autograf.hr

Evanđelje nas izvješćuje kako je Herodijadina kćer Saloma u znakovitom trenutku kao nagradu na pladnju zatražila glavu Ivana Krstitelja (Mk 6, 17-29). Što je zatražila, to je i dobila. Krvnik je odradio svoje. Nagradu je zaslužila plesom pred kraljem Herodom i okupljenim uzvanicima. Ples je bio dostatna zasluga za oduzeti ljudski život. Tuđi život. Ironija […]

Crkva nije klub društvene elite, nego zajednica grešnika koji vjeruju evanđelju, Radosnoj vijesti o Bogu čovjekoljupcu, koji izlazi ususret čovjeku. Oni dijele isto iskustvo susreta s Bogom koji je milosrdan i koji se takav (milosrdni) objavio u Isusu Kristu. Riječ je o Bogu koji prihvaća i ljubi čovjeka u njegovoj stvarnosti, takvog kakav je. Kršćanskom […]

Usvajanjem nacrta rezolucije o Srebrenici 23. svibnja 2024. godine, Generalna skupština Ujedinjenih naroda nedvosmisleno je zbivanja u Srebrenici iz ljeta 1995. okarakterizirala kao genocid i 11. srpnja označila kao Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Time je na međunarodnom planu istaknuta ideološka osnova rata u Bosni i Hercegovini (1992. – 1995.), koji je, planski, […]

Hrvatski politički djelatnik i jedan od najdugovječnijih građana s domaće javne scene završio je svoj zemaljski hod. Preminuo je Josip Manolić (22. ožujka 1920. – 15. travnja 2024.), i to u zavidnim životnim godinama. Mediji su prije nekog vremena izvijestili kako je Manolić zatražio svećenika, koji mu je podijelio sakramente ispovijedi, pričesti i bolesničkog pomazanja. […]

Bog je postao čovjek. Učovječio se. Toliko je ljubio i cijenio čovještvo da je sam u jednom trenutku htio postati čovjek. Time je nepomiješano sjedinio vječnost i vremenitost, božanstvo i čovještvo, nebo i zemlju, onostranost i ovostranost. O Božjoj ljubavi prema čovjeku dovoljno govori ta činjenica. On je ”oplijenio” samog sebe, kako kaže sveti Pavao, […]

Rat je kao društveno i zlo u svakom smislu, na žalost, svevremen i suvremen. Dio je našeg vremena i svakog vremena. Svjedoci smo da se nade o trećem mileniju kao mileniju mira nisu ostvarile. Valja nam priznati da je XXI. stoljeće, u svojoj prvoj četvrtini, uvelike nalik krvavom stoljeću koje mu je prethodilo. Sukobi i […]

Vječna kušnja velikih vjerskih zajednica (i ne samo njih) je misliti da je Bog u svakoj situaciji bezrezervno na njihovoj strani. Jer su velike i samim time u pravu. Jer je njihova povijest duga i seže do vremena utemeljitelja/objavitelja. Uronjenost u zaljubljenost u vlastitu prošlost i brojnost upravo su kategorije koje su Bogu omiljene kao […]

Bog se utjelovio u Isusu Kristu, postao je čovjek. Učovječio se. Time je pokazao koliko vrednuje čovještvo. Sam je poželio biti čovjek. To je i postao. To je i ostao. Pokazao je da je čovještvo i Njegova norma.

Advent ili došašće vrijeme je priprave za svetkovinu Božića. Gradovi i sela u novije su vrijeme već krajem studenog zaodjenuti blagdanskim ruhom. Adventski sajmovi i popratni programi postali su nezaobilazan sadržaj ovog vremena godine. Štandovi, kuhano vino i kobasice, ukrasi, darovi, popusti i akcije, svjetla i borovi. Sve je to postalo dio suvremene kulture vezane […]

Crkva koja bi (su)kreirala građanske zakone preobrazila bi se u tutora društva, a Radosna vijest (evanđelje) bi, snagom zakona, od ponude spasenja (p)ostalo teret koji treba nositi i okov koji zarobljava. Evanđelje upakirano u građanske zakone postalo bi karikatura. Sve vrednote, pa tako i vrednote evanđelja, prestaju to biti kada su upakirane u slovo koje […]

Mnogi su u vrijeme izbora pape Franje objavljivali različite prognoze tog pontifikata, njegovih motiva, planova za ostvarenje i predviđanja. Još ih je veći broj analizirao pontifikat nakon što je okončana njegova prva godina. Bilo je tu objektivnih analiza, onih sa sociološkog, politološkog, religioznog, psihološkog i različitih drugih stajališta. Tu se moglo pročitati toliko toga da bi […]

Crkva nije klub društvene elite, nego zajednica grešnika koja vjeruje evanđelju. Tutnjava koja se čuje rušenje je kula koje Crkvu predstavljaju kao utvrdu, kako bi se ponovno očitovala njezina narav kao Božjeg šatora među ljudima, pod čijim krovom ima mjesta za svakog čovjeka ranjenog grijehom.

Susret s Kristom iz temelja je promijenio život Marije Magdalene. Naime, kako znamo, Krist je bio jedini u događaju na jeruzalemskim ulicama koji je nije bio spreman kamenovati, jer je uhvaćena u preljubu (sada nije važno je li zaista riječ o ovoj Mariji Magdaleni, jer se u opisu događaja ne spominje ime žene).

Radikalne ideologije duhovna su ”Meka” za sve one koji nisu bili kadri ostvariti se u bilo čemu u životu, što bi njihovom postojanju dalo smisao. Ideologije su, stoga, opijum za promašene. One su dobrodošlo pokriće za sadiste i ništarije koji se ne mogu vidjeti ni u čemu drugom osim u radikalizmu nasilja koje im ideologija […]

Bog je u Kristu sišao do dna ljudske uništenosti. Iskusio je izdaju, napuštenost, razočaranje, osudu, izrugivanje, bolnu muku i smrt. U svom poniženju predao se i samoj smrti da ga zahvati. Ta smrt nije trebala biti samo kraj njegove biološke egzistencije. Ona je trebala biti i smrt njegove poruke.

Bog je došao u svoj hram. Onaj u Jeruzalemu. Svi su vjerovali da je u Kovčegu saveza, koji se čuvao u Svetištu, iza zastora. Pomno zaklonjen od pogleda. Bog zatvoren u kovčeg, iza zavjese, u četiri zida. Mogao ga je vidjeti (kovčeg) samo Veliki svećenik, jednom godišnje, o blagdanu Pomirenja, kad bi ušao u Svetište […]

U evanđeoskom ulomku nadolazeće Pepelnice ili Čiste srijede čitamo o Kristovom pozivu da naša molitva bude skrovita, u osami svoje sobe, iza zatvorenih vrata. Isto vrijedi za post i milostinju.

Bog je u Isusu Kristu postao čovjek, čime je ljudskom rodu vidljivo, opisivo i konačno objavio samog sebe kao izvor i cilj čovjekovog postojanja. Sveti Pavao bi rekao da je Bog ”oplijenio” samog sebe, kako bi postao čovjekom. U svemu se podložio zakonitostima ljudskog života, osim grijehu. Barem kršćani tako vjeruju.

Bog se objavio u Isusu Kristu. On – Nedokučivi i Neopisivi, postao je čovjeku dostupan, vidljiv i opisiv na najizvrsniji mogući način. Postao je čovjek. To je otajstvo koje nadilazi mogućnosti našeg razumijevanja, ali je vjera ta koja omogućuje prihvatiti tu stvarnost i dopustiti da ona postane dio naše stvarnosti, koja nas oblikuje.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autorice i aktualnosti teme). Prošlost nije moguće učiniti boljom. Ili gorom. Ona je takva kakva jest. Niz događaja povezanih nekim uzročno-posljedičnim vezama. I to je to. Svaka interpretacija povijesnih događaja, koja bi uključivala njihovo uljepšavanje ili degradiranje, protivna je povijesnoj znanosti. Ona to ne trpi. Takve su interpretacije […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu sbog spriječenosti autora). Vjera je osobna i društvena stvarnost. Ona podrazumijeva i društvenu odgovornost. I tvoje najmanje svjetlo doprinos je razbijanju mraka. Otpor i nepristajanje zahtjev su savjesti svakog građanina, pa tako i vjernika.

Ako je polarizacija društva na fantomsko ”mi” nasuprot omrznutom ”oni” došla do točke u kojoj se javna rasprava o temeljnim društvenim pitanjima svodi na pokazivanje srednjeg prsta, onda nije suvišno zapitati (se) zaslužuje li takvo društvo uopće postojati u XXI. stoljeću.

Broj od 78.97 posto onih koji su se na popisu stanovništva u Republici Hrvatskoj iz 2021. izjasnili katolicima, izazvao je prijepore. Naime, zbog neusuglašenosti popisnog pitanja, odgovor je mogao tumačiti kako je tko htio. Neki razlog problemu vide u amaterizmu dijela popisivača. Drugi tvrde da je riječ o nestručnosti dijela onih koji su uređivali popisna […]

Vjera je osobna i društvena stvarnost. Ona podrazumijeva i društvenu odgovornost. I tvoje najmanje svjetlo doprinos je razbijanju mraka. Otpor i nepristajanje zahtjev su savjesti svakog građanina, pa tako i vjernika.

Ne vjerujem u Boga koji kažnjava svijet pandemijama ili prirodnim nepogodama. To nije Bog kojeg nam je objavio Isus Krist. To uopće ne bi bio Bog, nego neki demon. Ne vjerujem u Boga koji ne bi poštivao autonomiju svemira i prirode u njemu, pa i onda kad to podrazumijeva mutacije virusa, zaraze, oboljenja i smrti. […]

Salman Rushdie (Mumbai, 19. lipnja 1947.), angloindijski pisac u egzilu, bori se za život, nakon što je izboden nožem, pred nastup u Chautauqua Institutu u istoimenom gradu u državi New York, gdje je trebao govoriti o slobodi. Za neupućene, radikalni vjerski vođe, koji su u Iranu zaveli strogi islamistički režim, prije četrdesetak godina su nad […]

Papa Franjo je na apostolskom putovanju u Kanadi. Poseban naglasak ovog pohoda je posjet autohtonim stanovnicima Novog kontinenta – Indijancima, zbog, ne uvijek slavne, uloge koju je u odnosu prema njima odigrala Katolička Crkva, posebno u XIX. i prvoj polovici XX. stoljeća.

Vrući početak srpnja svake godine nas, htjeli mi ili ne, podsjeti na početak istog mjeseca 1995. godine i genocid u Srebrenici. Te krvave godine rat se na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine rasplamsao do neviđenih razmjera. Krvavi raspad bivše Jugoslavije tada je bio drama koja je nas je potresala dobre četiri godine.

Prošlost nije moguće učiniti boljom. Ili gorom. Ona je takva kakva jest. Niz događaja povezanih nekim uzročno-posljedičnim vezama. I to je to. Svaka interpretacija povijesnih događaja, koja bi uključivala njihovo uljepšavanje ili degradiranje, protivna je povijesnoj znanosti. Ona to ne trpi. Takve su interpretacije u povijesnoj znanosti strano tijelo i one, prije ili kasnije, bivaju […]

Kad se vjera stavi u službu politike, vjerski službenici se preobraze u dvorske lude. No za razliku od luda sa srednjovjekovnih dvorova, riječi i djela religijskih službenika uvelike utječu na živote mnogih vjernika. I ne samo njih. Ako vjera nije savjest društva, ako ne propitkuje, opominje i upozorava, onda je ona samo jedan u nizu […]

Radikalne ideologije duhovna su ”Meka” za sve one koji nisu bili kadri ostvariti se u bilo čemu u životu, što bi njihovom postojanju dalo smisao.  Ideologije su, stoga, opijum za promašene. One su dobrodošle pokriće za sadiste i ništarije koji se ne mogu vidjeti ni u čemu drugom osim u radikalizmu nasilja koje im ideologija nudi.

Zlo je povijesna, osobna, društvena, ali i nadpovijesna, metafizička stvarnost. Podložno je rastu i nestajanju, transformaciji, preobrazbi, maskiranju. Ono buja kad ga zaniječemo, relativiziramo, zanemarujemo, uljepšavamo, tražimo mu opravdanja, pravimo se da ga ne vidimo, metemo ga pod tepih svijesti, savjesti, zaborava i povijesti. Zlo slabi i nestaje kad ga prokažemo, raskrinkamo, posvijestimo, ukažemo na […]

Mitovi su stari vjerojatno koliko i ljudsko društvo. Prisutni su u svim kulturama i civilizacijama. Cilj im je (bio) protumačiti postanak i prošlost čovjeka, zajednice, naroda, svijeta i svemira, poučiti, objasniti, oblikovati, usmjeravati, pružiti pojedincu, zajednici i narodu temelj za identitet koji utemeljuje, okuplja, usmjerava, potiče na djelovanje.

Dakako da me kao čovjeka, kršćanina i svećenika pitanje pedofilije u kleričkim redovima duboko žalosti i u meni izaziva ogorčenost, ali u isto vrijeme izbijanje na svjetlo dana takvih optužbi, još više, njihovo rasvjetljivanje i zakonsko procesuiranje, iskreno me raduju. Zašto?

Mnogi vjerojatno nikad ne bi čuli za Milana Tepića, da taj major nekadašnje Jugoslavenske narodne armije dana 29. rujna 1991. nije usmrtio sebe, 11 pripadnika Hrvatske vojske i nepoznat broj vojnika JNA, dignuvši u zrak skladište oružja i streljiva Barutana, u šumi Bedenik, pored Bjelovara, radije nego da ga preda u hrvatske ruke. Dakako, majoru […]

Aleksandra Zec, zvjerski je smaknuta u noći 7. na 8. prosinca 1991. kod nekadašnjeg planinarskog doma Adolfovac pod Sljemenom, zajedno sa svojom majkom. Netom prije, izvučene su iz svog zagrebačkog doma, zajedno s Aleksandrinim ocem, koji je ubijen na mjestu. Ubojstvo obitelji Zec simbol je najmračnije strane jednog sumornog doba, naličje vremena Domovinskog rata u […]

Dokazuje li se samosvijest i čvrst stav ustrajnim insistiranjem na teorijama urote? Je li medijski prostor, napose društvene mreže, mjesto za to? Što će se time postići, osim prividnog zadovoljavanja nečije taštine, koji će iza sigurnosti ekrana i tipkovnice sebi dokazivati kako se ne da izmanipulirati od vlade, svjetske farmaceutske industrije, opskurnih centara moći, marsovaca […]

Posljednja tri desetljeća u hrvatskom je društvenom prostoru mjesec studeni obilježen sjećanjem na žrtve Domovinskog rata, s posebnim naglaskom na Vukovar i Škabrnju. Svijeće u prozorima i duž ulica u selima i gradovima s imenom Grada Heroja, mimohodi i kolone sjećanja, cvijeće, zastave, trube i govori.

Prostor vjere uvijek mora biti prostor slobode. Drugim riječima, čovjek mora biti slobodan od zabrana njegovanja vjerničkog svjetonazora i praksi koje ga prate, kao i od pritisaka da to čini. Obje krajnosti bile bi ponižavanje i Boga i čovjeka.

Ne postoje zločinački i genocidni narodi ili religije. Postoje samo zločinačke politike i skupine koje zlorabe narodna i/ili religijska imena, kao pokriće za vlastitu nečovječnost. Zrelost nekog društva očituje se, među ostalim, u sposobnosti da takve politike i skupine imenuje, označi, od njih se distancira i kazni ih. To je bolan put društvene katarze, koji […]

Svakog se 11. srpnja svaki čovjek, koji ima barem malo ljudskosti, s tugom u srcu prisjeti genocida u Srebrenici, koji se nad bošnjačkim stanovništvom toga grada i okolice dogodio u danima oko 11. srpnja 1995. godine.

Bog nikad nije u prvim društvenim redovima. Uvijek je među marginaliziranima, onima nevidljivima, s ruba društva. Među onima nad kojima zdvajamo, pravimo grimase, i skanjujemo se, sudimo, presuđujemo, ispitujemo, propitkujemo, dok prepobožno sklapamo ruke i smišljeno, u montiranom zanosu, izvrćemo oči.

Uvijek sam se smatrao običnim vjernikom, nekakvim ”malim” katolikom od kojeg Crkva sigurno puno više i bolje zna o puno toga, a na poseban način o pitanjima vjere i crkvenosti. Nikada to svoje katoličanstvo nisam imao potrebu isticati kao neko mjerilo vlastite vrijednosti ni samom sebi, a kamoli ga nametati drugima kao neku normu.

Ne spominjite (mi) rat u istom kontekstu s pojmom dobra. To su dijametralno suprotne stvarnosti. Rat ni u kojem smislu ne može biti nešto dobro. Čak i kad je obrambeni, rat je zlo. Nužno zlo. Nužno. Ali zlo. Ni tada ne može biti nešto dobro.

Prvog svibnja 1886. policija je zapucala na prosvjednike u Chicagu, koji su tražili humanije uvjete rada, osmosatno radno vrijeme i zabranu rada za maloljetnike. Tom prilikom poginulo je šest prosvjednika, a još su trojica osuđena na smrt u sudskom postupku koji je uslijedio.

Svake se godine 22. travnja sjećamo proboja iz koncentracijskog logora smrti Jasenovac, koji se dogodio 1945. godine. Na taj je dan oko 670 logoraša goloruko krenulo na stražare, pokušavajući se dokopati slobode i života. Većina ih je stradala pod strojničkom vatrom. Spasilo ih se svega devedesetak.

Već nekoliko dana slušamo/čitamo reakcije na izbor dosadašnjeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija (Prvoslava) Perića za novog patrijarha Srpske Pravoslavne Crkve. Kako to već na Balkanu biva (a živimo, ne zavaravajmo se – na Balkanu, barem što se mentalnog sklopa tiče), komentari se promeću u kritike, vrijeđanja, pljuvanja, ostrašćene rasprave, nekritične opservacije, zamjenu teza, prebacivanje težišta na […]