novinarstvo s potpisom
Lokalni izbori 2021. završili su čašom koja je pola puna, a pola prazna. Pola puna je za premijera Andreja Plenkovića koji je proglasio ”kolosalnu pobjedu” HDZ-a, a pola prazna je za svakoga onoga koji je priželjkivao radikalnije promjene u glasačkom tijelu.
Lokalni izbori u Hrvatskoj trebali bi biti ”svetkovina demokracije”, kako su i inače izbori tretirani u demokratskoj teoriji i praksi. Hoće li ovogodišnji izbori za županijska i gradska vodstva to doista i biti, ostaje upitno.
Veliki publicitet dobila je u hrvatskim medijima, prošlog tjedna, zajednička izjava ministara vanjskih poslova Italije, Hrvatske i Slovenije koji su se sastali u Trstu da bi, na inicijativu Italije, obznanili talijansku i hrvatsku namjeru da proglase Ekonomsku ekskluzivnu zonu (EEZ) u Jadranu.
Kada je Hannah Arendt pisala o procesu Adolfu Eichmannu, stvorila je sada već povijesnu sintagmu ”banalnost zla”. Eichmann nije bio monstrum, niti je bio intrinzično zao, bio je jednostavno jedan od onih koji se pridružuje masi.
U Italiji, zemlji renesansne duhovitosti koja je nedugo nakon renesanse ishlapila, posljednjih je godina u uporabi, i postaje sve popularnija, imenica u pluralu furbetti.
Demokratski deficit Europske unije već je davno sažvakana tema. Nijedan od lidera EU nije prošao verifikaciju demokratskih izbora, već su oni postavljeni međusobnim trgovanjem nacionalnih lidera – političkih vođa zemalja članica, kao što viđamo ovih dana. Za slabu utjehu je to što je premijer Plenković uključen u pregovarački tim europskih pučana za kandidiranje Manfreda Webera […]
Odabir kandidata za europske parlamentarne izbore 2019. izazvao je u hrvatskoj javnosti, opravdano, raspravu o načinu toga odabira. Zanimljivo je da kontroverze nisu izazvali rečeni odabiri u drugim strankama koliko u vladajućoj stranci – HDZ-u.
Ujutro čitam novine. Nekad komentiram s ljudima za susjednim stolom. Jedan koji strastveno puši primjećuje da u novinama nema nikakvih vijesti, ali da se osjeća neka nervoza. Mislim si svoje. Nervoza se osjeća već godinama.
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog bolesti autora). Duboka država, (u engleskom: deep state) pojam je koji se razvio iz latinskog imperium in imperio – vlast u vlasti, što je opet preuzeto iz grčkog kratos en kratoi i označava takvo političko stanje u kojem neka organizacija koja bi nominalno trebala biti podređena državnoj vlasti ili […]
Duboka država, (u engleskom: deep state) pojam je koji se razvio iz latinskog imperium in imperio – vlast u vlasti, što je opet preuzeto iz grčkog kratos en kratoi i označava takvo političko stanje u kojem neka organizacija koja bi nominalno trebala biti podređena državnoj vlasti ili državnom vrhu u stvari djeluje potpuno samostalno i […]
Slučaj Jamala Khashoggija, saudijskog novinara izmrcvarenog, iskasapljenog, zadavljenog, prepiljenog, potopljenog u bunaru ili kako već umorenog u konzulatu Saudijske Arabije u Istanbulu, nadilazi svaku moguću ljudsku maštu.
Ovoga ljeta, unatoč optimističkom priopćenju s nedavnog samita o zapadnom Balkanu u Londonu, nastavlja se destabilizacija ove regije i u njoj povećava nered koji postojano pridonosi globalnom kaosu.
Prošlog tjedna je američki predsjednik Trump opet nanio još jedan udarac onome što se naziva multilateralizmom u međunarodnim odnosima.
U posljednji čas, rano ujutro u petak, lideri Europske unije odahnuli su i objavili, urbi et orbi, da je postignut dogovor, ”uključujući i pitanje u vezi s migracijama”. Ali taj dogovor je zasnovan na klimavim nogama, jer jedinstvo nije postignuto, a problemi su samo odgođeni.
Kako kaže Harold Nicholson, diplomacija je primjena takta i inteligencije na vođenje međunarodnih poslova. Doduše, nakon njega – Nicholson spada u intelektualnu prtljagu prošlog stoljeća – neki su teoretičari diplomacije dodali da je diplomacija ne samo primjena takta i inteligencije, već i znanja, a i strpljenja.