autograf.hr

Zanimljivo je kako su ulice naših gradova, u ovo prijazno, pretprazničko zimsko vrijeme, negdje u predvečerje ili u suton, avetinjski prazne. To djeluje gotovo zastrašujuće. Katkada se stekne dojam kao da su ostale samo prazne kulise, a građani, oni kao da su negdje, nekim strogim političkim dekretom, deportirani iz vlastite države. Kamo – ne zna […]

Pohlepa je ušla u našeg europski ”osviještenog” čovjeka. On se ne zadovoljava samo rukovođenjem za svojim instinktom preživljavanja – hoće svaki, pa i najmanji komadić mesa za kojega spazi da je bačen na stol, za svaku, pa i najbezazleniju podjelu karata spreman je zubima rastrgati i desetoricu, samo ukoliko procijeni da će biti potrebno – […]

Primjećujem odnedavno da su mi u našoj zemlji još najsretniji, najprijatniji susreti s nepoznatim strancima, ljudima koji su se ovdje naselili zbog privremenog ili trajnijeg rada. Ima neke neovisnosti o zlodusima ovog našeg podneblja, slobode od genetski i socijalno uvjetovanog mentalnog naslijeđa što je interakcija s ovim ljudima, takozvanim ”dođošima” ili ”gastarbajterima”, gostujućim radnicima, prosljeđuje, […]

Svi smo sada ovdje kao u nekom ”sanatoriju pod klepsidrom”, imao je pravo Bruno Schulz, taj mag, veliki, svjetski čarobnjak književnosti i učitelj crtanja iz malog ukrajinsko poljskog, galicijskog gradića Drohobycza – nesretni tihi građanin i pisac neprolazna djela, kojega je na ulici ustrijelio neki nacistički vojnik, na dan likvidacije židovskoga geta…

Lijepo je da su se na našoj televiziji, jasno, na HTV 3. programu, odlučili reprizirati filmove filmskih velikana, kao što je trenutno, ciklus filmova Federica Fellinija. Tako se u glavu nekog ljetnog večernjeg gledatelja uvuku mnogobrojna lica koja je ovaj majstor filma, umjetničke filmske fotografije, doveo pred kameru, i uspio učiniti da iz njih ne […]

Svi se sada pitaju (osjećaju se srsi, trzaji te nijeme zapitanosti u zraku – poput posljednjih trzaja ustrijeljene domaće životinje koja upravo – pred očima svojih bespomoćnih gospodara krepava – još samo posljednji put zakolutavši očima, izbacivši malo posljednje, zapjenjene sline na usta) – svi se sada pitaju kakva bi u ovome času mogla, trebala, […]

Kao narod sitnih prevaranata, džeparoša koji ordiniraju po autobusnim i željezničkim kolodvorima, švercera u tramvaju, ”šanera” iz robnih kuća i samoposluga, kokošara i drugih, takozvanih specijaliziranih za seoska naselja, kuće, vinograde i garaže… kao narod sitnih lopova, obijača kućnih sefova i praznih vikendica, narod muljatora na vagi, na utovaru, istovaru i pretovaru robe, na kojekakvim […]

Slušam tako neki dan, spuštajući se busom u neki drugi, velik, lijep, već dugo uređen i svojom širinom, velegradskosti, otvorenosti, dojmljiv grad, u, na žalost i dakako, nekoj drugoj državi, jednu svoju vremešnu sugrađanku kako na sav glas uzdiše koliko je grad iz kojega svi mi putnici u busu upravo dolazimo nebrojeno puta ljepši od […]

Mi ovdje živimo u zemlji eutanazije. U našem je aktualnom društvenom eksperimentu, s nevjerojatnim uspjesima, postignuto to da je ovdje nama svima sve svejedno. Jednako i kao što nas apsolutno boli briga za ono što se događa uokolo nas, u svijetu, tako nas, tom istom mjerom oguglalog, samoživog ravnodušja, boli briga i za ono što […]

Evo kako naš narod slavi i zabavlja se, kada već jako drži do kolektivno dirigiranih, i slijeđenih ponašanja – on se ubija pucnjavom i hranom naizmjenice, pa dok se nečim ne obezglavi, ili u toj ”ljubavi”, ne obezglavi svoje bližnje.

Stiglo je vrijeme darivanja. To je za bijedne, siromašne, za one koji se tijekom cijele godine ”pacaju” u neimaštini, dok se ostali od njih odmiču kao da je riječ o nekoj zaraznoj boleštini, koja se dobije nesvjesnim slabljenjem duha, tako što se, nekontrolirano, do ovih društveno i socijalno osujećenih udijeli kakav pogled ili riječ razumijevanja, […]

Prevarenost je osjećanje s kojim se danas mora računati, jer je opće, i jer ne predstavlja nikakvu sramotu ili blamažu za one koji varaju, i koji su, ne daj bože, uhvaćeni u laži i podmetanju. Na prevaru i laž se danas pristaje i računa, kao na jednu vrst nužnosti, kojom se garantira opstanak, često i […]

Otkako u Hrvatskoj imamo ”uveden” euro kao platežnu valutu, možemo konačno odahnuti – uistinu smo, crno na bijelo, Europa, a ne kakav smrdljivi, narogušeni, ratoborni Balkan. Toj misli nepobitno i pravocrtno (očito poput nekih amplituda) – ide sve u prilog – nevjerojatan prosperitet što ga odnedavno bilježimo u naših, takozvanih ”običnih” građana, dakako, i cjelokupne […]

U svojim briljantnim zapisima sakupljenim u knjizi ”O glazbi” (priredila i izvanrednim uvodom popratila Bosiljka Perić Kempf, objavio nakladnik ”Mala zvona”, Zagreb) prepunim osjećanja i razumijevanja glazbe i muziciranja, erudicije, znanja, fine ironije i dubinskog poznavanja političkog i povijesnog, društvenog i socijalnog konteksta i specifičnih nijansi hrvatskog usuda, koje je kongenijalni filmski režiser Zvonimir Berković […]

Ljeti se čovjek koji živi uz našu morsku obalu mora pošto-poto naviknuti na onaj stravičan, prodoran zvuk sirene na vozilu hitne pomoći. To je na žalost, prva asocijacija kada se u mjestima uz morsku obalu, napučenim turistima, pomisli na inače tako dugo iščekivane i željene ljetne mjesece.

Mislim na jednu rečenicu Edgara Morina, francuskog sociologa, filozofa, antropologa, važnog suvremenog mislioca koji je ovih dana, čitam, proslavio i svoj 102. rođendan. U ime tog ”starca”, a ovaj epitet upotrebljavam kao oznaku časti i visokog, uglednog statusa, nipošto ne pogrde, gospodina koji je i u jednom sofisticiranom, visoko prosvijećenom društvu kao što je francusko, […]

Sada znam kako je onaj genijalni izumitelj igračaka, koji je smišljao neku novu spravu za zabavne parkove, došao na ideju da osmisli minijaturni, brzojureći vlak, otvorenih vagona, u kojemu po dvoje posjetitelja zabavnog parka sjede držeći se objema rukama za željezni rukohvat, dok im je preko bokova prebačen metalni lanac.

Kakva je farsa život u ovoj našoj državi. Premda se svi trude da se prikaže drugačije, ljudi su veoma nezadovoljni, veoma frustrirani.

Svijet počiva na strahu od autoriteta, koji je genetski upisan u čovjekovo biće. On se dobiva skupa s fizičkim tijelom i organima, kao dio kolektivnog naslijeđa. Sve osnove vlastita postojanja, koje čovjek nosi u sebi, i prema kojima oblikuje svoj život, utabane su u njegovoj podsvijesti u periodu najranijeg djetinjstva, o kojemu on ima veoma […]

Kakve sve gluposti čovjek piše, kakvim je sve glupostima opsjednut, i o njima razmišlja, u potpunosti ispuštajući iz vida ono bitno. Ono bitno se posve zaobilazi, sve što se radi u životu je na jedan način zaobilaženje onog bitnog, bitno nije stavljeno u fokus, iz nakane da se netko ne uvrijedi.