autograf.hr

Prvi je Ted došao na velike ekrane u ljeto 2012. na valu stonerskih komedija najnovijeg vala američke filmske komedije, možda najvulgarnije i najprizemnije otkako je ima, ali ujedno i razorno sposobne progovoriti o tabuima i spornim društvenim pitanjima. Zaboravimo Cheecha i Chonga

Steven Spielberg nikad kao redatelj nije tendirao franšizama. Eklektičnost njegovih sfera interesa – od američke političke povijesti, preko velikih tragedija 20. stoljeća, do znanstvene fantastike – u sprezi s dubokom stilskom podvojenošću

Sjećate li se prometnog znaka zvanog “kamenje pršti”? Bio je čest u doba makadamskih kolnika i neukroćenih sipina uz rub asfaltiranih cesta, kad je trebalo upozoravati vozače na izazove vožnje po šljunku.

Nitko nikad nije optužio anglofonu Sjevernu Ameriku da iskreno nastoji shvatiti hispansku Južnu. Sjevernjaci, dovoljno bahati da isključivo sebe nazivaju Amerikancima, doživljavaju južnjake mahom kao izvor svojih problema – od nezakonitih useljenika

Kažu, distopije su danas popularne. Kažu, knjižarske police i programi multipleksa prepuni su postapokaliptičnih priča. Kažu, od Igara gladi do Različite, to je ono što mladi danas vole.

Vođene zbog zarade, a ne zbog pripovijedanja priče, franšize su kroz desetljeća postale pojam svega što s Hollywoodom ne valja: snimane bez koncepta o slijedu nastavaka, izašle su na zao glas kao najciničniji mogući korporativni proizvod. A ipak, ova najveća naših dana, najunosniji proizvod najvećeg studija u industriji zabave, sušta je suprotnost uvriježenom pojmu franšize.

Najugodnije iznenađenje Bezvremenske Adaline dolazi pri otkriću da nije riječ o još jednom maltretiranju romantikom na tragu Nicholasa Sparksa, ili pak onih ekranizacija ljubića u kojima je posezanje za fantastikom samo izlika za miješanje davno zadanih žanrovskih karata.

Bilo da vjerujete kako život piše najnevjerojatnije priče, bilo da ste pobornici teze da igrani film u svojoj najčišćoj formi teži dokumentarizmu, bilo da jednostavno nemate vlastitih ideja – ako ste scenarist, počesto ćete posegnuti za novinama kao izvorom nadahnuća.

Ne znam jeste li primijetili, ali na ekranima naših multipleksa pušu vjetrovi zime. Ne zato što je vani proljeće, i to neočekivano blago za ovu eru klimatskih promjena, nego zato što je praktički cijeli repertoar komercijalnih kina takav da će, ako vam i ne smrzne mozak već pri prvom gledanju, ispiriti kroz njega kroz koji […]

(Opaska uredništva: naš komentator je na zasluženom odmoru. Stoga ponavljamo kritiku jednog od po našem sudu boljih filmova iz njegova repertoara). Nekoliko dobro postavljenih i vrsno razrađenih opreka leži u srži Otmice, snažne danske drame o somalskom piratstvu na Indijskom oceanu, snimljene još 2012. ali dospjele u žižu zanimanja svjetskih distributera tek sada zbog neprijeporne […]

Cijelo je desetljeće prošlo otkako sam s američkom blogericom Cleolindom Jones surađivao na fenomenu iz nultih godina ovog stoljeća zvanom Movies in Fifteen Minutes. Dobro, moje se surađivanje uglavnom svodilo na virtualno držanje za ruku jedne iznimno senzibilne osobe iz Alabame kojoj je samo trebao netko da joj govori da to može – što i […]

Za redatelja koji zauzima visoko peto mjesto na ljestvici najboljih redatelja u proteklih četvrt stoljeća po izboru časopisa Sight & Sound – svojedobno glavnog arbitra filmofilske kvalitete – Michael Mann začudno je neujednačen autor.

Kad je jedan autor prisutan na ekranima multipleksa već trideset godina, kad se uz njegovo ime često spominje epitet “kultni”, onda se čini da je reputacija te osobe poprilično zabetonirana. Da baratamo s poznatim talentom, u svakom praktičnom pogledu potvrđenom, čija nova ostvarenja možda i ne moraju dosegnuti zvjezdane vrhunce ranije karijere, ali koji je […]

Krajnje je nasilna bila ta 1981. godina u gradu New Yorku, ali J. C. Chandor neće vam trljati nos u taj statistički podatak iz kojeg izvlači naslov svojega trećeg igranog filma. Nasilje je u zraku – doslovno. Čuje se na radiovalovima. Živite s time.

Suptilnost, iznijansiranost, duhovitost, osjećajnost – to bi trebale biti osobine genija, sposobnih da svakom argumentu pronađu kontraargument i svakom stajalištu protustajalište, ne bi li kroz dijalektiku prosijali vlastite misli i pronašli pokoji zlatni grumen u njima.

Ah, ti Wachowskiji i njihovi uporni pokušaji unošenja visoke kulture u nisku! Doduše, još otkako je 1999. Matrix prekretnički označio Milenij kroz spoj jedinstveno vizualiziranog cyberpunka s poprilično zahtjevnim filozofskim konceptima, to su prije pokušaji negoli uspjesi.

Cijelo je desetljeće prošlo otkako sam s američkom blogericom Cleolindom Jones surađivao na fenomenu iz nultih godina ovog stoljeća zvanom Movies in Fifteen Minutes. Dobro, moje se surađivanje uglavnom svodilo na virtualno držanje za ruku jedne iznimno senzibilne osobe iz Alabame kojoj je samo trebao netko da joj govori da to može – što i […]

Koncem zime 2013. pogledao sam cijelu ponudu dramskog Broadwaya – one predstave koje igraju na unaprijed zadan vremenski rok, određen filmskim angažmanima zvijezda Hollywooda željnih pridodavanja najprestižnije kazališne slave svojem životopisu. Jessica Chastain bila je izvrsna u Nasljednici;

Postoje tri vrste ljudi, objašnjava strogi patrijarh obitelji Kyle za večerom svojoj supruzi, koja krotko šuti, i svojim sinovima, koji su upravo sudjelovali u tučnjavi na školskom igralištu. Postoje ovce, koji ne vjeruju u postojanje zla na ovome svijetu, pa se ne znaju ni zaštiti od njega. Postoje vukovi, koji zlostavljaju ovce. I postoje psi […]

Za razliku od prošlog tjedna recenzirane Igre oponašanja, tek nazivno britanskog simulakruma povijesti sročenog za pogađanje progresivnih pravovjernika u Akademijin glasački listić, Teorija svega zaista je dobar film. Nije nikakvo remek-djelo koje redefinira odnose slike, prostora, boje, šuma i pokreta, da se razumijemo: