novinarstvo s potpisom
Angela Merkel odlazi i tako obilježava kraj jedne ere. Bila je to era u kojoj je Njemačka ostala poprilično stabilna u svojim demokratskim načelima, dok su mnoge visokorazvijene industrijske zemlje imale svojevrsne izlete u ponore demokracije. No jasno je da Angela Merkel nije izborila 16 godina uzasto
Izreka za kojom posežemo kada se nađemo oči u oči s nekom ozbiljnom prijetnjom glasi: ”što te ne ubije, ojača te”. U svjetlu brojnih prijetnji stabilnosti poretka u kojemu živimo, poput izbjegličke krize, pa i prijetnje općem zdravlju stanovništva uslijed širenja koronavirusa, nije naodmet zapitati se kako tu izreku pretočiti u životnu praksu.
I ove će godine volonteri udruge RAND obilježiti Međunarodni dan nenasilja, 2. listopada. Stajat će sat vremena, od 12 do 13 sati u krugu šutnje pred zagrebačkom katedralom s porukom: ”Ne postoji izbjeglička kriza, nego ispit ljudskosti”.
Izbjeglička kriza ponovno trese Europu. Starim kontinentom širi se panika od nove najezde neželjenih došljaka s juga i istoka. Ovaj izbjeglički val, kažu, mogao bi razvaliti krhku Europsku uniju, koja još nije sanirala ni posljedice prvog izbjegličkog vala 2015./2016.
Paradoksalno, ali je ”propast Zapada” opet na dnevnom redu. Oswald Spengler je 1922. prorekao propast zapadne, ”europsko-američke” civilizacije, zasnovane na dominaciji novca i novih medija – u ono vrijeme tiskovnih medija – i dekadansi demokracije.
Izbjeglička kriza što trese Evropom bila bi idealna prilika da u najširem svjetskom forumu, gotovo 200 država, nešto predložimo, nešto pokrenemo. Na žalost, ništa od toga. I u vrijeme 70. rođendana UN-a Hrvatska je pokazala kako bespogovorno pristaje biti dio svijeta što ga se bez ikakvog pretjerivanja može opisati nazivom “razjedinjeni narodi”.
Slavoj Žižek je u svojoj analizi izbjegličke krize objavljenoj na portalu London Review of Books pod naslovom: ”The Non-Existence of Norway” postavio tezu da je nužno ”radikalno redefinirati nacionalni suverenitet i razvijati nove metode globalne suradnje i donošenja odluka”.
Izbjeglička kriza, mađarska gradnja graničnog zida, hrvatsko otvaranje granica za izbjeglice, slovensko nećkanje i neujednačen odgovor zemalja Europske unije na masovan priljev izbjeglih na južne granice Unije, otvorili su niz pravno-političkih pitanja na koje smo odgovore pokušali dobiti od dr. Goranke Lalić Novak, docentice na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Nakon prekjučerašnjeg EU summita o izbjegličkoj krizi jasno je da je EU usvojila kratkovidnu i restriktivnu strategiju obrane i zaštite vanjskih granica koje su dovoljno daleko od srca Europe – onu između Grčke i Turske.
Izbjeglička kriza je samo vršak ledene sante koju čini nepravedan ekonomski sustav, pa krizu treba rješavati na izvoru, ondje gdje nastaje, gdje su ratovi i glad razlozi zašto ljudi bježe – opetovao je, lakonski jednostavno, papa Frane u intervjuu portugalskome Radiju Renasença.
Kolinda Grabar-Kitarović zbog “izbjegličke krize” skratila je u četvrtak ujutro svoje “izbjeglištvo” u Puli. Zabrinuta za sigurnost hrvatskih građana (?) vraća se u Zagreb. Svima, i onim najdobronamjernijima, jasno je kako Predsjednica nije istarsko ljetovanje u posezoni odabrala da nam pokaže kako i u praksi vjeruje u decentralizaciju Lijepe naše, već da vidi može li […]
Europa je na izbjegličku krizu reagirala ratom protiv izbjeglica i šokantnim odsustvom bilo kakve empatije i humanizma. Izmučene i napaćene ljude koji su opasnim putem preko Sredozemlja i Balkana pokušavaju pobjeći od najsmrtonosnijeg rata u modernoj povijesti, onog sirijskoga, dočekuju zidovi, žice i policija. Europskim javnim prostorom ponovno otvoreno divljaju fašizam, rasizam i ksenofobija.
Hajde da porazgovaramo o našim strahovima od izbjeglica. Prvi, i najčešće spominjani, strah je da bi se među te ljude – među našu braću u potrebi i u nevolji – mogli uvući ratnici ISIL-a. U osnovi, to je sasvim moguće, čak i vrlo vjerojatno, nastavi li se ova izbjeglička kataklizma.