Promocija Zadra u Americi bila je posve autentična

Zadarska dvanaesteročlana, s biblijskom simbolikom potpuno usklađena, gotovo apostolska ekipa, boravila je u New Yorku kako bi prezentirala Zadar. Po onome što su tamo činili, njihova prezentacija je bila potpuno uspješna.

Uistinu, nisu ništa o Zadru lagali, nisu ga prikazali u krivom svjetlu, Zadar je upravo onakav kakvi su oni bili i kakvim su ga vlastitom pojavnošću i vlastitim interesima predstavili.

Dvanaesteročlani zadarski apostolski tim nije iznio niti jednu herezu o Zadru. Bili su pravovjerni svjedoci istine o ovome gradu i njegovoj turističkoj, političkoj, poduzetničkoj i medijskoj ponudi iz jednostavnog razloga: svjedočili su o sebi samima.

Političku dimenziju grada u Ameriku je rječito unio gradonačelnik, ginekolog Branko Dukić, turističku ponudu predstavio je Dukićev prijatelj i susjed, tadašnji direktor Turističke zajednice Zadra, a sada, u postameričkoj fazi više nije ni to, kineziolog Mario Paleka.

O poduzetništvu je neumorno skrbio Mate Nižić, koji je, koliko sam shvatio, po profesiji sin te, konačno, u ovom apostolskom pohodu najzanimljivija, a u vrednovanju uspješnosti prezentiranja Zadra nepravedno zanemarena članica tima, Nikolina Radić, novinarka RTL-a. Ona je omogućila da, u prenesenom i doslovnom smislu, pokaže u čijim rukama se nalaze mediji. Mikrofon RTL-a stalno je bio u rukama Mate Nižića.

Doduše, i mikrofon TZ-a Zadra se, kada se organiziraju malomišćanske turističke seanse, ponekad nađu u njezinim rukama pa je razumljivo da je u društvu direktora Turističke zajednice Zadra zaboravila zbog kojeg mikrofona je uopće došla.

Kako bilo, mediji su krenuli na turističko putovanje, zavjetovani na šutnju o onome što rade njihovi politički bogovi, da bi, u zaboravu onoga što oni jesu, novinarsku opremu prepustili poduzetniku koji je, u susretu s mikrofonom, osjetio potrebu da, svim mogućim sredstvima i kanalima, informira javnost o onome što se to zadarskog u Americi događa.

Da smo ostali samo na RTL-ovoj novinarki, vijesti ne bi bilo iako su, u nekom od nas udaljenom svijetu, novinari zaduženi za vijesti. No zahvaljujući providnosti i, naravno, Mati Nižiću, sinu-poduzetniku s osjećajem za ono što ide na tržištu, javnost je redovito informirana o svemu što se u New Yorku zbivalo: u Americi je zadarska ekipa, ukratko, jela, pila i zabavljala se.

Zar turisti prvenstveno ne dolaze u neku destinaciju da bi jeli, pili i zabavili se? Ako su zadarski politički, turistički, medijski i poduzetnički apostoli upravo ovo radili u Americi, što su onda oni bili? Naravno, turisti.

Nije mi jasno zašto se, pobogu, zadarska i hrvatska javnost okomila na vidno vesele i familijarno razdragane turiste u Americi? Samo zato što je njihovo putovanje plaćeno javnim novcima? Pih, još najbolje da sami sebi plaćaju putovanje dok nama daju javne lekcije! Lekcija koju je zadarska javnost primila, vrijedi svakog potrošenog centa.

Saznali smo ili, makar, utvrdili znanje da su političari u rukama poduzetnika, da se politike u ovoj državi provode kako bi netko ostvario financijsku korist. Ovu lekciju neprestano treba ponavljati i ne treba žaliti ni centa sve dok hrvatski građani ne shvate čemu služe politike jer tome služi i država.

Ako je svrha političara da se netko, a to mogu biti i oni sami, financijski okoristi, onda državu tako i promatrajmo – ne kao ostvarenje sna o tome da budemo svoji na svome, nego kao puki instrument u rukama ljudi željnih materijalnih dobara do kojih bez ovakve države-instrumenta ne bismo mogli doći.

Građani koji to znaju, a protiv toga ništa nemaju, nisu građani, nego državotvorni biološki materijal. I ne, ovo nije dehumanizacija, štoviše, riječ je o nacionalizaciji, nacionalizaciji jedne plemenite biologije.

Nacionalizirani biološki organizmi imaju državu kako bi njihova biologija bila prožeta hrvatstvom, dok kojekakvi poduzetnici imaju državu zbog ekonomskih razloga. Tu su svi na dobitku. Svatko dobije što mu treba, ali i što zaslužuje. Time je temeljni kriterij pravednosti potpuno zadovoljen. Hrvatska je, zapravo, jako pravedna država – u njoj svi dobiju upravo ono što zaslužuju.

Nadalje, dobili smo i lekciju o tome da mediji političarima služe kao šutljiva prtljaga na njihovim putešestvijama. Mediji nisu čak ni u rukama političara, oni se za njima vucaraju.

I to je, u ovoj američko-zadarskoj, ali i plemensko-hrvatskoj, preddemokratskoj priči prvobitne akumulacije kapitala, koja traje već 33 godine, najgadljivija i najjadnija činjenica – mediji se vucaraju za političarima.

Kada se ne vucaraju za političarima, zato što novinari još mare za osobno dostojanstvo i profesionalnu etiku ili su, naprosto, kivni jer oni nisu ta šutljiva prtljaga na putu, pa sada progovaraju kao zaboravljena prtljaga, stvori se javni pritisak, odnosno tema koju društvo prepoznaje kao bitnu te se, kao građani i birači, obraćaju onima koje biraju.

Kada se ovo dogodi, kada se u nacionalizirani biološki organizam koji ima državu unese dah građanskosti, tada se alarmiraju stranačke strukture i traži se žrtva. Netko potpuno sporedan, kao što je to kineziolog u turizmu, mora stradati. Zato je i došao na to mjesto – kako bi stradao jer je sporedan.

Ako ni ovo ne zaustavi nacionalizirane biološke organizme, ako duh slobode, odgovornosti i prkosa zapuše medijima, onda će stradati sljedeće sporedno biće, a to je ginekolog koji je, bez refleksivnosti i komunikacijskih vještina, došao na čelo grada. I on je, kao sporedno, za političku žrtvu namijenjeno biće, došao na čelo grada kako bi stradao.

Zašto su predsjednik županijske i gradske organizacije HDZ-a preuzeli ulogu statista ponavljajući rečenice nastale u lošoj PR agenciji? Pa zato što lanac odgovornosti, ali i žrtvovanja, vodi prema njima. Loš PR razotkriva tko je stvarno odgovoran – oni koji dovode sporedne likove kako bi mogli uništavati Zadar, ali i državu.

Zamislite samo tog PR maga koji tvrdi da direktor Turističke zajednice Zadra treba snositi odgovornost zbog toga što je naštetio ugledu gradonačelnika, a da sam gradonačelnik ničim nije pokazao da mu aktivnosti u Americi narušavaju ugled.

Dapače, na snimkama djeluje sasvim zadovoljno i ponosno, vidi se da u svim tim aktivnostima razdragano sudjeluje. Da je gradonačelnik nešto neprimjereno vidio, nesumnjivo bi protestno napustio ovu promociju i prijevremeno se vratio u Zadar.

Sve i da, čisto metodički, pronađem neki smisao u ovom komunikacijskom amaterizmu, ovdje se, zapravo, tvrdi da nije narušen ugled Zadra, nego gradonačelnika, a da gradonačelnik toga nije bio svjestan.

Sada se i ja, potaknut PR-om HDZ-a, pitam: Što je to, pobogu, Dukić radio u Americi ili, ako nije bio svjestan, što su mu to radili?

Kada sve zbrojimo i oduzmemo, u ovoj priči je najbolje prošla novinarka RTL-a, ona je prepustila mikrofon sinu-poduzetniku i pustila ga da, s mikrofonom u ruci medijske kuće koja joj redovito isplaćuje plaću, iznosi vrijednosne sudove o toj kući i njezinim novinarima. No to nije moj problem, a je li RTL-a, neka to RTL prosudi.

Sve u svemu, promocija Zadra u Americi bila je autentična, potpuno usklađeno sa stvarnim stanjem.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Afera Beroš: Plenkoviću suradnici trebaju kao terapija
    •  Pogrešno shvaćena vjera ubija – djecu, društvo i boga
    •  Samostalnost smo stekli zahvaljujući antifašističkom pokretu
    •  Pio XII. je moralni kukavica, a Hrvatska zatvoreno društvo
    •  Načelnik Glavnog stožera OSRH kao stranački potrčko
    •  Osobu koja izvrši suicid zapravo nismo poznavali
    •  Ivan i Aleksandar besplatno se vole, svim licemjerima usprkos
    •  Matu Uzinića udaraju politički katolici, s križem u rukama
    •  83,45% je ogroman uspjeh sindikata oporbenih političara
    •  Hrvatska ne može biti katolička država

> Svi tekstovi ovog autora