novinarstvo s potpisom
Život neke zajednice određen je utemeljujućim činima. Utemeljujući čin suvremene hrvatske države je, naravno, rat, a ne volja građana i povijesna svijest. Da smo, kojim slučajem, prihvatili povijesni način mišljenja, onda bismo, vrlo brzo, uočili da suvremena Hrvatska nije nastala ni iz čega, nije posljedica volje bogova, nego ima povijesni kontinuitet.
Baš kad je čovjek pomislio da se jedan ružni dio povijesti zauvijek preselio u književnost, dakle u daleku prošlost, nova događanja u Afganistanu iznova su aktualizirala Khaleda Hosseinija (Kabul, 1965.), autora u nas veoma čitanih romana ”Lovac na zmajeve” i ”Tisuću blistavih sunaca”, koji već godinama živi u SAD-u.
Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović svojom je izjavom, da valja maknuti ploču HOS-a s imenima branitelja i s ustaškim pozdravom ”Za dom spremni”, postavio jednu civilizacijsku vododijelnicu između barbarstva i civilizacije u Hrvata.
Granica pisanja 1. U enciklopedijama piše: Primno Levi (1919-1987.), veliki talijanski pisac. Baš tako piše. A Levi je u potpunosti postao pisac pod teretom životnog iskustva. Izrastao u pisca u krajnjoj situaciji. Da u nju nije dospio, nikada ne bi postao takav pisac. Doduše, od ranih dana je pomalo pisao, mnogo čitao,[i] izuzetno pismen bio, […]
Nek’ se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim. Nek’ mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje! (Ps 137, 5-7)
U Rijeci je prošlog tjedna postavljeno deset novih ”kamenova spoticanja”. Ovog puta u ulici Moše Albaharija, ispred kućnog broja 17, zatim na adresi Blaža Polića 6 te u ulici Slaviše Vajnera Čiče 7.
U obveznoj školskoj lektiri za više razrede osnovne škole, među šest knjiga koje će osnovci u te četiri godine morati pročitati, nalaze se i “Priče iz Vukovara” Siniše Glavaševića. Potresan testamentarni tekst, pisan i kontekstualiziran u vrijeme kada je padao grad, vjerojatno je i najvažniji književni dokument nastao u ratu u Hrvatskoj 1991.
Primo Levi, ”Utopljenici i spašeni”, Fraktura, Zaprešić, 2017. Primo Levi, ”Zar je to čovjek”, Fraktura, Zaprešić, 2017. Sve do smrti Prima Levija nije napuštala misao o tome zašto je baš on preživio Auschwitz. Misao progoniteljica, puna grizodušja i osjećaja krivnje, kakav nikada nisu osjetili oni koji su Auschwitzom upravljali, zapovjednici logora, graditelji plinskih komora i […]
U svom romanu-dnevnika iz Auschwitza Primo Levi piše: “Neka se iza bodljikave žice zatvori na tisuće pojedinaca različite dobi, položaja, podrijetla, jezika, kulture i običaja, i neka ondje budu izloženi režimu života koji će biti nepromjenjiv, provjerljiv i istovjetan za sve, a ispod razine svih potreba:
Oglasio se ovih dana nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić tradicionalnom uskrsnom porukom. Napisao ju je kao svojevrsni teološko-lingvističko-etnološki esej o odrazu Uskrsa u hrvatskim narodnim običajima i jeziku.
Među samoubojicama jedna je naročita vrsta: oni koji ne bi da svojom smrću opterete bližnje, pa se ubiju tako da se ne zna je li to bilo samoubojstvo ili nesretni slučaj.
Granica pisanja U enciklopedijama piše: Primno Levi (1919-1987.), veliki talijanski pisac. Baš tako piše. A Levi je u potpunosti postao pisac pod teretom životnog iskustva. Izrastao u pisca u krajnjoj situaciji. Da u nju nije dospio, nikada ne bi postao takav pisac. Doduše, od ranih dana je pomalo pisao, mnogo čitao,[i] izuzetno pismen bio, njegovao […]
Na blagdan Purim, vjernici se prisjećaju događaja iz vremena prije više od pet stotina godina prije Krista, ali blagdan, tijekom povijesti, nije izgubio na svojem značenju. I u radosti slavi se čudesno spasenje židovskog naroda u jednoj neobičnoj priči u kojoj se nigdje izravno ne spominje Bog, ali providnost Njegova djelovanja je očita.
U svojoj poznatoj studiji LTI, Istina o Jeziku nacista, Viktor Klemperer, ”hroničar u srcu tame”, analizira jezik nacista. Ovaj savremenik i talac Hitlerove Nemaćke, piše o tome kako je ”nemački jezik u rukama nacista postao moćno oružje i narkotičko sredstvo”. Van svake sumnje jezik i njegova upotreba, upotreba reči, u mnogo čemu otslikavaju neku epohu […]