Zašto se mladi više ne vide u Crkvi?

Tagovi:

 

 

 

Tekst:

 

Dok tihi zvuci orgulja odzvanjaju starim katedralama, a miris tamjana obavija okupljene vjernike, u crkvenim klupama sve je manje mladih lica. Nekada je Crkva bila središte društvenog života, mjesto gdje su se generacije okupljale, razmjenjivale priče i pronalazile duhovnu utjehu. Danas mladi sve češće ostavljaju Bibliju na polici i inspiraciju traže na drugim mjestima.

Što se dogodilo s nekada tako čvrstim vezama? Zašto mladi napuštaju Crkvu? I kako je moguće da Crkva, unatoč svojoj moći i bogatstvu, djeluje nemoćno pred ovom krizom?

Jedan od glavnih razloga leži u tome što Crkva, u svojoj borbi za očuvanje tradicije, često zaboravlja na suvremene izazove i interese mladih, iako Papa Franjo gotovo svakodnevno naglašava potrebu za izlječenjem crkvenog straha od novih puteva i zatvorenosti pred Duhom koji poziva na reforme.

Danas mladi traže autentičnost, angažman i otvorenost, dok im Crkva nudi – rutinu. Iste propovijedi, iste priče, isti stari obrasci. Iako se često spominje ”važnost mladih”, to najčešće ostaje prazna fraza, nešto što dobro zvuči s oltara, ali nema stvarnu težinu u svakodnevnom životu.

Ironično je što Crkva voli govoriti o ”potrebi za uključivanjem mladih”, dok istovremeno inzistira na metodama koje su ostale zarobljene u prošlim stoljećima. Kao da mladi, s pametnim telefonima, društvenim mrežama i globalnim pogledom na svijet, mogu biti privučeni pristupom koji je možda djelovao na njihove bake i djedove.

U 21. stoljeću, dok svijet munjevito napreduje, Crkva kao da je zapela u vremenskoj kapsuli, propovijedajući na isti način, istim jezikom, u svijetu koji se odavno promijenio. Štoviše, Crkva često vjeruje da mladi nisu dovoljno duhovno osviješteni ili disciplinirani da bi cijenili njezine tradicionalne vrijednosti, kao da je problem u mladima, a ne u Crkvi.

Tako mladi postaju ”problematična generacija” koja je ”izgubila put”, a Crkva se postavlja kao ona koja ih treba vratiti na pravi put. No, to je zabluda. Mladi nisu problematični; oni su razočarani i neshvaćeni.

Nadalje, Crkva se suočava s ozbiljnim problemom relevantnosti. Svijet je postao složeniji, a mladi ljudi traže odgovore na pitanja koja sežu daleko izvan biblijskih tekstova. Pitaju se o klimatskim promjenama, socijalnoj pravdi, ravnopravnosti spolova, LGBTQ+ pravima, tehnologiji i globalnoj politici. No, umjesto da se upusti u te važne razgovore, Crkva se često povlači u svoje sigurne zone, pružajući odgovore koji djeluju kao da su izvučeni iz prošlih vremena.

U doba kada je svaka informacija dostupna jednim klikom, Crkva često nudi samo dogme i upute, bez dublje rasprave ili razumijevanja.

Jedan od najtragičnijih pokušaja Crkve da ”pridobije” mlade uključuje korištenje društvenih mreža. Ne shvaćajući u potpunosti kako funkcionira digitalni svijet, crkveni službenici ponekad pokušavaju iskoristiti platforme poput TikToka ili Instagrama kako bi privukli mlade – često s rezultatima koji su zbunjujući.

Zamislite mladu osobu koja skrola kroz memove i zabavne videozapise, a onda naiđe na video svećenika koji, pokušavajući biti cool, izgovara staromodnu propovijed sa silnom ozbiljnošću. ”Sviđa mi se”, rekao je nitko nikada.

Možda je najveća ironija u tome što Crkva posjeduje nevjerojatno bogatstvo i moć, ali čini se potpuno nesposobnom iskoristiti ih na način koji bi stvarno privukao mlade. Umjesto da otvori svoje prostore za rasprave, umjetničke radionice, koncerte ili prilagođene oblike duhovnosti, ostaje vjerna ritualima i obredima koji odavno ne rezoniraju s mlađim generacijama.

Mladi traže mjesta gdje se mogu osjećati povezano, gdje se njihovi glasovi čuju i gdje mogu istraživati svoju duhovnost na način koji je relevantan za njihov život. Ali Crkva, umjesto da prilagodi svoj pristup, često očekuje da će se mladi prilagoditi njoj. I kad se to ne dogodi, onda su krivi mladi.

No, mladi nisu izgubili vjeru. Mnogi od njih i dalje duboko razmišljaju o duhovnosti, samo su izgubili vjeru u instituciju koja je daleko od njihovih potreba. Oni ne traže Crkvu koja će im govoriti što da rade, već Crkvu koja će ih slušati, razumjeti i podržavati. Umjesto toga, dobivaju Crkvu koja ih kritizira zbog njihove ”neodgovornosti”, nudi gotove odgovore umjesto prostora za istraživanje i očekuje poštovanje bez uzvratne pažnje.

Na kraju, Crkva se suočava s velikim izazovom. Dok mladi odlaze, morat će odlučiti hoće li se držati svoje tradicionalne uloge ili će se usuditi iskoraknuti i mijenjati, po primjeru pape Franje.

Hoće li se otvoriti za nova pitanja, nove ideje, nove metode? Hoće li napokon prepoznati da mladi nisu problem koji treba riješiti, već resurs koji treba cijeniti? Ili će se nastaviti povlačiti u svoje sigurne zone, zadovoljavajući se praznim klupama i nostalgičnim pričama o ”boljim vremenima”?

Kako stvari stoje, čini se da će se mladi i dalje okretati novim ”pastirima”, onima koji ih razumiju i cijene. A Crkva? Možda će napokon shvatiti da stado koje je izgubila nije otišlo zato što je zalutalo, već zato što je shvatilo da putevi kojima se Crkva vodi više ne vode nikamo.

I kad to shvati, možda će biti prekasno. Možda će tada zavladati šutnja – ne ona sveta, već ona koja nastaje kad više nema nikoga tko bi je čuo.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Od vjere do licemjerja - osvrt na slučaj Blanke Vlašić
    •  Između svetog i svjetovnog, tko zapravo vlada Hrvatskom?
    •  Papa Franjo i moć književnosti: izazov za Crkvu u Hrvatskoj
    •  Sinoda – propuštena prilika za stvarne promjene
    •  Zašto sve više ljudi traži smisao izvan Crkve
    •  Gustavo Gutiérrez je prkosio konvencijama u ime pravde
    •  Tko plaća obranu suspendiranog fra Vladimira Vidovića?
    •  Četiri Šole – četiri šamara: tko to, zapravo, dijeli udarce?
    •  Zlato na oltaru, minimalac laiku: socijalna nepravda u Crkvi
    •  Abbé Pierre: mračna istina iza licemjernog svetca

> Svi tekstovi ovog autora