autograf.hr

Slijedeći univerzalna, kozmopolitska načela na kojima se zasniva novinarstvo u slobodnom svijetu, pisci ”Ferala” djelovali su kao mnogo iskreniji rodoljubi od niza onih kojima su puna usta patriotskih fraza. Tako je žiri nagrade tjednika ”Danas” u veljači 1992. objasnio dodjelu priznanja ”Feralu” za 1991. godinu.

Partiji je ovoj kraj! – reče kockar i baci karte na stol. Tu dvosmislenost, i još jednu – ”Revolucija nam se rađala u šumama – mnoge bukve to su dobro iskoristile” – izrekla je u ranom ”Feralu” čudna kljunasta ptica, koja će se godinama kasnije proslaviti pod imenom Oswald.

Tri je desetljeća otkako je satiričar Đermano Senjanović Ćićo zapisao: ”Ne znamo dokle će ovi ‘Feral’ svitlit, ali virujte da dokle bude svitlija, svitlit će kako bog zapovida”, rečenicu iz uvoda prvog broja ”Ferala”, ”nedjeljnog političkog zabavnika” splitske »Nedjeljne Dalmacije”, od 16. listopada 1983.

Mark Juergensmeyer (2008, 152), vodeći teoretičar religioznih nacionalizama, s pravom prepoznaje da je pad komunizma i rapidne promene i tranzicije u političkim i ekonomskim sistemima u Centralnoj i Istočnoj Evropi okončao jednu formu sekularnog transnacionalizma i uzrokovao tenzije između sekularnog i religioznog nacionalizma u godinama koje su sledile.

Ovaj članak se bavi interakcijom religije i nacionalizma u kontekstu konflikta po pitanju seksualne različitosti na prostoru bivše Jugoslavije. Religija, nacionalizam i seksualna različitost dugo su bili suprotstavljeni pojmovi, kako u akademskim krugovima tako i van njih. Rasprave o tim pitanjim, međutim, menjale su se tokom vremena.

Separatizam i unitarizam – i jedan i drugi vojnog karaktera – bili su načini da se izbjegne liberalizacija i demokratizacija Jugoslavije. Nezainteresirani za jugoslavensku 1989., lideri triju republika – Slovenije, Srbije i Hrvatske – odlučili su se da demokraciju prihvate samo tamo gdje su bili sigurni da imaju većinu. Sva trojica bili su (aktualni ili […]

Iako je Slovenija ipak bila najliberalnija post-jugoslavenska država, ni ona nije bila pošteđena nekih od rečenih trendova. Na čelu promjena – makar djelomično, u kohabitaciji – je bio također komunist, koje je doduše bio nešto više liberalan, ali samo kad se radilo o Sloveniji, odnosno o teritoriji na kojoj je mogao računati na sigurnu većinu.

S političkim promjenama nastalim nakon 1989. međutim, okolnosti se mijenjaju. S jedne strane, uvodi se politički pluralizam, te se povećavaju slobode političkog djelovanja i organiziranja – makar inicijalno i, u slučaju postjugoslavenskih država, ne bez rizika i ograničenja. No, s druge strane, riječ ”autonomija“ postala je ”problematična“, a ideja autonomije neprihvatljiva predstavnicima većine.

U nastanku državâ koje njihovi narodi, zapravo, nisu htjeli treba tražiti uzrok trajne krize tih država. Takve države – kojih je karta svijeta prepuna – ostaju ”slabe“ ili ”polomljene“ od samog dana stjecanja nezavisnosti. Za njih često vrijedi ona gruba, ali ne i neistinita, latinska izreka (regula Catoniana): ”Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“.

Pred kraj ove godine, u studenom i prosincu, bilo je nekoliko konferencija kojima je obilježena 25-godišnjica 1989., godine koja u evropskoj novijoj povijesti ima veliki simbolički značaj. Nekako se uobičajilo da akademska zajednica slijedi kalendar jubileja i ”okruglih godišnjica“, pa je tako bilo i ovog puta. Centralno pitanje manje-više svih tih akademskih događaja bilo je: […]

Ništa u politici i povijesti nije neizbježno. Politika je iznimno subjektivizirana djelatnost, a ne neka mehanička refleksija nepromjenjivih socijalnih struktura. O relevantnim političkim akterima i kontekstu u kome djeluju ovisi kojim će smjerom krenuti: prema integraciji ili dezintegraciji. U socijalističkim je sistemima politička elita imala mogućnosti brod usmjeriti prema drugoj luci, ne prema onoj za […]

Bez obzira koliko uzimala u obzir realnosti, u samoj biti djelovanja marksistički-vodjene politike jest ideja da je realnost/sadašnjost neprijatelj progresa i budućnosti. Realnost nije tu da je se utemelji i učvrsti (kao što bi htjeli konzervativci), nego da je se mijenja. Smisao nije da se svijet (samo) interpretira, nego da ga se (prije svega) izmijeni. […]

Raspad socijalističke Jugoslavije rezultat je više faktora, ne samo jednog. Glavni faktor, tvrdi se u mojoj knjizi “Jugoslavija, država koja je odumrla”, Prometej, Zagreb, 2003., jest raspad ideološkog konsenzusa unutar jugoslavenske političke elite, do kojeg je došlo u postupnom i relativno dugotrajnom procesu koji je prethodio samom raspadu državnih institucija. U toj sam knjizi analizirao […]

KAZALIŠNI UMJETNICI U NDH – IZMEĐU TOTALITARIZMA, SPEKTAKULARIZACIJE I UMJETNOSTI (Drugi nastavak) Za Budakova dugogodišnjeg prijatelja i suradnika Dušana Žanka, gorljivog pripadnika pokreta, nije bilo sumnje da Kazalište mora postati nositelj “žive hrvatske riječi, čistog hrvatskog osjećanja i novoga duha”

KAZALIŠNI UMJETNICI U NDH – IZMEĐU TOTALITARIZMA, SPEKTAKULARIZACIJE I UMJETNOSTI  Za cijelo vrijeme trajanja NDH, od travnja 1941. do svibnja 1945., veliku važnost u prezentaciji Pavelićeve moći i vlasti, kao i njezine pozicioniranosti na domaćem i stranom terenu predstavljala je kultura.

HRVATSKA KULTURA I EUROPSKA UNIJA: KAKO DO REFORMI U NOVIM OKOLNOSTIMA? Skica kulturnog razvoja RH mimo strateških odrednica i prijedlozi za reforme i suradnju s EU Drugi nastavak.

HRVATSKA KULTURA I EUROPSKA UNIJA: KAKO DO REFORMI U NOVIM OKOLNOSTIMA? Skica kulturnog razvoja RH mimo strateških odrednica i prijedlozi za  reforme i suradnju s EU

NAKON BLEIBURGA ODLAZAK U EMIGRACIJU, TITOVA JUGOSLAVIJA I NDH U REPUBLICI HRVATSKOJ Od svibnja 1945., u Federalnoj, Narodnoj, pa onda Socijalističkoj Republici Hrvatskoj četrdeset je godina bilo uobičajeno da svi rođeni 10. travnja glasno ne slave svoje rođendane jer nerijetko je policija mogla provjeriti stvarne razloge slavlja toga dana. Svi koji su imali bilo kakve […]

OD PROPALOG PUČA DO POGLAVNIKOVOG BIJEGA (srpanj 1944.-svibanj 1945.) Najozbiljniji pokušaj atentata na njemačkog Fürera izvršio je pukovnik Klaus Stauffenberg 20. srpnja 1944. Istoga ljeta skupina nezadovoljnika ukupnim smjerom politike NDH, njezinim bezuvjetnim vezanjem za sudbinu Trećeg Reicha i ustaški pokret, često nazivanih ”anglofilima”, povezali su se s dijelom političara HSS-a.

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA – TAKOZVANA ILI STVARNA?  Međunarodno priznanje NDH je dobila od Trećeg Reicha, Italije, Mađarske, Bugarske, Rumunjske, Slovačke, Japana, Španjolske, Nacionalne Kine, Danske, Finske i Mandžurije. Bile su to isključivo zemlje potpisnice Trojnog pakta, kojem je NDH pristupila 15. lipnja 1941. U studenom je NDH pristupila i Antikominterna paktu. Švicarska je u Zagrebu […]