Mons. Ivo Martinović, dostojan sljedbenik Srećka Badurine

U subotu je u požeškoj katedrali za biskupa zaređen franjevac trećoredac glagoljaš Ivo Martinović. Zareditelji su bili mons. Dražen Kutleša, nadbiskup zagrebački, mons. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki i mons. Antun Škvorčević, Martinovićev prethodnik u Požegi. Martinovićevo ređenje mi je povod za kolumnu.

Podsjećam: Apostolska Nuncijatura u Republici Hrvatskoj obavijestila je u ponedjeljak 11. ožujka u podne (na dvadesetdrugu godišnjicu smrti uzornog pastira, sluge Božjega kardinala Franje Kuharića) da je papa Franjo imenovao požeškim biskupom fra Ivu Martinovića, TOR, dosadašnjeg provincijala franjevaca trećoredaca glagoljaša, Provincije sv. Jeronima u Hrvatskoj. Tiskovni ured Svete Stolice objavio je da je rimski biskup ujedno prihvatio odreknuće mons. Antuna Škvorčevića od pastoralnog upravljanja Požeškom biskupijom, zbog navršene kanonske dobi. Mons. Škvorčević bio je prvi biskup Požeške biskupije koju je sv. Ivan Pavao II., papa, ustanovio 5. srpnja 1997. Vijest je istodobno objavljena u Biskupskom ordinarijatu u Požegi.

Ova se novost dugo čekala. Naime, biskup Škvorčević, do subote i ređenja novog biskupa upravitelj Požeške biskupije, navršio je 75 godina (kanonska dob za umirovljenje) 8. svibnja 2022. jer je rođen je 8. svibnja 1947. u Davoru. Papa je Škvorčevića ostavio na službi znatno duže jer je, očito, bio izuzetno zadovoljan, ali i zato što se pažljivo tražilo ime nasljednika. Franjevac Ivo Martinović izaziva nadu jer je riječ o čovjeku koji je cio život posvećen siromašnima i općenito društvenim problemima.

Treba isto sada kazati da nije to prvi fratar glagoljaš koji postaje biskup. Ima li smo tako, iz te zajednice franjevaca, i šibenskog biskupa Srećka Badurine (Lun, 12. svibnja 1930. – Zagreb, 17. rujna 1996.) koji je bio agilni zastupnik ljudskih prava, što znam iz prve ruke jer je surađivao s HHO-om dok sam mu bio član, i jer je potencijalnim kršiteljima prava Srba u njegovoj biskupiji i gradu Šibeniku s oltara kazao da mogu “dirnuti u Srbe”, ali preko njega mrtvog!

Kada sam biskupa Badurinu susreo nekoliko puta nakon “Oluje” i jednom na terenu kada su pored nas prolazili njegovi vjernici na kamionima prepunima razne robe ukradenom preostalim i odbjeglim Srbima, kazao mi je da je osramoćen i da ga “srce izuzetno boli”. Od zatajenja srca dobar biskup Srećko je i preminuo.

Elem, mons. Ivo Martinović rođen je 28. lipnja 1965. godine u Županji. Odrastao je u župi Tolisa u Bosni i Hercegovini. Niže razrede osnovne škole završio je u Matićima. Više razrede završio je u susjednoj Oštroj Luci. U sjemenište franjevaca trećoredaca glagoljaša primljen je 1980. godine. Klasično gimnazijsko školovanje završio je u Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika u Zagrebu. Studij filozofije i teologije pohađao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu je 2011. godine stekao licencijat iz pastoralne teologije. Svečane redovničke zavjete položio je na svetkovinu sv. Franje Asiškoga 4. listopada 1990. u Zagrebu. Za đakona je zaređen 13. listopada 1991., a za prezbitera 28. lipnja 1992. u Zagrebu. Imenovanje ga je zateklo u samostanu na zagrebačkom Ksaveru na poziciji provincijala franjevaca trećoredaca glagoljaša (2017. – 2024. u dva mandata).

Ovom prilikom želim istaknuti važne društvene poruke imenovanog biskupa Ive koji mi se čini da će biti dostojan sljedbenik mons. Srećka Badurine. Kao prvo, istaknuti treba u ovoj zemlji prepunoj oholih vlastodržaca da je kazao da je svjestan da nije dostojan te službe jer “zna da ima mnogo zaslužnijih, kompetentnijih, svetijih, učenijih i boljih svećenika i redovnika”, kao i onih “koji bi tu službu spremnije prihvatili i bolje izvršavali”.

Iskrena srca i s velikim poštovanjem pozdravlja kolege u Požeškoj biskupiji ali posebno bolesne i osamljene, kao i sve one kojima su potrebni Kristova ljubav, snaga i svijetlo života. “Papa Franjo i Crkva šalju me danas u Požešku biskupiju – k vama koji ste bili na periferiji moga životnog, svećeničkog i fratarskog puta. Od danas niste na periferiji mog života, nego u središtu mojega srca, molitava, poziva i poslanja. Po Božjoj providnosti moj će se duhovni poziv i životni hod kao svećenika i pastira u Crkvi nastaviti s vama kojima dolazim ponajprije kao brat u Kristu Isusu i kao učenik koji je spreman učiti, ali također kao i pastir i učitelj koji od Boga ima dužnost naviještati evanđelje i brinuti se za povjereno mu stado Božje”.

Prvi je put da jedan biskup kaže da su mu prioritetni oni koji su “na rubu” i prvi se put događa da novi biskup svoje pozdrave upućuje i “svim vjernicima pravoslavne vjere kao i svih ostalih vjeroispovijesti”.

Uz zatečenost, zbunjenost i strah, uz svijest o nedostojnosti za biskupsku službu, pa i uz molitvu, ostaje jednako teško prihvatiti da se dosadašnji život, rad i sve ostalo mora napustiti i krenuti od početka, u nešto novo i potpuno nepoznato, kaže mons. Martinović, ali na njegovoj su strani neka elementarna dobrota i jednostavnost kojom zrači ovaj čovjek.

Ne bude li nekih iznenađenja, ostaje još da se vidi tko će postati novi Gospićko-senjski biskup nakon što je mons. Zdenko Križić postavljen za Nadbiskupa splitsko-makarskog.

Papina kadrovska križaljka u Hrvatskoj se dovršava. Nakon dolaska Dražena Kutleše u Zagreb smo shvatili da velikih promjena neće biti. Biskupski korpus u Hrvatskoj još uvijek je izrazito konzervativan i skeptičan prema svim promjenama koje papa Franjo uvodi. Tu i tamo možda bude znakova o uvođenju financijske discipline i napuštanju dosadašnjeg velikog biznisa koji se provodio i u samom Vatikanu. Ali s ljudima poput Ive Martinovića možemo očekivati više posvećenje radu s vjernicima, brigu za siromašne, možda i jasnoća u politici episkopata. Vidite na što liči Hrvatska, pa ovo je cirkus! To (nad)biskupi ne bi smjeli više prešućivati.

Mons. Martinović je nakon ređenja, u prvoj poruci kao biskup požeški, između ostalog kazao: “Kad promatram svoj život od začeća do današnjeg dana zapažam i zastajem preda tajnom Božje providnosti, pred Bogom koji sve stvara i svime upravlja, nikad mu dovoljno neću moći zahvaliti za milosni dar života jer mogao sam i ne postojati. U ovom čudu života On izvor je moje radosti i mira. Radosti koja nije naivnost, koja i u poteškoćama daje smisao i ljepotu života. Ona se nikada ne može kupiti, ali se uvijek i na različite načine drugome može darovati.

‘Uđi sam u sebe’ govorio je sveti Augustin, jer u tvojoj nutrini prebiva Isus. U nutrini bića odzvanjaju najdublje riječi koje nam Bog i ljudi govore, najdublje poruke. Tko u dubini svoga bića osluškuje Boga, ljude i sve stvoreno, ne doživljava samo ljepotu mira i Božje blizine, nego otkriva ljepotu Boga tražitelj te prima Njegovo svjetlo na životnom putu. 

Kad Bog u tišini govori on nas ne ispunja samo svojom blizinom, nego donosi savršeni mir koji nam prožima dušu i srce. To je iskustvo koje sa psalmistom ponavljamo ‘Samo je u Bogu mir dušo moja’. Koliko je mir važan za naš život svakodnevno zapažamo. Isus učenicima daje poslanje da budu nositelji i navjestitelji mira: ‘U koju god kuću uđete najprije recite: Mir kući ovoj…’.”

Martinović nasljeđuje Škvorčevića pa je zato kazao: “Vi ste biskupe Antune, kao dobar pastir služeći Požeškoj biskupiji i Crkvi učinili mnogo toga ne samo na duhovnom i pastoralnom planu i životu biskupije, nego i na području društvenog, znanstvenog, političkog života, ali i na području ekumenskog i međureligijskog dijaloga”. Mons. Škvorčević je trasirao put dijaloga koji će biskup Martinović sasvim sigurno nastaviti kročiti.

Uputio je zahvalu i pozdrav svim vjernicima Požeške biskupije, “koji ste došli s raznih strana kao i vama koji nas put medija pratite iz svojih obitelji, a posebno vam koji ste na svojim bolesničkim posteljama, nemoćni, stari i sami, kao i vas drage obitelji, očevi i majke, djeco i mladi, ali i svima vama koji ste nositelji ili djelatnici bilo koje građanske institucije. Neka se po vama promiče opće i društveno dobro. Bogu je svatko dragocjen, važan i od Njega voljen. Svima vam u ovu Zlatnu dolinu dolazim u susret iskrena i otvorena srca, a vama dragi mladi, danas se posebno obraćam i pitam sebe i vas, može li ova Zlatna dolina biti zlatna bez vas? Čuvajte svoje obitelji, čuvajte sebe i sve što vam je Bog dao. Neka se u vama i vašim obiteljima nastani živi Bog koji jedini donosi i daje pravu radost i mir”.

Kada sam mu čestitao, mons Martinović mi je odgovorio: “Iskreno Vam zahvaljujem za čestitku, molitvu i lijepe želje. Biskup Badurina je svojim životom i služenjem Bogu, Crkvi i narodu Božjem ostavio duhovnu baštinu koja živi u srcima mnogih vjernika i osoba. Srdačno Vas pozdravljam i želim svako dobro u Gospodinu! fra Ivo”.

Biskupu Martinoviću želim obilje mira i zdravlja, neka ga rese mir i radost da može oživjeti duhovnu baštinu biskupa Badurine koji je bio sugovornik vremena i glas za čovjeka!

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  HDZ i Crkva, partneri u otimačini Lakišića harema u Mostaru
    •  Neka s mons. Vukšićem ne završi povijest Kotorske biskupije
    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?

> Svi tekstovi ovog autora