autograf.hr

Listajući svoje notese JEZIČNE NAKARADNOSTI, u jednom trenutku sam se upitao je li  n a k a r a d n o s t  uopće hrvatska riječ. I mašio sam se naših rječnika. U zadnjem Rječniku hrvatskoga jezika (Liber 2007.) nema te riječi. Ali u Anićevom Rječniku (također Liber, ali 1991.) uvrštena je s objašnjenjem: […]

Kako stvari stoje u našem jeziku, moj notes Jezične nakaradnosti ostat će trajno otvoren i za moje nasljednike, za nove generacije.

Naši ljudi ne snalaze se u području svog standardnog govora, a gdje bi onda u pisanju i izgovaranju stranih naziva. Tu vlada popriličan kaos, čak i među intelektualcima (ili “intelektualcima”).

Na ovim našim brdima i dolinama od Vardara do Buja, od Prevlake do Štrigove stoljećima smo se službeno petljali ne samo s neimaštinama, bolestima, tlakama, okupacijama, ratovima, seksualnim i ostalim revolucijama – nego i s jezičnim nevoljama. Iako je u tome narod bio najmanje kriv, jer je živio kako je mogao, a govorio kako je […]

Kako vidim da se stanje jezika u naciji ne mijenja nabolje, da se moj notes sa svakodnevnim jezičnim nakaradnostima neumorno puni, a rezultata ni od korova – pomišljao sam da se okanim krštenja jarića i poklonim sebi dodatno slobodno penzionersko vrijeme za šetnju, koju mi moj doktor svesrdno preporučuje ili, bolje reći, naređuje.

U svim mogućim medijima javljaju se govornici hrvatskog jezika koji se odnose prema tom narodnom blagu kao prema starim cipelama. Imam zapravo dojam da je odgovornima u zemlji jedino važno da se hrvatski jezik smatra sasvim neovisnim i da nema nikakvih veza s bilo kojim drugim jezicima, pa ni s ovima u regiji – a […]

Da, dragi moji, nije dovoljno savladati jezike da bi se s njima uputilo u strane Europe, treba još malo dodatnog truda da u tim zemljama ne biste doživjeli jezičnih smiješno-čudnih trenutaka u susretima s domaćinima.

Novo doba donijelo nam je i nove smjerove u razvoju jezika. Još se stara država nije bila razgradila 1990. godine, već su se javili jezični bojovnici za  č i s t i  hrvatski jezik, do tada zagađivan, naravno, od stranaca s drukčijim krvnim zrncima.

  Nedavno me zaprepastio tekst ”Nacija nepismenih” u uskršnjem broju Jutarnjeg lista, u kojoj Zoran Ferić i Neven Budak govore o katastrofalnoj nepismenosti mladih u Hrvatskoj! Ja se borim s nakaradnostima u hrvatskom jeziku, a nisam imao pojma da je stanje u jeziku mladih daleko gore.

Pitanje govornog jezika u Hrvatskoj manje je važno ukoliko nije nacionalističko sredstvo za odvajanje od susjedskog (čitaj srpskog) zajedništva.

Pod nemilosrdnom smo opasnošću od nekulturne poplave koja se već nemilosrdno širi na području srpskog i hrvatskog standardnog jezika.

Djelatnici na području hrvatskog jezika više nego marljivo rade na njegovom osamostaljenju. I u tome imaju značajnog uspjeha. Jedno od dostignuća sjajna je novoizumljena imenica ŠETNICA, koja se naveliko rabi u našem primorskom turizmu umjesto nezgrapne i tuđe riječi, koja je stoljećima zagađivala naš jezik, a mene služila punih osamdeset godina – ŠETALIŠTE.

Odmah sam se pridružio omladinskim aktivizmu u Domu kulture. Ne sjećam se detalja, ali znam da sam postao blagajnik literarnog društva “Razvitak” (odgovorniju dužnost kao četrnaestogodišnjaku nisu mi mogli povjeriti). Predsjednik je bio pjesnik Branislav Zeljković tri-četiri godine stariji od mene, također izbjeglica iz Hrvatske. Održao sam i jedno literarno predavanje; zaboravio sam temu, ali […]

SLOBODA I NOVA DRŽAVA Po povratku kući iz Zabele (čika Draga nije bio napuštao kuću) naišli smo na crvenoarmejce koji su se odmarali u dvorištima nakon višednevne bitke za Požarevac. Kod nas je na zemlji uz kuću sjedio vojnik leđima oslonjen o zid i čistio svoj automat. Tada još nismo imali pojma o ruskom jeziku, […]

(Opaska uredništva: Ovim tekstovima, četvrtim nastavkom našega kolumniste Borivoja Dovnikovića Borde, prisjećamo se užase koji su počeli prije 75 godina proglašenjem tzv. Nezavisne Države Hrvatske. Slijedi nastavak životnih uspomena Borde iz Drugog svjetskog rata, ovaj put, kao i prethodni, o godinama izbjeglištva u Srbiji).

(Opaska uredništva: Ovim tekstovima, četvrtim nastavkom našega kolumniste Borivoja Dovnikovića Borde, prisjećamo se užase koji su počeli prije 75 godina proglašenjem tzv. Nezavisne Države Hrvatske. Slijedi nastavak životnih uspomena Borde iz Drugog svjetskog rata, ovaj put, kao i prethodni, o godinama izbjeglištva u Srbiji). BEOGRAD

(Opaska uredništva: Ovim tekstom, trećim nastavkom našega kolumniste Borivoja Dovnikovića Borde, započinjemo prisjećanje na užase koji su počeli prije 75 godina proglašenjem tzv. Nezavisne Države Hrvatske. Slijedi nastavak životnih uspomena Borde iz Drugog svjetskog rata). ŠABAC

(Opaska uredništva: Ovim tekstom, drugim nastavkom našega kolumniste Borivoja Dovnikovića Borde započinjemo prisjećanje na užase koje su počele prije 75 godina proglašenjem tzv. Nezavisne Države Hrvatske). Nakon završenog četvrtog razreda osnovne škole vratio sam se u Čepin ocu, kod majke i djeda, (jedine neudate) tetke Cvijete i strine Soke sa Perom i Lazom.

(Opaska uredništva: Ovim tekstom našega kolumniste Borivoja Dovnikovića Borde započinjemo prisjećanje na užase koje su počele prije 75 godina proglašenjem tzv. Nezavisne Države Hrvatske). Sve gušći oblaci približavali su se iz Evrope. Novine su bile pune katastrofičnih naslova, ljudi pričaju o ratu. Abesinija… Maginotova linija… Sudeti… Hitler… Chemberlain… Anschluss… Politika se bistri na svakom koraku. […]

Slušao sam neki dan na radiju u poljoprivrednoj emisiji diskusiju o problemu komasacije, pa me je to podsjetilo na djetinjstvo i povremene boravke u Čepinu pored Osijeka, gdje sam bio u doticaju s uvjetima, običajima i problemima života na velikom ravničarskom selu u istočnoj Slavoniji. Najčešći izraz iz tog doba, još prije Drugog svjetskog rata […]

Hrvatska je jedina zemlja u regiji koja nema centralni Dom kulture – da budem izravan bez većeg uvoda. To svakako nije na ponos hrvatske kulture! Većina je kod nas spremna dičiti se sportskim dvoranama u europskim razmjerima. To još nije dovoljno – neki predlažu izgradnju nove, još veličanstvenije arene u Zagrebu, za neko međunarodno sportsko […]

Nakon moga nedavnog teksta O JEZIKU zanimljivo će biti da se prisjetimo kako svoje izgovorene rečenice zapisujemo vizualno za budućnost ili da bismo ih danas saopćili drugome – i to kao pismo, literarnu tvorevinu, polemiku, proglas, i tako dalje. Meni je najsimpatičnije reći – kao čavrljanje – o bilo kom društvenom, pa zašto ne i […]

Nakon moga nedavnog teksta O JEZIKU zanimljivo će biti da se prisjetimo kako svoje izgovorene rečenice zapisujemo vizualno za budućnost ili da bismo ih danas saopćili drugome – i to kao pismo, literarnu tvorevinu, polemiku, proglas, i tako dalje. Meni je najsimpatičnije reći – kao čavrljanje – o bilo kom društvenom, pa zašto ne i […]

Jezik je najvažniji oblik međusobne ljudske komunikacije, pa se prema njemu moramo dostojno odnositi. I to od predsjednika/ce i drugih lidera zemlje i akademika do običnih građana. Kako u našoj regiji ima velik broj varijanti zajedničkog jezika (za koji se ne zna kako ga nazvati), jer se neki proglašavaju posebnim jezicima,

I dok je nekada živio u pećinama, čovjek je svakako nastojao da mu krzno bude ljepše i kvalitetnije od susjedovog. Da o damama ne govorim (dokaz su gomile ženskog nakita uz kosture naših predaka). No pravo bilježenje razvoja ljudske mode (Haute couture) imamo, naravno, u stručnim knjigama.

Novac je ljudska tema vjerojatno hiljadama godina. I već je rečeno sve što se može i treba o njemu reći. Jedni ga obožavaju, drugi preziru, treći napominju da je potreban, ali ne smije biti primaran u životu, četvrti osuđuju one koji ga gomilaju preko svojih potreba. Ja mrzim novac kad mi nedostaje, a volim kad […]

Uzrečica NOGOMET JE NAJVAŽNIJA SPOREDNA STVAR NA SVIJETU gubi postepeno prvobitno značenje, jer blijedi svrha tog sporta – baratanje loptom u svrhu zabave, plemenitog takmičenja i zdravog razvoja tijela.

Proljeće 1944. Divno je bilo gledati bezbrojne leteće tvrđave kako uz uzbudljivo brujanje motora lete preko nas prema rumunjskim naftnim poljima na sjeveroistoku, a nakon nekoliko sati u suprotnom smjeru, prema Italiji. Bilo je to u Požarevcu, istočno od Beograda, gdje sam s ocem brojao zadnje dane nacističke okupacije 1944. godine.

Kroz svoju historiju ljudi uživaju u raznim pićima, a počeli su s vodom koju im je Bog poklonio kao neophodnu delikatesu. Nekidan su nam mediji javili da je tekuća voda pronađena na Marsu, što pokazuje da na Marsu može biti (ili je bilo) živih bića. Uzrečica ”pao s Marsa“ dobija na relevantnosti. Znači, naši preci […]