Biskupi nemaju problem s političkom korupcijom

Hrvatski biskupi poslali su zabrinjavajuću poruku o tome kako, uslijed negativnih demografskih trendova, hrvatsko društvo nestaje te kako je potrebno postići jedinstvo oko rješavanja ovog gorućeg pitanja.

Poznato je da biskupi čitaju znakove vremena i da – već poslovično – pravovremeno reagiraju i to nakon što vrijeme prođe i od njega ostane samo znak.

Tako su napravili i ovaj put.

Shvatili su da se provodi popis stanovništva i da će, usprkos svim kreativnim rješenjima kojima ćemo prikazati da nas ima više nego što nas uistinu ima, rezultati ipak pokazati da nas ima manje nego što nas je bilo prije nekoliko godina.

Uopće ne dvojim da premijer Plenković neće dopustiti da broj stanovnika padne ispod psihološke granice od 4 milijuna. On će odrediti koliko nas najmanje može biti, baš kao što je odredio kolika najviša cijena benzina i nafte može biti na benzinskim postajama.

Bitna je psihološka granica, koga briga za stvarnost. Psiha nas brani od stvarnosti. Na tu psihu su se okomili i premijer i stvarnost. Premijer da obrani psihu od stvarnosti, a stvarnost da nas suoči s time u kakvom svijetu živimo i kakvi u tom svijetu živimo.

Uopće ne dvojim da premijer Plenković neće dopustiti da broj stanovnika padne ispod psihološke granice od 4 milijuna. On će odrediti koliko nas najmanje može biti, baš kao što je odredio kolika najviša cijena benzina i nafte može biti na benzinskim postajama

No nisu samo biskupi poslali zabrinjavajuću poruku o najnovijoj stvarnosti. Hrvatsko sudstvo je, na liniji biskupskog poimanja vremena, njegovog protoka i potrebe da se pravovremeno reagira,  poslalo zabrinjavajuću poruku kako su bivši premijer i nekadašnji predsjednik HDZ-a, ali i sam HDZ, bića koja se vole okomiti na javno dobro smatrajući da je država stvorena kako bi oni mogli njome trgovati.

Zanimljivo je da hrvatski biskupi nisu poslali poruku o korupciji koja je nastanjena u ovoj, kako se sama voli u javnosti prezentirati, našoj najvećoj demokršćanskoj opciji.

Ne, biskupi nemaju problem s političkom korupcijom, koja nije ništa drugo nego milozvučniji naziv za sustavnu pljačku države, ali im se polako javlja zabrinutost zbog toga što nestaju oni koje demokršćani sustavno politički zlostavljaju u ovoj nesretnoj državi – građani.

Suci su nam rekli da nam je bivši premijer bio lopov i da je nastao u kleptomanskoj stranci. Premijer Plenković, koji je nastao u političkom kontekstu ovog specifičnog kleptomanskog demokršćanstva, upoznao je javnost kako sudske presude nekadašnjem premijeru i predsjedniku HDZ-a, ali i samom HDZ-u, nemaju veze s njim i HDZ-om jer je riječ o novom HDZ-u. Onaj prethodni je nestao i otputio se u metafizički bezdan.

Nije tragedija što to misli Plenković, tragedija je što to isto misli i trećina hrvatskih građana s pravom glasa.

Premijer Plenković se možda razlikuje od premijera Sanadera po tome što krade hrvatskim građanima i hrvatskoj državi. Sanader je bio uglađeni poliglot potpuno predan instinktima posjedovanja tuđih materijalnih dobara.

Premijer Plenković je, naprotiv, kultivirani poliglot potpuno predan naučenim obrascima manipuliranja s ciljem uzimanja javnog racionaliteta. On je nesumnjivo kleptoman javnog racionaliteta.

Zato i može govoriti o tome da se on razlikuje od Sanadera, da se HDZ razlikuje od HDZ-a, Kalmeta od Kalmete, Bačić od Bačića, Đakić od Đakić itd.

Ovaj kleptoman racionaliteta i branitelj psihološke granice koja bi nas, samo da imamo odvažnosti makar poviriti preko nje, suočili koliko smo zapravo svi jadni, kleptoman je nadnaravnog jada. Uistinu smo jadni.

I mi kao društvo i Plenković kao premijer, a o Sanaderu je suvišno uopće i govoriti.

Jadni smo zbog toga što pristajemo na negiranje principa identiteta, samo kako bi nekadašnji HDZ, osuđen zbog korupcije, danas mogao biti neki drugi HDZ.

Ne znam je li jadnija država kojom takva stranka može vladati, građani koji takvu stranku biraju ili oni koji pod okriljem takve stranke promišljaju javne politike?

Svejedno, sve je to metafizički jad.

Zato građani oko kojih hrvatski biskupi, hrvatski sudovi i hrvatski političari brigu vode, sudeći prema svim anketama, ali i rezultatima izbora, zbog ukradenog javnog racionaliteta i postavljenih, neprekoračivih psiholoških granica, znaju da ovoj državi treba Sanaderov HDZ, Plenkovićev HDZ i bilo čiji HDZ, bitno da je riječ o HDZ-u.

Shvatili su da se provodi popis stanovništva i da će, usprkos svim kreativnim rješenjima kojima ćemo prikazati da nas ima više nego što nas uistinu ima, rezultati ipak pokazati da nas ima manje nego što nas je bilo prije nekoliko godina

Građanima ove države naprosto treba HDZ.

Jasno je da je Plenković potpuno u krivu kada smatra da je njegov HDZ različit od Sanaderovog HDZ-a. HDZ je metafizička, nadnaravna tvorba koja hrvatsko društvo vodi prema neumitnom kraju.

Da smo u stanju provesti popis stanovništva, to bismo vidjeli u rezultatima popisa. HDZ kao nadnaravno ili metafizičko biće promatraju hrvatski građani, hrvatski biskupi, baš kao i hrvatski suci.

Ova nadnaravna bića su bića posebne vrste, ona nisu utvarna i od svijeta odvojiva bića. No nije samo HDZ nadnaravno biće. Nadnaravna bića su hrvatski biskupi i hrvatski sudci. I nisu utvarni. Oni djeluju u svijetu, konkretnije – oni djeluju u hrvatskoj državi.

Oni šute kada treba djelovati i progovore o prošloj zbilji kako bi šutjeli o zbilji u kojoj sada jesmo. Nesumnjivo je da su svi oni djelatni subjekti i da ih mi doživljavamo kao nadnaravna bića. Zato nam mogu činiti sve što žele.

Sanader je nekada djelovao kao nadnaravno biće koje je kreiralo stvarnost u kojoj smo živjeli. Danas vidimo da je ta stvarnost bila stvarnost jednog kleptomana. Tada to nismo vidjeli.

Da smo imali naravne istražitelje i sudce, Sanaderova nadnaravna djelatnost bi bila zaiustavljena. No kako su i sudci nadnaravni, oni nikada neće osuditi neko nadnaravno biće. Čekaju da ono najprije padne, da izgubi moć.

Danas Plenković djeluje kao nadnaravno biće koje nam kreira stvarnost ukradenog javnog racionaliteta. Mi to sada ne vidimo. To ćemo vidjeti za desetak godina.

Usud nadnaravnih djelatnih subjekata je da su jednokratni. Njihova uloga traje, ali se ne ponavlja. Najprije igraju ulogu nadnaravnog boga, a potom nadnaravnog đavla te konačno prođu kroz iskustvo naravnog jada, a to je iskustvo odbačenosti i ostavljenosti.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Afera Beroš: Plenkoviću suradnici trebaju kao terapija
    •  Pogrešno shvaćena vjera ubija – djecu, društvo i boga
    •  Samostalnost smo stekli zahvaljujući antifašističkom pokretu
    •  Pio XII. je moralni kukavica, a Hrvatska zatvoreno društvo
    •  Načelnik Glavnog stožera OSRH kao stranački potrčko
    •  Osobu koja izvrši suicid zapravo nismo poznavali
    •  Ivan i Aleksandar besplatno se vole, svim licemjerima usprkos
    •  Matu Uzinića udaraju politički katolici, s križem u rukama
    •  83,45% je ogroman uspjeh sindikata oporbenih političara
    •  Hrvatska ne može biti katolička država

> Svi tekstovi ovog autora