autograf.hr

Neukost je pošast suvremenog društva znanja. Prvi korak prema znanju je neznanje. To što ne znamo, ako nas zanima i želimo, dade se naučiti. Ako ne, slušamo one koji znaju. Učimo. Ipak, biva da se neukost okomi na učenost, da nasrne svom goropadnošću vlastite tuposti i gluposti načinom od kojega se učenost može braniti samo […]

Da se onomad, godinu, dvije nakon zadnjeg bratoubilačkog rata tražilo javno mišljenje, da se ispipavalo kao pokušaj anticipacije viđenja jugoslavenske krize trideset godina poslije, onako neprecizno kako se to često čini kada se raju pita o svemu i svačemu, držim da bi odgovori bili više pozitivni nego negativni. Da se, dakle, od naših naroda i […]

Srbin u Hrvatskoj – manjinac ili građanin? Rukovodeći čelnici DP-a i Mosta ovih dana definiraju Srbina u Hrvatskoj, kroje ga prema vlastitim željama. Ograničili bi ga statusom manjine, odnosno samovoljnim, proizvoljnim i dehumanizirajućim tumačenjem o tome šta znači biti manjina, šta bi trebala značiti manjina i šta manjina nikako ne bi trebala značiti, drugim riječima, […]

Da je naša politička stabilnost sukno, nakon uzimanja mjera, nema tog krojača koji bi uspješno, tako da pristaje, izvezao hrvatski politički kaput. Nema veze, naši političari ionako su poput braće i sestara što dijele kaput između sebe jednom kada ga stariji prerastu. Prekroji se samo veličina i dubina džepa. Ako je u džepu sve na […]

Reći da se povijest ponavlja fatalističko je odmahivanje rukom na, nažalost, iznimno promišljenu, što je čini neusporedivo krupnijom, ljudsku glupost koja nikad nije anonimna nego uvijek ima svoje ime i prezime. Najkrupnija, najmonstruoznija od svih ljudskih gluposti je rat. Danas, ta bezumna, tragična i sumanuta glupost, potencijalno svjetskih razmjera, ima sve više i više zagovaratelja […]

Već je samo ishodište naopako. Rasprava se svela na to koja strana ima više moralnog prava, čija je pozicija vrijednosno ispravna ili ispravnija, čiji su postupci pravedni ili pravedniji, tko brani ljudskost, tko je više na strani humanosti, tko ima više prava na onaj komad zemlje koji danas čini Državu Izrael ili tko ima jedino […]

Sve kreće od slobode i slobodom se završava. Nije jednostavno s njom izaći nakraj. Gledajući oko sebe, promatrajući u šta se ovaj naš, zajednički svijet pretvorio, koliko je opak i ružan postao, dođe čovjeku da slobodi uskrati slobodu. Govori se kako sloboda može i hoće spasiti i svijet i čovjeka, o tome da ga istodobno […]

Sjećanje. Rat. Zajedno bivaju poput živog pijeska. Život u ratu i sjećanje dva su suparnika. Na ovoj strani je hladnokrvna realnost, neprikosnovena, dok se na drugoj, suprotstavljena, nalazi stvarnost provučena kroz sjećanja protagonista; stvarnost naša, stvarnost drugih, onakva kakva je bila, kakva je mogla biti, kakva nikad više neće biti, ili, naprosto izmišljena stvarnost.

Čudo neviđeno! Dobro, ajde, pretjerujemo, ali svakako nesvakidašnja i neočekivana odluka Upravnog suda u Splitu, odluka vrijedna pažnje. Pohvalno je navesti i ime sutkinje koja je donijela presudu i rješenje – Sandra Ćoraš Gega – naklon i veliko Vam hvala na nepristranosti i neovisnosti spram Ministarstva pravosuđa i resornog ministra Ivana Malenice.

Danas je isto tužno iako su tužni dani prošli. I ispred nas su tužni dani. Dalo bi se ovih dana napisati Sveto pismo o Tuzi i ružnome svijetu u kojem živimo. Premda, obzirom na rđavost svijeta, svaki dan je dan žalosti i tuge, samo što je ta tuga i ta žalost nečija druga, tuđa, daleka.

Ovo je sad već treća kolumna u nizu o tome kako se ministar pravosuđa Ivan Malenica svadio s pravdom i prevario zakon. Jedino se još pravu nije zamjerio. Elem, kada država zloupotrebljava svoju moć kako bi vlastite, ničim povlaštene, obične, uzorne građane, umjesto da ih štiti, omogućuje i bori se za njihova prava, time i […]

Andrej Plenković sigurno ne čita ovu kolumnu. Bilo bi lijepo da je pročita, ovu i prethodnu, postupi prema savjesti, okrene broj ministra Ivana Malenice i objasni mu kako HDZ nije što je nekad bio. Da Ivanu kaže kako se HDZ mijenja, da se donekle već promijenio, nastavlja se mijenjati i da je HDZ na putu […]

Junak ove priče je ministar pravosuđa, Ivan Malenica – moćnik. Svi ostali su neusporedivo manje bitni, nemoćni. A nemoć… ne znam je li najnepoželjnija, ali je neminovno iskustvo koje će svakoga od nas kad-tad u životu zadesiti. Dočeka nas prije ili kasnije. I jasno je da nije baš omiljena. Nemoć unaprijed nitko ne voli, nitko […]

Jasenovac. Ustaški logor, nijemo, kameno mjesto. Nijemo poslagani šliperi vode do cvijeta. Nijemi kameni cvijet. Nijemi dolazak, nijemi korak, nijemi put, nijema kolona, nijemi zrak, nijemo nebo, nijeme krošnje, nijema rijeka Sava, nijema obala, nijema jesen, nijema zemlja, nijema trava iz zemlje raste, nijema kiša, nijema pruga, nijemi vlak, nijema savjest. I nijemi odlazak. Zanijemjelo […]

Intelektualac. Možda pomogne tamo gdje nedostaje jasnoće, da nejasno učini shvatljivijim, neovisno slagali se mi ili ne. Školovan je za to. U vještine intelektualca nemoguće je ne svrstati i svijest o čovjeku kao društvenom biću.

Došli su po Mir. Ljudi su u čudu i nevjerici gledali oko sebe, jedni druge pitali kao da se njih ne tiče – pa tko, tko je došao po Mir? Tko je toliko drzak i bezobziran? Tko bi se uopće usudio doći i odvesti Mir? Kome Mir može biti nepoželjan? Tko je taj Nečovjek?

Evropa. Još nije, traži se. Nedostaje joj povjerenja same u sebe, ali i povjerenja zapadnog i ne-zapadnog svijeta u nju. Razumljivo, obzirom na ratobornu prošlost njenih naroda jednih prema drugima, a još ratoborniju prema ostatku svijeta. Međusobno smo se zvjerski klali, kao sumanuti ubijali vjekovima i vjekovima. Iscrpilo nas je to. I ubijanje umori čovjeka. […]

Mir. Sahranjen je, pokopan sad već tako davnih dana da mu više ne znamo ni počivališta. Kada bismo podizali nadgrobnu ploču svaki put kada je mir ubijen možda bi na Zemlji nestalo prostora za ljude. Ipak, povremeno mir uskrsne, ali opet, nekako se čini da je više puta ubijan nego što je dizan iz mrtvih.

Rat može biti vrijednosno klatno, najprecizniji mjerač ljudskog i udaljavanja od ljudskog. Budi poriv za opstankom djelujući poput uvjetovanog refleksa. Neporecivo se to odražava kroz svakodnevno prisutnu mogućnost smrti; život se nagonski brani, a okidač ne mora biti čak niti neposredna opasnost, već i sam strah često pokreće želju i silu za samoodržanjem.

Svjetski poredak. Imao bi biti nekakvo okrupnjavanje mnoštva radi većeg dobra. Inače je to idejni smisao države. Smisao svjetskog poretka je identičan. S jedinom razlikom u opsegu. Naime, samo ime, svjetski, otkriva njegovu ambiciju – da obuhvati cijelu kuglu zemaljsku.

Vojne alijanse rukovode se vojnom logikom. Dana 24. veljače 2022. Ruska Federacija napala je Ukrajinu. Čovjeka srce zaboli gledajući kako rat razara i uništava mjesta, gradove, ljude.

Sami na putu, za volanom, obraćamo pažnju na saobraćaj i znakove pored puta. Stop. Crveno svjetlo na semaforu zaustavlja vanjski svijet. Pokreće se unutarnji.

Smrt. Na šta nas podsjeća ta suputnica i vječni drug života? U proteklih nekoliko sedmica smrt je bila redovan gost. Posjetila mi je obitelj s očeve strane. Smrt i baka zajedno su odšetale. I kod drugih, meni bliskih ljudi s kojima sam odrastao, ljudi koje poznajem čitav život, bila je u gostima. Izgleda da joj […]

U popisu stanovništva postavljeno je pitanje i, podrazumijeva se, traži odgovor, doduše proizvoljan, što je pohvalno; dakle, pitanje o nacionalnom pripadanju. Nisam siguran, zaboravio sam kojim i kakvim je rasporedom riječi ono formulirano, ali suštinski, želi nas se pitati kako se nacionalno osjećamo, čiji smo, gdje nam sebstvo naginje, za koga smo; prešutno, kome smo […]

Kakva je procesualnost nacionalnog identiteta u zahtjevu i uzurpaciji čovjekova političkog bivanja, njegova svijeta i ljudskog bića kao takvog? Tko ima pravo na tu vrstu identiteta i postoje li suverena politička zajedništva koja to pravo nemaju? I zašto ga nemaju? Odlučuje li se to silom, i ako da, je li poželjno tako odlučivati ili u […]

Ljubav uistinu nema granica. Svakakve stvari su ljudi spremni napraviti zbog nje. Svjedoče nam o tome povijest, umjetnost, religije i mitovi. Navoditi primjere je nepotrebno, pa čak i banalno. Svi mi znamo desetke takvih primjera, a zasigurno smo i sami spremni učiniti mnogo takvih stvari za one koje ili ono što volimo.

Nema sumnje da je Srebrenica paradigmatičan primjer čovjekova odbacivanja ljudskosti i svjesnog zanemarivanja svega onoga od čega je inače ljudskost satkana: otpora zločinačkom autoritetu, suosjećanja, oprosta, nade, poniznosti, žrtvovanja, savjesti, kajanja… Čovjek se u Srebrenici odrekao sebe. Povratak je dug i još traje. Skoro trideset godina nakon rata ne uspijevamo vratiti svjesno zanemarenu i odbačenu […]

Onako kako je čovjek nedovršeno, ali istovremeno i dovršeno biće, valjda je tako i identitet, istodobno stabilna i fluidna ljudska praksa, vazda u postajanju i nastajanju. Odlukom, dakle voljnim izborom, formira se i transformira sukladno potrebama, direktivama, mitomanskim imperativima, nacionalnim željama i hirovima, nekada i nagonima, perspektivama i viđenjima drugoga, odviše premalo znanstvenim spoznajama, a […]

Iz inauguracijskog govora američkog predsjednika J. F. Kennedyja možda je najviše ostala zapamćena ona njegova rečenica – ”Ne pitajte što vaša zemlja može učiniti za vas, već se upitajte što vi možete učiniti za svoju zemlju”.

Predgovor knjizi ”Društvene filozofije vijeka krize” Pitirim A. Sorokin započinje riječima: ”Čak i u normalnim vremenima postoji uvijek bar mali broj mislilaca koji se pitaju o sudbini čovjeka, o onom Odakle i Kuda, Zašto i Kako jednog društva – odnosno određene kulture. U vremenima ozbiljnih kriza poprimaju ti problemi, kako u teoriji tako i u […]

Ako želite postati gradonačelnikom Zagreba, grada šarolikog kulturnog spektra, ne mora vam se sviđati Balaševićeva muzika, ali biste u sadašnjem povijesnom trenutku jednostavno morali biti svjesni društvenog fenomena znanog kao Đorđe Balašević, njegova političkog, antiratnog, solidarnog i svakog drugog ljudskog rezona koji se tiče bratoubilačkog rata iz devedesetih.

Povjerenje i vjera u društvo pa shodno tome i u čovjeka, po prirodi stvari podrazumijeva određenu blizinu ostalih i mene, svojevrsnu bliskost mi i ja.

Zahtjevna su ovo vremena, teško prohodna i pomalo okrutna. U neku ruku čine se teža i od onih ratnih.

Ovo nije apologija Diegovih posrnuća. Još manje njihova osuda. Ona su samo zahvaljujući njegovoj spretnosti s najdražom nam igračkom, loptom, dobila publicitet.

November 16, 2020, the 25th anniversary of the peaceful reintegration, the Basic Agreement on the Region of Eastern Slavonia, Baranja and Western Sirmium, the so called Erdut Agreement which marked the end of war in Croatia, passed – almost unnoticed. Had it been up to the representatives of the Croatian government and state institutions, it […]

U hrvatskome društvu na djelu su dva koegzistirajuća procesa koja teku paralelno jedan s drugim suoblikujući naše živote u zajednici, naše zajedništvo, našu stvarnost, naše impresije vlastitog društva, naše doživljaje sebstva, naš pogled na drugoga, naš položaj u društvu, našu ulogu, našu nadu, našu težnju, naše bolje sutra, a onda i naše gore sutra, naša […]