autograf.hr

Ekonomisti se malo bave kulturom pa zato kulturnjaci, makar i nespretno, posežu za ekonomskim argumentima da bi opisali sadašnje ili buduće nevolje muzeja i sličnih kulturnih institucija. Naime, kako to neoliberalno, licemjerno, gotovo cirkusantsko i svakako groteskno divljanje oštećuje građansko društvo (kao veliko dostignuće Zapada) tako uništava i institucije i profesije na kojima to društvo […]

Komunizam i socijalizam sovjetskog tipa su propali. Njihov povijesni idealizam imao je snagu nadahnuća, ali nikada nije predstavljao praktičan plan. Bilo je sasvim prirodno da su ideale preotela birokracija. Količina apsolutne moći koja se štitila velikim idejama bila je jedva savladiva. Što je ideal grandiozniji to je manipulacija jača. Ali, takva je bila i ideja […]

Razumijevanje svijeta uvelike se odnosi na odabir ispravnog stava, načina mišljenja, sustava vrijednosti iz kojeg ga gledamo, ali i od raspoložive ponude pružatelja upotrebljivog, filtriranog znanja. Na kojoj god razni, bilo to institucija ili pojedinaca, razumijevanje svijeta potonje ovisi o karakteru izvora informacija kojima se služimo i namjerama koje one sadrže. Nažalost, medijske i političke […]

O teorijama zavjere je bilo riječi u prethodnim nastavcima pa možda samo valja ponoviti pitanje: Tko ima koristi od tih novih sloboda neoliberalne demokracije? Ni zelena agenda, ni ljudska prava, ni samoorganizirani građani, ni beskrajna sloboda ne donose nego tek ratove, sukobe, podjele, oskudicu, nesigurnost, strah… Ili, u najboljem slučaju, stvaraju Sistemu praktični dokaz da […]

Sjećate li se utješnog olakšanja koje ste osjetili kada ste se, izgubljeni u golemom javnom prostoru, našli ispred karte s crvenom točkom i strelicom na kojoj je pisalo ”Vi ste ovdje”? To je, na širem, drugačijem planu, egzistencijalnom ono što nam najviše treba od struka i institucija koje su stvorene da nam pomognu upravljati svojim […]

Oni koji posjeduju banke i korporacije, istodobno imaju neograničenu moć. Posve privatizirani planet, kao logičan cilj, ujedno je svojom sudbinom posve podređen tim interesima. Gdje je zavjera u slijeđenju vlastitih interesa? Nigdje, ako su sami na svijetu. Ako odlučuju. Nigdje, ako ne pamtimo da smo kao čovječanstvo htjeli i drugačije. Nije riječ o pljački bogomdanih […]

Baviti se teorijama zavjere, bilo da ih se zagovara ili ih se osporava, zahtijeva i golemo, panoramsko znanje, a i hrabrost u (post)demokratskom svijetu. Osobno mi nedostaje i jedno i drugo. Dakle, zašto bi se itko iz područja baštine latio takvog zadatka, pogotovo ako ne posjeduje te kvalitete? Zato da napomene, podsjeti i upozori jer […]

Svijet je opak i, vjerojatno, opasniji no što je ikad bio. Odatle i proces odbacivanja struka, jer je to uvjet za prevlast profita nad kriterijima kvalitete. Tako su pravne tradicije negirane pretjeranom deregulacijom u korist privatiziranog društva u omalovaženom, obezvrijeđenom društvu. Tako ne postoji istraživačko novinarstvo, tako doktori ne liječe nego zarađuju liječenjem, tako svatko […]

(Valjda bi to Francuzi kazali société niée pa bi neki prestižan izvor i strani jezik, posebice sadašnjim poniženim Hrvatima, naslov djelovao privlačnije. Doduše, Hrvati sve manje čitaju i preferiraju engleski do mjere koja sablažnjuje iole kultivirane turiste, ali to ćemo valjda spomenuti u nekom sljedećem navratu.)

Svaka generacija mojih studenata čula je, naime, bar neku verziju izjave poput ove: ”Svi imate srebrna zvonca u glavi. Moj je posao zanjihati ih i učiniti vaše iskustvo ugodnim i korisnim. Da bih to učinio, potrebna mi je vaša dobra volja da me pratite kroz kolektivno, znanstveno i praktično iskustvo profesije. Ja ću pak uložiti […]

Mnemozofija je hermetičan termin za išta. Meni je služio da objasnim i imenujem mjesto idealne teorije baštine, one koja mijenja svijet ili toj promjeni doprinosi. Moć i značaj selekcije društvene, javne, memorije osnova su svega razvoja, posebice njegove humanističke strane.

Kad kustosi prisvajaju ”neutralnost”, što je često slučaj, smatram to neozbiljnim i licemjernim. Baština, javna memorija ili ma kako nazvali kolektivno iskustvo, po prirodi je politička kategorija, baš kao što je biti građanin politička kvalifikacija: ulaganje određenog napora u tumačenje svijeta i njegova sjećanja ključno je za svaki oblik sudjelovanja.

Kako je neki od rijetkih čitatelja kolumne već uočio, poslužim se povremeno ponekim malim poglavljem iz nedavno objavljene knjige https://www.mnemosophy.com/the-vault. Učinim sebi zadovoljstvo da ponešto napišem na vlastitom jeziku, pa makar tako da tekst ”vratim” boljeg tamo odakle je i stigao: prevedem ga, osuvremenim, izmijenim što je nejasno i što se može bolje objasniti. U […]

Dakle, baština ostvaruje svoju svrhu samo ako se pretvori u mudrost. Knjige koje sam spomenuo u prethodnoj kolumni, značenjem i ambicijom su nastale imajući na umu ove ciljeve. Za razliku od anglosaksonske prakse, ostatak svijeta je opušteniji u korištenju izraza ”znanost”. Aktualna fascinacija STEM-om (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika) u obrazovanju označava krizu društvenih i […]

Javljam se već neko vrijeme ovom kolumnom koja nosi hermetično ime uzeto iz naslova moje, za našu sredinu, nepostojeće knjige ”Mnemosophy – an essay on science of public memory” (2015.). I poduzeća i profesori proizvode za ”tržište” – za neku sredinu – nekoga tko pokaže zanimanje za proizvod.

Naša sredina je od 1960-ih, otkad je poznam kao aktivni sudionik, funkcionirala na negativnoj selekciji i to smo javno prigovarali, govorili i pisali. Taj skučeni duh je mijenjao političko odijelo od sredine 80-ih i konačno ga zamijenio 90-ih, ali uknjižio i propast autentične srednje klase, te postao još čemernije provincijalan: tri decenije kasnije vidimo da […]

Ovim popisom dolje, ustvari slajdom s predavanja iz 1990. godine, dokazivao sam da muzejski kustosi ne ispunjavaju pet od ovih prijeko potrebnih deset elemenata svake profesije. Tekst kojim je to naširoko objašnjeno je davno objavljen, ali sam ipak u zagradama, za lakše razumijevanje, dodao vlastitu procjenu sadašnjeg stanja. Čak sam i u ovoj istoj kolumni […]

Sve nas, ponekad ili povremeno, preplavi čemerna tuga, bespomoćnost, kivnost na sudbinu, osjećaj zakinutosti i nepravde, ljutnja, bijes, cinizam… Oni stariji među nama, koji se bore s problemima kao što su zdravlje ili frustracije životom (”koji svakodnevno gubi na kvaliteti”), lako hvata panika pred svijetom kojem se više ne mogu ni prilagoditi, a kamoli da […]

Nakon nedavnog susreta s (meni) novim memeom ”You do you” (otprilike: činite ono što/kakvi jeste) uviđam da stare dileme dobivaju nova tumačenja. Nismo imali tako jednostavne pozive na ”samosvojnost”, a kako identitet smatram ”kičmom” našeg postojanja, razumljivo da svako novo ili obnovljeno tumačenje nosi i drugačije razumijevanje svijeta. Odnosno, može se dogoditi kao novo ako […]

Proces prepoznavanja, proučavanja, pohrane i prijenosa kolektivnog iskustva i odgovorno utjecanje na društvenu sredinu tako da joj se (iz tog iskustva) nude vrijednosti prepoznate kao razvojno generativne, plemenite i blagotvorne za društveni projekt – to je zadatak svih zaposlenika memorijskih institucija.

Bit će teško opstati ne objedinimo li tzv. profesionalni i civilni prostor baštine, javno i privatno, u načinima i, treba li doista reći, novim rizicima koji nas čekaju. Mogu li se ti procesi unapređenja ljudskog stanja prepustiti znanstveno obaveznim profesijama ili ih možemo učiniti izvorima svojeg utjecaja i zarade? Tko će imati ”kontrolni paket” u […]

Baštinski sektor će biti prijeko potrebno umrežiti radi zajedničke strategije i kumulativnih efekata. Baština, u smislu javne, zajedničke društvene memorije ugrožena je sa svih strana. Zaštititi je može organizirana profesija.

Pišem ovo za nekog imaginarnog čitatelja. Rado bih da je kustos, ali ne vjerujem da će takav stići (i do ovog štiva). Možda je neki dobronamjeran radoznalac, ma neka mu/joj bude. U ova nevoljna vremena čini mi se da je teoretizirati o baštini, valjda po naravi okolnosti – slika dosade. Komu to treba? No haj’mo […]

Prema prirodi svoje zamisli i prema zahtjevima i karakteru svojeg projekta, Zoran Gregl, kustos Arheološkog muzeja i autor koncepta projekta, obratio se za potporu i suradnju arhitektu Željku Kovačiću i kolegi arheologu Nenadu Jandriću, zaposlenom u Prirodoslovnom muzeju na poslovima odnosa s javnošću.

Evo su tri decenije i godinu dana kako se u našoj maloj sredini, u struci muzeja i baštine, pojavila inovacija koja, uporno, dobrim argumentima, traje sve od tada. Riječ je o multidisciplinarnoj, autorskoj grupi koja je smislila jeftin i efektan način ”oživljavanja” baštine: muzej izvan muzeja, muzej kao teritorij, muzej kao životni ambijent – ”Zagreb […]

Čini se da je mudrost o tome kako razumjeti prošlost kao oruđe sadašnjosti i sredstvo za budućnost. Proglašena vođom, može biti samo znak fatalne fascinacije ili nametnute manipulacije.

Kako učiniti da značaj baštine bude što jasniji svim društvenim protagonistima? Kako utjecati da se kvaliteta uči, hrabrost dopusti, trud honorira…? Najkraće, dobrom upravom, ali na to je teško utjecati. No, organiziranost struke nije izvan domašaja. Dobro organiziran sektor mogao bi istupati s jedinstvenom i snažnom argumentacijom prema državi i prema ostalim društvenim partnerima.

Prijenos kolektivnog iskustva (ne samo pamćenja!) treba se dogoditi sine ira et studio, pa zato najprije posežemo za znanošću, nadajući se da će se dokazati u svojim vrlinama. Ona je, naime, često sluškinja svima koji joj mogu priprijetiti.

Profit kao jedini ”režiser” stvarnosti je – dobili smo i geopolitičke, nekad nezamislive dokaze, put u propast. Od ranih 80-ih i posebice u posljednjoj dekadi opet je jedna totalitarna ideologija, ovaj put ideologija novca, osiromašila većinu i afirmirala populističku osnovu vladanja. Muzejski kustos niti kulturni administrator u zajednici ne stižu do tog, naizgled pre-složenog znanja. […]

U suvremenom društvu se dogodilo nešto groteskno jednostavno i pogubno: kao da bi se nekadašnja literatura koja je podučavala građane seksualnom životu zamijenila s figurae-veneris brošuricama.

Kapitalizam je realnost, vjerojatno i varijanta nekog prirodnog poduzetništva, ali – on ne mora biti opscen. Suvremena literatura je prepuna izraza koji ta devijantna stanja opisuju kao: korporatizam, crony capitalism, klijentelizam itd. Zanimljivo, za razliku od očekivanja, ”nevidljiva ruka tržišta” je omogućila ove razočaravajuće anomalije umjesto samoregulacije i prosperiteta.

Kapitalizam je realnost, vjerojatno i varijanta nekog prirodnog poduzetništva, ali – on ne mora biti opscen. Suvremena literatura je prepuna izraza koji ta devijantna stanja opisuju kao: korporatizam, crony capitalism, klijentelizam itd. Zanimljivo, za razliku od očekivanja, ”nevidljiva ruka tržišta” je omogućila ove razočaravajuće anomalije umjesto samoregulacije i prosperiteta.

Ja sam duboko i dugo iz ”baštinskih” poslova: kustos, direktor, glavni urednik, profesor, konzultant… Već iza kustosovanja mi se činilo da je posao muzeja važniji no što se čini. Put uvida i dokazivanja je bio dug i zanimljiv.

6.11. Važnost za turizam i razvoj Valjalo bi zapamtiti da smo slabo opremljeni za jedini, ali permanentni “rat” koji nam ostaje, onaj koji će se, kako bi prije 30-tak godina rekao McLuhan, odvijati u infosferi.

6.10.Sustav vrijednosti i društveni dogovor Odrasli smo na građanskoj kulturi koja je podrazumijevala postojanje makar i nenapisanog društvenog ugovora, kao uređenost, prioritet, ukus, smisao za red, kao temeljne građanske vrijednosti, od načina stanovanja ili rada, do života u određenoj zajednici. Sustav vrijednosti i društveni dogovor koji ga održava (pa makar kako dinamičnim i promjenjljivim) važniji […]

6.9.Lažne i pozitivne elite Hrvatska pati pod utjecajem vlašću, lažnih elita i stranaka koje su prerušeni zavodi za zapošljavanje, te grupa moći koje svoje mandate troše u nadmetanju za prevlast i privilegije. Nacionalni i opći interes servisiraju se pri­vidima u kampanjama i kasnijim improvizacijama.

6.8. Hrvatski baštinski proizvod Hrvatska gospodarska komora vjerojatno postoji da bi omogućila dobre uvjere za razumijevanje i afirmaciju kvalitetnog proizvoda, da bi pospješila poslovnost, savje­tovala, pridonesila strukovnom obrazovanju i da bi koordinirala. Praksa kaže da se ne bismo smjeli oslanjati na naše plaže jer one same nisu dovoljne. Te bogomdane vrijednosti mogu propasti već sutra.

6.7.Časna i živa baština za turizam i razvoj Bez otvorenog, pozitivnog, građanskog i europskog konteksta pozitivne elite postaju isključeni pojedinci, neuklopljeni, frustrirani kreativnci koji, manje ili više, uspješno grade vlastite karijere. To je za njih kavez.

6.6. Podinterpretirana i otuđena zemlja Baštinske institucije su tu da nam održe duhovno zdravlje, a kad to ne čine, tvrde da se bave znanošću (pa od prevelike ozbiljnosti zaborave da trebaju služiti životu).

6.5.HRVATSKI OKVIRI ZA BRENDIRANJE Zanimljivo je da slijedom zdravih reakcija na zatečeno stanje imamo i novu kompozitnu disciplinu koja se zove marketing. Promaklo je većini, marketing nije zafrkantsko-menadžersko umijeće kako da se nekom proda rog pod svijeću, nego inzistira na središnjoj vrijednosti svake svoje akcije: uvjet, po­sebice dobrog marketinga, jest kvalitetan proizvod.

6.4.Baština kao roba ili kako je upropastiti Osviješteno, živo kulturno stanje garancija je preživljavanja identiteta u en­tropijskim globalizacijskim procesima i brana akulturaciji, diskulturaciji i in­ternacionalizaciji kultura. Ukratko, živa vlastita, stvaralačka kultura barijera je protiv suvremene barbarizacije, koja se događa kroz konzumerizam i sveopću merkantilizaciju svijeta.

6.3. Konfiguracija identiteta Što je identitet? “Stanje ili činjenica ostajanja istim, recimo pod raznolikim sta­jalštima ili uvjetima, stanje bivanja svojim, ne drugim, stanje ili činjenica bivanja istim …”[i]. Baština ili javna memorija je proces: samozavaravajući, gro­teskan, bolan, dramatičan ili pak otkrivački, inspirativan i koristan, kao svako samospoznavanje.

6.2. Baština i identitet Svi spontani procesi kakvi su se, grubo rečeno, događali do renesanse ili, oči­tije, do industrijske revolucije, postali su dio svjesnog upravljanja prošlošću i ljudskim iskustvom općenito. Povijest nikad nije bila posve spontana, ali mogla je biti spontano interpretirana.

(Opaska uredništva: Počinjeno s objavom 6. poglavlja, ”Uloga baštine u građenju nacionalnog identiteta”, knjige prof. Tomislava Šole, ”Javno pamćenje – Čuvanje različitosti i mogući projekti”, Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, veljača 2014.).

Piše: Drago Pilsel   Među korisnim stvarima koje sam prije ljetnog dopusta učinio bilo je poslušati izvanredno predavanje muzeologa i stručnjaka za upravljanje baštinom prof. dr. Tomislava Šole (čovjeka impresivne znanstvene biografije i bibliografije; vidi u http://en.wikipedia.org/wiki/Tomislav), prvo u nizu od sedam susreta na temu ”Baština za društveni razvoj”, u Muzeju za suvremenu umjetnost, gdje […]