ratifikaciju Istanbulske konvencije Vijeća Europe o borbi protiv nasilja nad ženama koja je, kako ističu, civilizacijsko pitanje i ni na koji način ne smije se koristiti za političke obračune.

U prepunoj Velikoj dvorani Novinarskog doma glavni urednik VBZ-a Drago Glamuzina ocijenio je da je humanizam najveća vrijednost knjige ”U što vjerujemo mi koji u Boga ne vjerujemo”. O postojanju Boga nema dokaza, kazao je Glamuzina i dodao da je siguran ako i postoji Bog, da se ne miješa u naš život i da ga ne možemo kupiti […]

Sasvim neočekivano, uoči današnje svečane prezentacije nove programske sheme HRT-a, odjeknula je jučer vijest da se nakon 13 godina emitiranja ukida HTV-ova emisija “Hrvatska uživo”.

Krajem protekloga tjedna, čini mi se da je to bila subota, otvoren je na četvrtom programu HRT-a problem o kojemu se u nas, ali i u drugim europskim zemljama, uglavnom šuti. O. K. šutnja je, moguće, prejaka riječ – progovara se o njemu na stručnim skupovima psihijatara i pravnika, ali o tome javnost zna vrlo […]

Potkraj prošloga tjedna u dvorani Gorgoni u zagrebačkome Muzeju suvremene umjetnosti prvi put izvedena je dokumentarna drama “Seven” u režiji Anice Tomić. Predstava je to o važnosti borbe za ljudska prava i smatra se jednom od najvažnijih aktivističkih predstava današnjice.   Projekt “Seven” inicirala je i režirala švedska književnica, glumica i producentica Hedda Krausz Sjögren […]

“Postao sam prijatelj Europskog ženskog lobija jer se borimo za isto: za ravnopravnost, nenasilje i zabranu svake diskriminacije žena. Budući da se Europski ženski lobi na najvišoj europskoj razini zalaže za implementaciju Istanbulske konvencije Vijeća Europe, koja se bavi prevencijom obiteljskog nasilja i pružanjem adekvatne zaštite žrtvama, podržavam Vaš prijedlog da 2016. godina postane Europska […]

Platforma 112 i Građanski odbor za ljudska prava u subotu su u povodu obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv fašizma, antisemitizma i ksenofobije upozorili da se iskazivanjem nesnošljivosti prema nekoj manjini i simbolima njezina kulturnog identiteta ograničavaju sloboda, prava i sigurnost građana Hrvatske te da su u konačnici ugroženi i pripadnici većinskog naroda, koje se stalno […]

Sanja Sarnavka, aktivistica za ljudska prava   Razgovarao: Drago Pilsel Čini se obligatornim početi ovaj razgovor molbom da se osvrnete na odluku Gradskog vijeća Vukovara da se ćirilici otkaže gostoprimstvo. Kako primate te vijesti? S mješavinom tuge i gađenja. S tugom zato što se tom gradu i njegovim građanima ne dopušta da se okrenu budućnosti […]