novinarstvo s potpisom
Prije petnaest godina snimao sam film u Izraelu. Bio je to film po romanu ”Love Life” (”Ljubavni život”) poznate izraelske književnice Zeruye Shalev. Snimali smo u Tel Avivu, Jeruzalemu i nekim dijelovima Gaze. Bilo je to vrijeme najvećega primirja između Izraela i Palestine. Mislio sam da svijet kreće prema boljim danima i da će se mnogi nesporazumi prevladati.
Rijetko viđam Dragu Mlinarca, ali kad god ga sretnem ushiti me svojom čudesnom karizmom. Za njega je vrijeme stalo u pet poslije podne prije 30 godina i on, osunčan tim magičnim popodnevnim svjetlom, provodi vrijeme kroz svoje sklopljene vjeđe i igra se svojim notnim crno-bijelim tipkama kao sjenama dana i noći…
Draga moja Jagodo! Kad god bih dolazio k tebi, ove tvoje zadnje bolne godine, pružala si mi ruke i govorila: – Ne daj me, drži me za ruke.
Moja majka je prala veš na ruke.Kad se oženim kupit ću svojoj ženi mašinu za veš, govorio sam pred ocem samo da ga nerviram.Oženio sam se s dvadeset tri.Prerano, sine, govorio je otac samo da me nervira.Svadba bješe ko svadba i šta da se priča I moja balerina u bijelom.
(…) Onaj koji stvara, mora biti i onaj koji će spasiti, onaj koji će sve otkupiti ono što je stvorio. Učiniti nije dovoljno, učinjeno valja spasiti. Na kraju Hamleta, izlazi Fortinbras. Ali, on je dječak, golobradi dječak koji nosi naramak olovnih vojnika. (…)
Još jedno ljeto prođe na ovome čarobnome brijunskome otoku, na kome smo davne 2001. godine, razvili jarbole našega ”Ulysses” broda i plovimo ovim morem, kao neki začarani Odiseji, vraćajući se svome domu i odlazeći od njega. Ta naša avantura koju smo započeli sa Shakespeareovim ”Kraljem Learom” koji se tako elegantno smjestio na malome Brijunu i […]
(Opaska uredništva: Prenosimo In memoriam kojeg je kolegica Beroš objavila u tjedniku Novosti zbog spriječenosti autorice). Prva slika na koju pomišljam na vijest o smrti Zlatka Boureka jest slika ugaslog vulkana. Jer upravo je taj umjetnik eksplozivne kreativnosti, koja se razlijevala i naplavila mnoga umjetnička polja – slikarstvo, kiparstvo, film, animirani film, kazalište, lutkarstvo, ilustraciju, […]
Odlazi nam veliko ime naše likovne, kazališne i filmske umjetnosti, zaslužni stvaralac suvremenog lutkarstva, jedan od osnivača Zagrebačke škole crtanog filma, dobitnik nagrade “Nazor” za životno djelo, član Hrvatske akademije za znanost i umjetnost – najveći Slavonac koji od 1950. godine živi u Zagrebu.
Shakespeare je vječit i univerzalan. On bolje od filozofskih traktata pokazuje pravu ljudsku prirodu. Najbolje su njegove tragedije o vladarima. Hamlet, Henrik IV., Richard III., pa Julije Cesar, Kralj Lear, Timon Atenjanin ili, meni najdraži komad, Macbeth.
Jutro u kvartovskom kafiću. Otvaram kompjutor, svijetlom se jabučicom predstavljam svijetu, i zvjernem na okolne stolove, tek da znam s kime sam tu. Za okruglim stolićem pet žena, od trideset i pet do pedeset i pet godina, sitnograđanskih pojava, u jeftinoj konfekciji, brzo sređenih frizura i fizionomija.
Sredinom sedamdesetih godina britanski je dramatičar Tom Stoppard napisao i producirao komad pod naslovom “15 Minute Hamlet”. Unatoč naslovu, Stoppardov “Hamlet” nije trajao 15, nego 13 minuta, a tijekom tih trinaest minuta Stoppardu je uspjelo, kao u nekom filmskom traileru, protrčati kroz čitav zaplet klasične Shakespeareove drame.
NADNASLOV: Dijaloški mačkoslov NASLOV: Hamletište na Trećem LICA: Ja (Janika), Gazdarica (Giga Gračan) JA: Vozdra, čovjeci! Eto mene opet među nama. U zenitu mačjega si vijeka dospio sam već potrošiti dva pisalačka života.
Francuski skladatelj Ambroise Thomas skladao je 1868. godine operu ”Hamlet” na libreto Michaela Carrea i Julesa Barbiera prema djelu velikog Williama Shakespearea. Bila je to možda najveća uspješnica tog skladatelja, izvedena na pozornicama diljem Europe i Amerike.
Morrisey dolazi u Zagreb! Velika vijest za puno onih koji su odrastali osamdesetih. Karta je 240 kuna, još razmišljam jesu li mi Smithsi baš toliko značili. Koliko je ono bila za Patti Smith, 350? Za jednog Morriseya možete povesti četiri frendice na odličnu predstavu “Čuj Hamlete, čuj” u Teatru &TD, za studente je još jeftinije. […]
”Glupost na vlasti”, da parafraziram naslov jedne urnebesne komedije Ateljea 212 iz sedamdesetih, pod nadmoćnom maršalskom palicom nepravedno zaboravljene Mire Trailović. Tad je podsmeha na račun večite vladavine gluposti bilo koliko hoćete na tom mestu, sa kultnim komedijama Aleksandra Popovića (”Krmeći kas”, ”Druga vrata levo”, ”Kape dole!”; ove poslednje dve je sama Mira uklonila sa […]
Kao da mi se neka šačetina svom snagom zabila u trbuh, tako sam se osjećao neku večer na kraju svečane premijerne izvedbe “Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja” u zagrebačkom kazalištu Kerempuh. Glumcima i čitavoj ekipi trebalo je pljeskati i vikati bravo. Trebalo je i ustati na noge i pljeskati još jače i dulje kada se na […]