Prokleti gadovi Trump i Infantino će proći, a nogomet ostaje

Napet sam, neću vam lagati, lagano napet, iako ću utakmicu gledati u dobrom društvu, s prijateljima koji navijaju za Argentinu. I zaista, ne znam što će se dogoditi večeras po završetku finala Svjetskog prvenstva, ali znam da je ove godine narušen duh turnira i imamo se pravo zapitati kako je do toga došlo.

Ne govorim o nogometu – jer, kao što je svima jasno, gledali smo mnogo vrhunske igre (kao što je bilo drugo poluvrijeme čudesne Argentine protiv Engleske), a večeras će se sučeliti dvije izvanredne momčadi; njihovi su putevi dokaz zašto mi ”aficionados al fútbol” i dalje pratimo utakmice Svjetskog prvenstva unatoč svemu onom ružnom što ponekad prati taj događaj.

Ipak, neizbježno razmišljam o riječima koje je Maradona izgovorio na dan svog konačnog oproštaja. Bio je to 10. studenoga 2001. – sedam godina nakon što je udaljen sa svog posljednjeg Svjetskog prvenstva zbog korištenja nedopuštenih sredstava – kada je na stadionu La Bombonera (domu kluba Boca Juniors) govorio pred tisućama navijača koji u njemu nisu vidjeli samo nogometaša, već svojevrsno božanstvo što je obilježilo proteklih petnaest godina života u Argentini. Prekriženih ruku – kao da sam sebe grli u silnoj tuzi – Maradona je priznao svoje pogreške. A zatim je dodao:

”Nogomet ne bi trebao plaćati cijenu samo zato što je jedna osoba pogriješila. Ja sam pogriješio i platio sam za to. No, ugled nogometa ne smije biti ukaljan.” (”La pelota no se mancha”).

Posljednjih smo godina svjedoci neumornih nastojanja FIFA-ina vodstva – u dosluhu s najodvratnijim ličnostima 21. stoljeća – da taj sport toliko ukalja da postane neprepoznatljiv.  

Kako podsjeća Miljenko Jergović, zabranjen je dolazak najboljem afričkom sucu, a zatim se iranske nogometaše tretiralo kao podljude i pse…

Već smo znali da Donald Trump, poput obrnutog Mide, sve čega se dotakne pretvara u govno; Gianni Infantino je, s druge strane, godinama prakticirao vlastitu vrstu alkemije: pretvaranje nogometa u grubu robu – spremnu za eksploataciju ili za izvlačenje i posljednjeg dolara – te, iznad svega, u sredstvo za ”pranje” ugleda svjetskih nasilnika i autokrata.

Da, FIFA je to činila predano i kontinuirano, no posljednjih je godina – godina provedenih u pripremi i održavanju ovog Svjetskog prvenstva, koje su organizirale tri zemlje (Kanada, Meksiko i SAD), a koje se od samog početka vrtjelo oko samo jedne (Trumpove despocije) – potonula niže no ikad. A sam je spektakl bio žalostan.

Idemo redom. Prošlo je nekoliko mjeseci, no i dalje osjećam nelagodu kad se sjetim one apsurdne nagrade koju je Infantino smislio kako bi – figurativno rečeno – ljubio čizme američkog predsjednika: kako bi povlađivao tom krhkom egu, toj narcisoidnoj rani u ljudskom obliku kakva je Trump. ”FIFA-ina nagrada za mir: Nogomet ujedinjuje svijet” (”El fútbol une al mundo”, kako izgovara Lionel Messi na kraju FIFI-na spota koji se vrtio svih ovih dana) – tako je glasio drzak naziv tog isforsiranog trofeja, ili je barem tako predstavljen u onoj smiješnoj objavi koju je FIFA plasirala na dan izvlačenja.

”Nogomet ujedinjuje svijet”? – ma dajte, molim vas. Infantino je odabrao tu frazu kako bi odao počast zapadnom vođi koji je najgorljivije dijelio ljude, ohrabrivao ksenofobe i poticao nasilje među vlastitim građanima – da i ne spominjemo sustavnu sabotažu svih institucija multilateralizma (Ujedinjenih naroda, OAS-a, Pariškog sporazuma) koje nastoje održati privid da svijet nije džungla u kojoj pobjeđuju najjači.

Do trenutka te groteskne ceremonije, Trump je već ponizio Zelenskog u Ovalnom uredu (uskraćujući pritom potporu toj napaćenoj zemlji ili je izlažući ucjeni) te izjavio da će pojas Gaze pretvoriti u primorsko odmaralište (istovremeno prešutno odobravajući istrebljenje koje provodi genocidni režim Netanyahua i njegovih suradnika).

Još nije napao Venezuelu kako bi nametnuo marionetsku vladu, niti je pokrenuo svoj rat po izboru protiv Irana, niti je otvoreno prijetio uništenjem struktura civilnog života u toj zemlji – odnosno počinjenjem djela koja svaka konvencija na svijetu klasificira kao ratne zločine.  

Njegove riječi – riječi nasilnika (doduše, nasilnika naoružanog nuklearnim projektilima) – smjesta su se urezale u sveopću povijest sramote: ”Utorak će biti dan za elektrane, dan za mostove – sve u jednom paketu za Iran. Tako nešto još nije viđeno! Otvorite taj jebeni tjesnac, prokleti gadovi, ili ćete živjeti u paklu.” 

(Moj prijevod je približan. Gdje Trump piše “ludi gadovi”, ja se nalazim rastrgan između ”malditos bastardos” (prokleti gadovi) – s neizbježnom tarantinovskom vibrom – ili ”locos de mierda” (usrani luđaci). Mislim da oba dobro hvataju duh originala.) 

No, ništa nas nije moglo pripremiti na ono što se dogodilo tijekom Svjetskog prvenstva. Kao što zna svatko tko proteklih mjesec dana nije živio potpuno izoliran od svijeta, američki napadač Folarin Balogun dobio je crveni karton na utakmici svoje reprezentacije protiv Bosne i Hercegovine; Trump – koji je do tada tajanstveno ostajao po strani tijekom turnira – umiješao se u stilu don Corleonea: podigao je slušalicu, nazvao predsjednika FIFA-e i zahtijevao da se igraču ukine suspenzija. Infantino je, naravno, popustio (pristao, popušio…), jer suprotstavljanje moćnoj figuri jednostavno nije u njegovu DNK – a kamoli da djelima podupre integritet sporta koji tako glasno (i isprazno) brani.  

Trump se kasnije pred kamerama hvalisao tim pozivom; njegov odgovor novinaru odavao je mješavinu samodopadnog zadovoljstva i nekažnjenog cinizma, prožetih dozom kukavičkih insinuacija (budući da nikad nije propuštao priliku da nekoga ocrni). 

”Vrlo dobro razumijem sport”, rekao je. ”A to nije bio prekršaj. Nije to bilo čak ni kršenje pravila. A sudac – koji je pomalo sumnjiv lik, ako pogledate njegovu prošlost… Ako želite, mogu vam predočiti dokaze o toj prošlosti…” Zatim je, kako bi dokazao da doista dobro razumije sport, dodao: ”Jedna je stvar kazniti nekoga zabranom nastupa na utakmici. Ali kako nekoga možete kazniti za utakmicu koja se još nije ni odigrala? To je vrlo nepravedno.” 

Sankcija protiv Baloguna je ukinuta pa je napadač mogao zaigrati protiv Belgije. No nogomet – taj tvrdoglavi nogomet kojeg volim i poznajem – ima običaj sam provoditi svoje korekcije, ili možda sam sport posjeduje vlastite obrambene mehanizme: situacija koju je zakuhao podmukli Trump gurnula je nesretne igrače u središte neugodne rasprave – toliko teške i otrovne da su zaboravili igrati.  

Reprezentaciji SAD-a protiv Belgije nedostajalo je i duše i usredotočenosti, kao da su im misli bile negdje drugdje, te su se oprostili od Svjetskog prvenstva usred najizraženijeg slučaja ”schadenfreudea” (zluradost) viđenog u novije vrijeme. 

Želim vjerovati da je ono što je Maradona rekao istina. Večeras će jedan od kapetana primiti trofej – za koji se nadamo da je doista zaslužen (ja se, neću vas lagati, nadam da će to biti Messi) – i to u prisutnosti dvojice prezira vrijednih muškaraca čije je mafijaško ponašanje ostavilo neizbrisivu mrlju na povijesti Svjetskog prvenstva; no, sama lopta ostaje neokaljana (ponavljam: ”la pelota no se mancha!”).

Siguran sam da bi mnogi igrači radije izbjegli tu neugodnu obvezu rukovanja s tim prokletnicima, i moram reći da suosjećam sa svima njima: razgovarao sam s Diegom Maradonom u Zagrebu 1994. uoči Svjetskog nogometnog prvenstva kada je izbačen iz igre i znam kakva će bujica emocija i sjećanja – na prošle neuspjehe, na trijumfe i nesporazume koji prate velike igrače, na žive koji su uz njih svjedoci tog trenutka i na mrtve koji ga ne mogu vidjeti – ispuniti njihovo biće, baš kao što bi se to dogodilo svakome u takvom trenutku; šteta je što je taj događaj okaljan prisutnošću ovih zloglasnih likova, Infantina i Trumpa. 

Ali i oni će proći, a nogomet, kako je rekao Maradona, ostaje. 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Valja čitati Željka Mardešića da ostanemo na površini života
    •  A što da je Mate Uzinić molio s nama za žrtve u Komiću?
    •  Gospa od HVO-a i HR Herceg-Bosne
    •  Uzinićevo NE! ustaštvu i nacionalističkoj isključivosti
    •  Peter Kuzmič rame uz rame s Jurjom Strossmayerom
    •  Zašto sam prijavio HTV: Hrvati i Srbi istorodna su braća
    •  Uzinić ispravno: odgovorni smo za svijet. Nismo mu vlasnici
    •  Nastavlja se hrvatska sramota u Vatikanu
    •  Dražen Kutleša sponzorira cenzuru koja hrabri neoustaše
    •  Jesmo li sposobni za potreban kongres kulturnih radnika?

> Svi tekstovi ovog autora