autograf.hr

Afera Mamić definitivno potvrđuje da hrvatsko pravosuđe ne postoji pa bi mu sjedište trebalo prebaciti na Mirogoj, ali kako je ondje mjesto i nekim drugim navodno ključnim državnim institucijama, poput HAZU-a, logično je zaključiti da ni država u iole ozbiljnim kategorijama zapravo ne postoji         UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE […]

Što bi narod rekao, Senad je te večeri Zdravku jeo iz ruke. Sarajevski televizijski voditelj Senad Hadžifejzović pozvao je u svoj talk-show Zdravka Mamića i onda ga sat i pol slušao pažljivo, blagonaklono, zaprepašteno, ganuto i s punim razumijevanjem za sve njegove životne i pravosudne nedaće.

U sjeni rasprava o opozivu praktično već otpisanog suca Đure Sesse i o tome tko predlaže kandidate za nove predsjednike Vrhovnog suda, podalje od pozornosti javnosti biraju se ili imenuju predsjednici općinskih, županijskih i ostalih nižih sudova kao da nema pravosudnih afera.

(Opaska uredništva: Izvorni naslov teksta je ”Bandić” a podnaslov je: ” S takvim talentom i uz ovakve elite, Bandić je trebao biti anđeo da ne postane lopov”). Kad sam se jutros probudio, sjedila je u svojoj fotelji i čitala prve šarene vijesti na kompjutoru. Kaže mi: vidi!, i ja joj preko ramena gledam, bez naočala […]

Čini li se vama ponekad kako živimo u zemlji u kojoj se apsurdi nižu k’o na traci. Jedan smjenjuje drugi. Kao da oni što nam zemlju našom voljom vode upravljaju brodom maloumnika koji nisu u stanju razlučiti laž od istine, volju za vladanjem i moći od općeg dobra, manipulaciju od istine i stvarnoga stanja.

Nakon što je Kolinda Grabar-Kitarović u Krapini izvela novu cirkusku točku u kojoj je, među ostalim, ustvrdila da se za vrijeme bivše države nije smjelo reći “Hrvatsko zagorje”, niti kajkati, niti je bilo dopušteno izvoditi novokomponiranu kajkavsku popevku “Pod brajde” skladanu, međutim, tek 1999. godine, predsjedničina vjerna sljedba s društvenih mreža skočila je na tastature.

Prije dva tjedna vratila sam se u svoj rodni grad nakon mjesec dana izbivanja. U središtu svoga bića ja sam zavičajnik, duboko odana mjestima koja su me oblikovala, njihovim vizurama, mirisima koji su me budili, ljudima koji u njima žive i odnosima koje smo tijekom života stvarali.

Andreja Plenkovića pamtim kao izvrsnog studenta, otvorenog, inteligentnog i pristojnog. Na jednoj davnoj međunarodnoj konferenciji (Bernried, Bavarska, 1993.) bio sam impresioniran njegovom vještinom komuniciranja, još više stvaranja prijatelja i značajnih kontakata.

U okviru kolegija o povijesti hrvatskoga filma, splitskim studenticama i studentima svake godine prikazujem jedan od klasičnih dokumentaraca jugoslavenskoga crnog vala. To su “Specijalni vlakovi” Krste Papića iz 1972.

Ako ne griješim, krilaticu o Hrvatskoj kao o “propalom projektu” prvi je sročio Igor Mandić. Gostujući u studenome 2017. u Stankovićevoj emisiji “Nedjeljom u 2”, stari novinarski doajen rekao je kako je samostalna Hrvatska “projekt koji je propao” i da to sada vide svi.

Predsjedničin paket demografskih mjera sjajna je pokazna vježba kako političari upropaštavaju ovu zemlju. Kolinda je, naime, oko sebe okupila tim stručnjaka, a onda mjere napisala – sama!

Jedna za Hrvatsku važna presuda prošla je ovih dana bez puno medijske pompe. Bivši ministar obrazovanja, danas saborski zastupnik, liječnik i socijaldemokrat, Riječanin Željko Jovanović dočekao je pravomoćnu presudu protiv Zdravka Mamića.

Ugled je teško stvoriti, a lako se gubi. Još je teže imati lošu reputaciju i željeti je popraviti. Reputacija košta. U poslovima reputacija puno vrijedi, ima sasvim jasne materijalne posljedice.

Silno su razočaranje ovoga ljeta svojim fanovima priuštile nogometne zvijezde Luka Modrić i Dejan Lovren. I to ne zbog igre na terenu, već zbog “igre” u osječkoj sudnici, u procesu braći Mamić.

Učili su nas da u sportašima i sportašicama vidimo bogove. Slabo u čemu uspješna, Republika Hrvatska koristila ih je kao štaku, na koju se može nasloniti svaki prosječno neuspješan stanovnik ove zemlje.

”Nemojte dopustiti da vas obeshrabre oni kojima ništa ne predstavlja ni hrvatska država ni hrvatske institucije”. Ne, krivo, nije to citat zapjenjenog Franje Tuđmana. Ali tako zbori osoba koja nas vraća u devedesete i koja je jučer zaratila sa hrvatskim medijima i novinarima. Naravno, ne sa onim šupačkim, već s normalnima među nama.

Nema tog vica koji bi me više nasmijao od urlanja tehničkog ministra vanjskih poslova Mire Kovača na skupu Hrvatske demokratske zajednice u Splitu, na rivi. Svojim “Idemo! Haj’mo, haj’mo, haj’mo, haj’mo…. i tako je, brat bratu, zaurlao jedno petnaest puta (ne pretjerujem – brojite ako mi ne vjerujete),

Vjerojatno najzanimljiviju utakmicu Eura do sada odigrali su u petak Češka i Hrvatska. Međutim, skupina huligana uspjela je po tko zna koji put osramotiti cijelu Hrvatsku pred očima svjetske javnosti. A da će do nereda doći znali su svi koji su to željeli znati.

Ako analitičar želi pokazati do koje je mjere (ne samo) naš politički sustav otuđen i lišen suštinskog sadržaja, onda to najbolje može pokazati tako da analizira njegov jezik. Jer, poststrukturalisti bi rekli da jezik JEST sadržaj, a u hrvatskoj (i ne samo) hrvatskoj politici jezik je potpuno otuđen.

Karamarko je neviđeno mudar i britak, fenomenalan vođa i vojskovođa. Ovi trapavci Bože Petrova motaju mu se pod nogama, no neka se pripaze. I taj se Orešković napuhao, stalno nešto mrlja po svome, kao on je glavni i njegova mora biti zadnja. Ali taj  financijski moljac nije Karamarku ni do koljena.

Ostali ste u petak navečer možda dulje u gradu, premda ste željeli gledati Čilića protiv Đokovića u polufinalu US Opena. Odlučili ste popiti još jedno piće, kontajući, ah, nema veze, meč je tek počeo, stići ću do kraja prvog seta. A zatim ste došli kući, uključili televizor i čisto se zgranuli gledajući kako Đoković, nakon […]

“Priveden izgrednik”, “Ostojićev policajac”, “tri mlađahna i revoltirana pripadnika jednog krila Torcide”, “rukopis UDBA-e”, “Labrador 2.0”, “beogradska mafija”, ekskluzivne dojave iz nepotvrđenih izvora i tako dalje i tako bliže u posttraumatskoj igri “predložite počinitelja pa ću vam reći tko ste”. Paralelno pak teku nagađanja o ishodu: je li reprezentacija u predsoblju izbacivanja iz kvalifikacija, hoće […]

Sjećate li se prometnog znaka zvanog “kamenje pršti”? Bio je čest u doba makadamskih kolnika i neukroćenih sipina uz rub asfaltiranih cesta, kad je trebalo upozoravati vozače na izazove vožnje po šljunku.

U četvrt stoljeća hrvatske demokracije mnogo se stvari promijenilo, pa mijenja i dan danas. No, postoje neke stvari koje su od početka do danas čvrste kao ”fiks“ na kladionici, a jedna od tih nepromjenjivih stvari je i načelo – jedna stranka, jedna vjera i jedna igra.   Ta intrigantna, dubinska veza HDZ-a, nogometa i crkve […]

Prodaja hrvatskoga državljanstva stranim investitorima koji planiraju ulagati u Hrvatskoj najnovija je ideja vladajuće koalicije koja je probno puštena s Markova trga javlja Anita Belak Krile u Slobodnoj Dalmaciji. Na ovaj način Vlada želi privući investitore, pri čemu u uvođenju “investicijskog domoljublja” Hrvatska ne bi bila iznimka u Europi. U nizu država, naime, postoje različiti […]

HRT skače iz uloge javnog servisa u ulogu tržišnog borca i natrag kako kome na Prisavlju u tom trenutku paše.   Moraju se znati neki prioriteti, rekao je u srijedu, pritiješnjen lavinom kritika, urednik Sportskog programa Hrvatske televizije Bruno Kovačević.   Tom rečenicom – jednostavnom i bezazleno iskrenom – objasnio je ljutitoj internetskoj svjetini zašto […]

Prije zadnjih dviju utakmica s Belgijom i Škotskom, koje su završile onako kako su završile, kad je bilo jasno da ćemo šansu za odlazak u Brazil tražiti u dodatnim kvalifikacijama, Šuker je poželio da nam protivnik u baražu bude albanska reprezentacija. Što se krije iza te naizgled obične i lako razumljive izjave? Krije se sve, […]