autograf.hr

Brunhilde Pomsel je bila obična njemačka djevojka, rođena 1911. godine. Obitelj je pripadala dobro stojećoj srednjoj klasi. Živjeli su u jednoj od boljih berlinskih četvrti Südende.

Tema predprošlotjedne emisije Točka na tjedan na N1 televiziji bila je ukidanje državnog inspektorata i s tim povezana raširena korupcija i kako je suzbiti. Sugovornik u studiju bio je vrlo kompetentan, čovjek s vjerojatno najvećim iskustvom u državi na tom polju, bivši glavni državni inspektor Branko Jordanić.

Život je mnogo bogatiji, čudesniji i ljepši od smeća na površini bujica i vrtloga u kojima živimo. I naše je društvo sazdano i od plemenitosti i velikodušnosti samozatajnih ljudi. Uz priče o njima čovjek se može barem malo ogrijati usred duge hladne zimske noći. Pa, upalimo onda jednu takvu vatricu.

Država je prije devet godina primila peteročlanu obitelj koja je svoju domovinu napustila jer im je prijetio progon zbog očevog političkog aktivizma. Troje djece u toj je državi raslo, školovalo se i po svemu sudeći prigrlilo život u novoj domovini. A onda se država ove jeseni predomislila i odlučila čitavu obitelj deportirati, šutnuti tamo odakle […]

“S njima skupa ni na rajska vrata, nema sloge Srba i Hrvata“, kaže jedan guslarski stih. Lijepo je tim desetercem beogradski etnolog, antropolog Ivan Čolović neki dan u Zagrebu, na tribini pod naslovom “Anatomija hrvatsko-srpske mržnje“, poentirao tvrdnju da sama kultura, kojom se guslarski nacionalisti služe, demantira njihove tvrdnje o dubokoj podijeljenosti, ukorijenjenoj i neiskorjenjivoj […]

Enrico Onofri je čudesan čovjek i glazbenik. Jedan je od najtraženijih i najslavnijih svjetskih violinističkih virtuoza specijaliziranih za sviranje barokne glazbe na baroknoj violini na barokni način, strastveno i ekstravagantno.

Godina je 1938. u Beču. Društvance u kući dobrostojećeg advokata čavrlja čekajući večeru. O čemu? O ratu. Odnosno, rječima romanopisca: “Kasniji kroničari našega vremena jednom će ustanoviti da su godine 1938. u svakom razgovoru vođenom u svakoj zemlji naše smušene Evrope vladala nagađanja o vjerojatnosti ili nevjerojatnosti novoga svjetskog rata.

U jedanaest sati jedanaestog dana jedanaestog mjeseca 1918. potpisivanjem primirja završen je Prvi svjetski rat. Na stotu godišnjicu, 11. studenog 2018., u Parizu će se okupiti državnici i najviši predstavnici svih zemalja koje su sudjelovale u tom sukobu, a u isto vrijeme u zagrebačkoj katedrali će, s početkom u 10 sati, biti služena misa za […]

Vic ide ovako. Dovedoše pred Isusa preljubnicu s namjerom da je kamenuju i da vide što će tesarov sin iz Nazareta reći o tome. A on im kaza onu svoju čuvenu rečenicu: “Tko je među vama bez grijeha neka prvi baci kamen“. I tek što je izrekao posljednju riječ, kamen doleti iz mnoštva i pogodi […]

Lijep odjek u javnosti imale su poruke i riječi koje su 24. listopada u Novinarskom domu u Zagrebu izrekli zagrebački muftija i predjsednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj Aziz Hasanović, mitropolit zagrebačko-ljubljanski Srpske Pravoslavne Crkve u Hrvatskoj Porfirije Perić, rabin Židovske općine Zagreb i glavni rabin u Republici Hrvatskoj Luciano Moše Prelević i Mate Uzinić, […]

To nije bio bilo kakav koncert, a ponajmanje uobičajeni koncert klasične glazbe. To je bio jedan od najvažnijih koncerata u kulturnoj i općoj povijesti glavnoga grada zemlje predvodnice slobodnog svijeta – kako o Sjedinjenim Američkim Državama i samima sebi, kao vođama te zemlje, vole govoriti američki predsjednici.

Što su ti Nijemci! Veličina i snaga države u središtu kontinenta Europe ogleda se u snazi njihove ekonomije, najnižoj stopi nezaposlenosti u povijesti, u industriji najvidljivijoj na cestama u premoći njemačkih automobila.

Ako se može govoriti o mozgu jednog čitavog naroda, recimo Hrvata, ili o imaginarnom zajedničkom mozgu čitave države, recimo svih građana Republike Hrvatske, onda se može i mora govoriti i o kolektivnoj traumi, žestokom potresu, ili još gore, trajnom teškom nagnječenju tog mozga.

Mnoge je potresla i dirnula priča izbjeglice koji je ovih dana tvrdio da ga je hrvatska policija razdvojila od vlastitog djeteta vrativši ga, bez sluha za njegove vapaje, iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, odakle je ilegalno ušao na teritorij naše države.

Spremam se u Varaždin, na otvorenje Varaždinskih baroknih večeri, a iz glave mi ne izlazi jedna suluda scena.

 Zamislite da se pročuje kako u nekom domu zdravlja, recimo u nekom lijepom mjestu Kupske doline, službuje liječnik s valjanom diplomom Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji pacijentima postavlja dijagnozu gatajući, a umjesto lijekova im dijeli kristalne kamenčiće i amajlije protiv uroka.

Dubrovački biskup Mate Uzinić dospio je na naslovne stranice svojim otvorenim kritičkim riječima o zlu klerikalizima. Zasluženo. Jer u Hrvatskoj je, naime, potpuno izvanredan događaj koji graniči s čudom kada katolički biskup ponovi, propovijeda i zastupa ono što vrhovni poglavar svih katolika, papa Franjo, već godinama govori i ponavlja u Rimu i po čitavom svijetu.

Kada su ovih dana radnici jednog brodogradilišta, a nedugo prije njih i jedna aktivistica u individualnoj protestnoj akciji, pred vrata Vlade Republike Hrvatske na ponositom i uznositom Markovom trgu u samom srcu hrvatske metropole istresti govna, novinari većine medija našli su se u neprilici kako nazvati taj smrdljivi i otrovni otpad, a da ostanu pristojini […]

Na većini drugih mjesta na svijetu publika bi se razbježala i otišla kući. Ne i u Lihtenštajnu. Da njeni stanovnici nisu disciplinirani, izdržljivi i uporni ne bi ta mala kneževina bila tako uzorno uređena. Baš kao i čitava Švicarska.

Argumenti kojima je Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata u Petrinji pokušala objasniti svoje protivljenje održavanju Festivala ojkače vrlo su neuvjerljivi. Ali, to nije razlog da ih odbacimo kao glupe i odgovaramo na njih psovkama, jer to je kapitulacija vjere u razum, misao i riječ.