autograf.hr

Europa se na očekivani način podijelila. Napredniji, kulturniji i kultiviraniji dio, zemlje boljih politika i policija, predvodnice ideje o ljudskim pravima, baštinice antirasizma i antifašizma, te na kraju, ni to nije nedopustivo reći, zemlje boljih, empatiji i solidarnosti među narodima sklonijih ljudi, imaju i nogometaše koji kleče iz solidarnosti prema stradanju obespravljene manjine.

Strašno je, zapravo, kako je prazna i dokona razmjena mišljenja Andreja Plenkovića i njegovih ministranata s javnošću. Eto, recimo, pred kraj predizborne kampanje Andrej se krenuo svađati sa svima oko imena. I onda je naputio da se i ona svađa s ljudima oko toga tko je nekog njihovog asa i šampiona nazvao krivim imenom.

Za što su, zapravo, za koju konkretno svrhu Hrvatskoj potrebni borbeni avioni, čija će kupovina nadmašiti visinu jednogodišnjega godišnjeg proračuna grada Zagreba? Ovih dana na to mi je pitanje sinuo posve neočekivan odgovor.

Bog nikad nije u prvim društvenim redovima. Uvijek je među marginaliziranima, onima nevidljivima, s ruba društva. Među onima nad kojima zdvajamo, pravimo grimase, i skanjujemo se, sudimo, presuđujemo, ispitujemo, propitkujemo, dok prepobožno sklapamo ruke i smišljeno, u montiranom zanosu, izvrćemo oči.

Nedostojno je i nemuževno od Andreja Plenkovića što, da bi se dodvorio Crkvi, nastoji zabraniti rad nedjeljom. Nedostojno je i od Crkve, djetinje, besposličarsko, neduhovno i budalasto, što takve darove prihvaća. I tu bismo mogli stati.

Evo što mi prvo na um padne kad zamišljam kraj epidemije: E, da ovo već jednom prođe, pa da mogu punog srca kihnuti! Često mi, naime, dođe da kišem, pogotovo u proljeće. Reagiram na polen, na svježe pokošenu travu i na sijeno, ali i na hladnoću, prašinu i jako svjetlo. Čim sunce izbije iza oblaka, […]

U regiji koja je platila najvišu cijenu HDZ-ova upravljanja državom, SDP-ov kandidat za župana nije uspio skupiti dovoljan broj pravovaljanih potpisa. Na papiru, podržalo ga je 3897 građana, ali se naknadnim provjerama ustanovilo kako 878 potpisa ne vrijedi, što će reći da je lista ove stranke ostala kratka za 181 glas.

Mislim ovih dana o tome postoji li tu negdje u mojoj blizini dobar znanac, pomislit će da mi je i prijatelj, pa će mi i biti prijatelj kad mu ustreba, koji u bermudama i sa šeširićem na glavi stoji negdje iza kulisa, s naperenom fotografskom kamerom i drugarskim osmijehom, i snima moje genijalnosti? Vjerojatno postoji. […]

Nakon što je kao pravomoćno osuđena osoba u više navrata prelazio državnu granicu, odlazio u arapske zemlje, tamo sređivao svoje poslove, obavljao tko zna kakve transakcije, zatim se vraćao u zemlju, pa opet odlazio i opet se vraćao, tako da ga nitko nikad nije zaustavio, Zoran Mamić manirom je rutiniranog kriminalca konačno napustio Hrvatsku, konačno […]

Velika srpska pjesnikinja Dara Sekulić umrla je 12. aprila u Sarajevu u svojoj 91. godini, ostavljajući za sobom velik i značajan opus, ovjenčan brojnim priznanjima, među kojima je i nagrada “Sava Mrkalj” SKD-a “Prosvjeta” za doprinos kulturi Srba u Hrvatskoj.

Pitao me jučer unuk: ”Dida, zašto se mora dva puta pikati za cijepljenje? I zašto se odmah ne pika dva puta nego se mora tako dugo čekati?” Krenuo sam mu odgovoriti, ali sam zastao jer zapravo odgovor nisam znao tim prije što se pojavilo cjepivo koje se daje jednokratno. Spasio sam se protupitanjem unuku: ”Znaš […]

Početkom travnja 2021. čovjek mojih godina, rođen sam 1966, mogao se cijepiti na tri načina. 1. Kao član vladajuće ili opozicijske političke elite pri višim razinama vlasti. 2. Tako što bi nazivao svoju obiteljsku liječnicu, molio ju da ga nazove ako joj na kraju dana ostane cjepivo viška. 3. Preko veze.

Moram početi preliminarnim upozorenjem kako ova kolumna nema apsolutno nikakve veze s mojim znancem Francisom Fukuyamom i njegovom kontroverznom neohegelijanskom tezom o kraju povijesti. Ovdje se radi o dalekosežnom značenju i eshatološkom dovršenju povijesti koje se temelji na uskrs(nuć)u Isusa Krista nakon njegove smrti na križu.

Ne znam smijem li ovo pisati. Ustvari, reći ću vam to otvoreno: ne znam hoću li, napisavši nešto što neće goditi direktorima velike telekomunikacijske kompanije, naškoditi novinama u kojima pišem. Oglašava li se ta kompanija u ovim novinama? Je li u nekoj vrsti specijalnih odnosa s njima? I hoću li se onda ja upetljati u […]

Nacisti su spaljivali knjige. Iz galerija i depoa izbacivali su djela “izopačene umjetnosti” (Entartete Kunst), one koja nije prikazivala idealizirane bijele figure i idealizirani realistično prikazani svijet. Staljinisti su u Sovjetskom Savezu crkve pretvarali u žitne ambare, zabranjivali su sakralne motive u umjetnosti, a u posljednjoj fazi i apstrakciju.

Pogodilo se tako da je gospodin Porfirije služio prvu svoju liturgiju u Zagrebu otkako je postao patrijarh Srpske pravoslavne crkve upravo onoga dana kada je među ljude stigla vijest da je prethodne noći umro zagrebački gradonačelnik. Milanu Bandiću posvetio je kraj svoje propovijedi: ”Bez ulaženja u politiku, jer to nam nije svojstveno, a i ne […]

(Opaska uredništva: Izvorni naslov teksta je ”Bandić” a podnaslov je: ” S takvim talentom i uz ovakve elite, Bandić je trebao biti anđeo da ne postane lopov”). Kad sam se jutros probudio, sjedila je u svojoj fotelji i čitala prve šarene vijesti na kompjutoru. Kaže mi: vidi!, i ja joj preko ramena gledam, bez naočala […]

Ne bih glasao ni glasovao za Mirelu Holy čak ni kada bih znao da je na drugoj strani neko veće zlo. Zato što sam dotepenac, premda skoro dvadeset i osam godina živim u Zagrebu. I zato što sam instinktivno u svakoj ovakvoj priči na strani dotepenaca, svejedno jesu li oni Srbi, Hercegovci, djeca vojnih lica, […]

Dvaput sam u životu, dan za danom, bio na koncertima Đorđa Balaševića. Zbilo se to prije tačno dvadeset godina, 7. i 8. veljače 1998. Vrijeme je bilo sumorno sivo, po skorenom siječanjskom snijegu popadala je garež iz dimnjaka, rječica je tekla tanka i mutna, nije bilo vode po krčmama i kavanama, svud naokolo zijevale su, […]

Mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije novi je, 46. po redu, patrijarh Srpske Pravoslavne Crkve, odlučeno je na Svetom Arhijerejskom Saboru održanom 18. februara u kripti hrama Sv. Save u Beogradu, tri mjeseca nakon smrti dosadašnjeg patrijarha Irineja koji je umro od korona virusa.