autograf.hr

Ne znamo kako ćemo u ponedjeljak 24. lipnja proći s Italijom ali znamo da u slučaju poraza od Azura naši dečki na čelu s Dalićem i Modrićem moraju pakirati kofere i vratiti se u domovinu. To bi bilo neželjeno buđenje iz jednog lijepog sna i prekid euronogometne groznice jedne nacije koja živi i umire uz […]

Nije ni počelo Europsko prvenstvo, a on se već rasistički okomio na Afrikance – i crnce u španjolskoj, francuskoj i ostalim “kolonijalnim” reprezentacijama – i na Nepalce, te za sljedećih mjesec dana odredio programske smjernice Hrvatske radiotelevizije. Od penisa, preko vagine, do demografske restitucije hrvatske nacije. Tako to biva po Jošku Jeličiću.

U prvom intervjuu koji je nakon poraza od Turske i Walesa dao Novoj TV, Zlatko Dalić na pitanje “Je li Livaja poremetio atmosferu u momčadi?” odgovara ovako: “Žao mi je što se dogodilo ovo s Livajom. Poslao sam mu poruku prije okupljanja, zvao sam ga, nije mi se javio, ne znam zbog čega. Ne vjerujem […]

Kada se nekoj riječi značenja izgube u mrmorenju i žamorenju mnoštva, tada se ta riječ počinje nekontrolirano ponavljati. Barem je po jednom izgovori svatko tko više ne zna što ona znači. Teško je izgovarati samo riječi koje nešto znače. Kada bi tako postupao, čovjek bi uglavnom šutio.

Hrvati vole nogomet. To je općepoznata i prihvaćena činjenica. Dobri smo u tome, a velikom dijelu Hrvata ta igra znači više nego rast BDP-a ili smanjenje nezaposlenosti u društvu. I to je, na neki način, razumljivo.

Pobjedom u utakmici za treće mjesto u završnici Svjetskog nogometnog prvenstva, reprezentacija Hrvatskog nogometnog saveza je sebi, a i velikom dijelu nacije, priuštila ekstatično, a ponekima i zadovoljstvo i sreću na razini orgazmičkog. Cijelo to vrijeme i u kvalifikacijama za turnir u Katru i za vrijeme njegovog samog trajanja najspominjanija riječ, ispisivana u tisku ili […]

Donedavno se, ne bez razloga i uvjerljive argumentacije, tvrdilo da je nogomet ”najvažnija sporedna stvar na svijetu”. Nema sumnje da se radi o daleko najpopularnijem i najmasovnijem sportu koji je za milijune ljudi širom svijeta zamijenio religiju.

Ovo je igra u kojoj je svašta moguće. Pa čak i to da Grčka bude prvak Europe. Ali jedno sigurno nije moguće: obraniti dobro izveden penal! Gol je, kažu, širok sedam metara i trideset dva centimetra, visok je dva metra i četrdeset četiri centimetra. Krug označen krečom od gola udaljen je samo jedanaest metara.

 Misterij kao vrsta kazališne izvedbe, kao crkvenoga prikazanja u srednjemu vijeku, nosio je i naziv – reprezentacija. I zaista, iznad svake mjere u javnome govoru religioznog Zlatka Dalića (”Dragi Bog je uz mene, gura me kad je najteže”), taj u kojeg se pouzda mimo svih očekivanja, baš kao u srednjevjekovnom misteriju, stavio ga je u […]

Europa se na očekivani način podijelila. Napredniji, kulturniji i kultiviraniji dio, zemlje boljih politika i policija, predvodnice ideje o ljudskim pravima, baštinice antirasizma i antifašizma, te na kraju, ni to nije nedopustivo reći, zemlje boljih, empatiji i solidarnosti među narodima sklonijih ljudi, imaju i nogometaše koji kleče iz solidarnosti prema stradanju obespravljene manjine.

Pobjeda protiv Engleske na Wembleyu trebala je biti veća od nogometa, kao što se u nas nogometaši i inače predstavljaju većim od nogometa.

Nije to idiotsko pitanje kad malo razmislim. Čujem kako neki pričaju o čistoj krvi, o miješanju krvi i o tome da su neke rase nezrele, da se ne bi trebale miješati. Čujem kako imaju jasan stav o tome što su čisti Hrvati.

Vaše zanimanje za nogomet je filozofsko i nefilozofsko. Razgovaramo dan nakon dočeka hrvatskih nogometaša u Zagrebu i priredbe na Trgu bana Jelačića. Teško je tu imati neku teorijsku distancu s obzirom na to da su svi još uvijek uronjeni u događaj… Velikoj količini ljudi to je događaj u životu. Mogla bih tome pristupiti učeno i […]

Iz fascinacije državom, pa onda i iz opsjednutosti pitanjima nacije (a sada i iz uspjeha nogometaša, a bilo je prilika i kod ranijih uspjeha sportaša), naime, iz klanjanja lažnom bogu države i nacije, proizlazi i svojevrsna “domoljubna blokada”. Krilaticu je skovao varaždinski teolog i župnik fra Bono Zvonimir Šagi, koliko pamtim, u jednom razgovoru za […]

Zlatka Dalića za premijera. Neka političari uče od Zlatka Dalića. Zlatko Dalić je ujedinio Hrvatsku. Poniznost. Čovjek koji je rekao NE politici… Kako je rastao uspjeh hrvatske reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji javnost u Hrvatskoj razotkrivala je Zlatka Dalića, izbornika hrvatske reprezentacije, kao ključnog čovjeka zasluženog za uspjeh.

Hrvatska je, i to nakon dugo vremena, ponovno pobijedila. Hrvatski nogometaši ostvarili su nevjerojatan, nezamisliv uspjeh, ali taj uspjeh daleko nadilazi granice nogometnog igrališta. Nogometaši su ujedinili naciju vrativši joj ponos i samopouzdanje, no ovaj veliki događaj nije bio ograničen samo na Hrvatsku i Hrvate.

Sad se vidi kako se ujedinjuje, a kako se razjedinjuje narod. Ujedinjuje skromnost, tolerancija, fanatična posvećenost radu, pristojan odnos prema suparnicima.

Ima ta jedna usporedba koja se vuče već tjednima, pogotovo zadnjih dana. ”Oni“ otprije 20 godina, ili ”ovi“ vatreni. Sad je, nakon Engleske, jasno došla do usijanja, s tim da se mnogi naklanjaju rezultatu nove generacije.

Nikada se kockice nisu ovako dobro posložile! Hrvatska nikada sretnija! Nikada više veselja i zajedništva nego u srijedu navečer nakon pobjede hrvatskih reprezentativaca nad Engleskom. Hrvatska – Engleska 2:1 i nedjeljno finale Svjetskog nogometnog prvenstva! Fantastično! Reprezentacija snova i rezultat snova!