Cenzora J. Popovca Vlada gura u Vijeće za elektroničke medije

Iz Vlade Republike Hrvatske predložili su Josipa Popovca za člana Vijeća za elektroničke medije.

Zajebanti su ti predlagači iz Vlade.

Josip Popovac je kao ”privremeni ravnatelj” Hrvatske radiotelevizije novcem obveznika poreza plaćao odvjetničkom društvu Madirazza i partneri iz Zagreba da vodi sudski postupak radi cenzuriranja Hrvatskog novinarskog društva.

Netko tko je u svojstvu ”privremenog ravnatelja” HRT-a sudjelovao u neustavnom cenzuriranju udruženja profesionalnih novinara ne bi smio biti član Vijeća za elektroničke medije bez obzira na to tko ga u to Vijeće nastoji progurati – HDZ, tajne službe, vjerska zajednica Katoličke Crkve u Hrvatskoj ili bilo tko drugi.

Nužno je ponovo ukazati na činjenicu da vodstvo Hrvatskog novinarskog društva pod pritiskom hrvatskih vlasti šutke pristaje na to da ga se cenzurira!

I ne bi ovaj tekst vrijedilo objaviti isključivo zbog izostale odgovornosti Josipa Popovca i njegovih nalogodavaca da nije nužno još jednom ukazati na činjenicu da vodstvo Hrvatskog novinarskog društva pod pritiskom hrvatskih vlasti šutke pristaje na to da ga se cenzurira!

Da podsjetimo, Trgovački sud u Zagrebu je presudom suca Krešimira Puškarića (21-Ri-450/2010) 16. prosinca 2010. godine ”privremeno zabranio HND-u da u Novinarskom domu na Okruglom stolu HRT CENZURIRANO prikaže dijelove zabranjene snimljene TV emisije ”Latinica” pod nazivom ”Zločini privatizacije ne zastarijevaju”.

Kao razloge ove dvojbene ”privremene zabrane” sudac Puškarić je naveo da se ”sprečava povrede prava korištenja autorskim djelima koje je HRT stekla zaključivanjem ugovora o radu s novinarima koji su stvorili privremeno zabranjene autorske novinarske priloge”.

Ta ”privremena zabrana”, međutim, ukinuta je samo četiri mjeseca kasnije presudom suca Radovana Dobronića iz istog zagrebačkog Trgovačkog suda, 26.P-569/2011 od 6. svibnja 2011.godine.

U prvostupanjskoj presudi ukazano je na odredbe Zakona o elektroničkim medijima o prednosti prava javnosti da zna prema zaštiti prava iskorištavanja autorskih djela na elektroničkim medijima, o praksi međunarodnog sudstva (postupak pred australskim sudom), o razmjernosti prava javnosti da zna u odnosu na podredno pravo zaštite prava iskorištavanja autorskim djelima, pa i o tome da se ugovori s autorima zaključuju radi realizacije autorskog djela (prikazivanja u TV programima), a ne radi ”bunkeriranja”, itd.

Premda su ”privremenom zabranom” cenzor Josip Popovac i njegovi nalogodavci postigli cilj, ograničili i odgodili da se o cenzuri raspravlja u udruženju profesionalnih novinara, nakon čega su ”privremeno zabranjeni” novinarski prilozi postali praktički ”zastarjeli”, ipak je Odvjetničko društvo Madirazza u ime HTV-a po punomoći potpisanoj koju je potpisao spomenuti Josip Popovac uložilo žalbu višem sudu.

Neprofesionalno prešućivanje i pristajanja na cenzuru dijela članstva Hrvatskog novinarskog društva motiviran je strahom ”uhljebljenih poslušnika” za radna mjesta u medijima

Visoki trgovački sud 30. travnja 2013., godine rješavajući žalbu cenzora Popovca i HRT-a, u sudskom vijeću Draženka Deladio, Ksenija Parać i Alica Pećarić, presudom 74. Pž-7608/11-4 ukida i preinačuje prvostupanjsku presudu i dosuđuje da HRT ipak može trajno zabraniti Hrvatskom novinarskom društvu da na Okruglom stolu prikaže zabranjene autorske novinarske priloge radi stručne rasprave o cenzuri na HRT-u!?

Osnovano sumnjam da su sutkinje Visokog trgovačkog suda Draženka Deladio, Ksenija Parać i Alica Pećarić ignorirajući prvostupanjsku presudu bile korumpirane. Činjenica je, naime, da su presudom broj: Pž-7598/11 dosudile trajnu zabranu prikazivanja zabranjenih novinarskih priloga, premda su imale saznanja da je riječ o cenzuri, a ne zaštiti prava prvog prikazivanja.

A nakon revizijske presude Revt-342/13, kojom je potvrđena presuda o pravu HRT-a da cenzurira Hrvatsko novinarsko društvo, isto tako osnovano sumnjam da su bili korumpirani i suci Vrhovnog suda, redom Renata Šantek, Željko Glušić, Gordana Jalšovečki, Damir Komrec i Ante Perkušić, koji su također ignorirali činjenice navedene u prvostupanjskoj presudi i međunarodnu sudsku praksu.

Rezimirajmo jer je važno: sutkinje i suci Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda RH su se u drugostupanjskom i revizijskom postupku pravili da ne vide odredbe Ustava o zabrani cenzure i pravu novinara na informacije, odredbe Zakona o elektroničkim medijima o većoj pravnoj snazi prava javnosti da zna od zaštite prava iskorištavanja novinarskih autorskih djela, da ne znaju za odredbu Zakona o autorskom pravu da naručitelj autorskog djela zaključuje s autorom ugovor o realizaciji autorskog djela (emitiranja novinarskog TV priloga) i napokon za međunarodnu sudsku praksu prema kojoj je australska vlada izgubila spor zbog zaštite svojih autorskih prava na iskorištavanje informacija zbog prava javnosti da zna za te informacije.

Sve to piše u prvostupanjskoj presudi kojom je ukinuta privremena zabrana i spomenuti suci su to morali znati.

Već sam objavljivao da se odustajanje od prikazivanja TV emisije ”Latinica” u programima HRT-a možda može tumačiti kao pravo naručitelja da odustane od naručenih, navodno ”opasnih” novinarskih autorskih priloga.

Osnovano sumnjam da su sutkinje Visokog trgovačkog suda bile korumpirane zbog toga što su dosudile trajnu zabranu prikazivanja ”bunkeriranih” novinarskih priloga premda su imale saznanja da je riječ o cenzuri, a ne o zaštiti prava prvog prikazivanja

No, sudsko zabranjivanje trećima (samim autorima i HND-u) da prikažu sporne priloge na Okruglom stolu radi stručne rasprave o cenzuri (dakle, ne u medijima) nedvojbeno je sudska cenzura zlouporabom prava iskorištavanja autorskog djela i nikako ne može biti ”zaštita prava prvog prikazivanja”.

Osim toga, prostorije Novinarskog doma nisu javni mediji, pa se ni zbog toga ne može smatrati da bi se prikazivanjem na Okruglom stolu radi stručne rasprave o cenzuri nemontiranih i zabranjenih novinarskih autorskih priloga kršila prava iskorištavanja autorskih priloga koja je HRT stekla ugovorima o radu s novinarima.

A kao što sam već više puta naglašavao, HRT ni do danas nije pokazao namjeru da prikaže u svojim programima novinarske priloge koje je radi tobožnje zaštite svojih ”prava na prvo prikazivanje” zabranio prikazati Hrvatskom novinarskom društvu na Okruglom stolu o cenzuri 16. prosinca 2010. godine u Novinarskom domu.

Od emitiranja sporne emisije ”Latinica” se, prema prvotnom službenom priopćenju na web-stranici samog HRT-a, odustalo navodno nakon zaprimanja upozorenja od odvjetničkog društva Miljević i partneri da bi objavljivanjem TV emisije ”Latinica: Zločini privatizacije ne zastarijevaju” nastupile za Jadran film i Vinka Grubišića ”štete velikih razmjera”.

Da je eventualno odvjetničko društvo Miljević i partneri dobilo nalog od klijenta da pokrene sudski postupak radi naknade ”štete velikih razmjera” zbog prikazivanja TV emisije ”Latinica” i priloga na Okruglom stolu HRT CENZURIRANO, tužena bi strana mogla bi biti samo HND, a nikako ne HRT.

Sramno je, međutim, da je od 2. rujna 2014. godine u ladicama Hrvatskog novinarskog društva u tajnosti ležala revizijska presuda Vrhovnog suda (Revt-342/13) sve do isteka roka od 30 dana za podnošenje zahtjeva Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti o dosuđenom pravu na cenzuru, kao i isteka roka od šest mjeseci za podnošenje zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Cenzura je u Hrvatskoj formalno zabranjena člankom 38. Ustava (prema stavku 3. zabranjuje se cenzura i novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji).

Nakon revizijske presude kojom je potvrđena presuda VTS-a o pravu HRT-a da cenzurira Hrvatsko novinarsko društvo isto tako osnovano sumnjam da su bili korumpirani i suci Vrhovnog suda

Da se presuda skriva u Hrvatskom novinarskom društvu javnost je doznala tek nakon što su potpisanom novinaru 4. studenoga 2015. iz Odvjetničkog ureda Mihočević i Bajs dostavili tu revizijsku presudu (Revt-342/13) o zabrani prikazivanja Hrvatskom novinarskom društvu TV emisije ”Latinica” i priloga na Okruglom stolu HRT CENZURIRANO u Novinarskom domu.

Neprofesionalno prešućivanje i pristajanje na cenzuru dijela članstva Hrvatskog novinarskog društva motiviran je strahom ”uhljebljenih poslušnika” za radna mjesta u medijima.

Možda se i prestrašeni novinarski uhljebi koji su se lišili novinarskih autorskih prava i prenijeli ih ugovorima o radu na poslodavce imaju pravo učlanjivati u Hrvatsko novinarsko društvo, no nikako ne mogu sprečavati informacije o postojanju pravomoćne sudske presude da HRT ima pravo cenzurirati Hrvatsko novinarsko društvo i novinare.

A Josip Popovac, koji se novcem obveznika poreza ”izborio” za pravo HRT-a da cenzurira Hrvatsko novinarsko društvo, ne bi nikako smio biti članom Vijeća za elektroničke medije.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Ukoliko vam je to potrebno, portal Autograf jamči potpunu anonimnost ugroženim građanima.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja”, kada nastupa kao takav, odgovara autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora