novinarstvo s potpisom
Bilijuni piksela ovih su dana dovedeni na rub samoubojstva pregrijavanjem pustim analizama o utjecaju predsjedničkih izbora na sveukupne odnose na političkoj sceni Republike Hrvatske.
Sami stožeri predsjedničkih kandidata teško da su bili iznenađeni – jer su im očito interne ankete sugerirale slične trendove – ali rezultati telefonske ankete koju je za Novu TV napravila agencija Ipsos početkom prosinca u javnom prostoru odjeknuli su poput detonacije.
Furiozni finiš kampanje aktualne predsjednice Republike teško da daje vremena i prostora da se sagleda šira slika. Iz silnih količina fake-newsa, populizma, izjava tipa “vjerujete li vi meni ili svojim očima” i bižuterijskog nacional-populizma poput pridržavanja ranjenog vojnika iz Afganistana na Ovčari teško je uopće izroniti i uhvatiti dah, a kamoli pogledati krajolik.
Pitanje je radi li se o smišljenoj taktici. Jesu li s Kolindom Grabar-Kitarović, obavijeni duhanskim dimom dugo zasjedale najodgovornije glave iz njenog stožera i stranke, detaljno analizirajuće zabrinjavajuće političke trendove i brojke iz dijela anketa, ili je predsjednica sama, na svoju ruku i možda posve impulzivno odlučila udariti po gasu.
Dario Hrebak pred sobom nema težak posao. Dario Hrebak, novi predsjednik HSLS-a, pred sobom ima praktički nemoguću misiju. Da bi se, naime, zabilježila trenutna potpora stranci koju vodi potrebni su iznimno osjetljivi mjerni instrumenti. Pri posljednjem izlasku na birališta, onom 26. svibnja kad su se birali hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu, HSLS je osvojio 0,54 […]
Sirotom Damiru Krstičeviću mogli smo se barem smijati. Kad mu je, u siječnju ove godine, nakon propasti kupnje aviona F-16 SDP-ov saborski zastupnik Franko Vidović poklonio kutije s maketama (usput, majstori iz oporbe nisu uspjeli pronaći maketu ispravnog modela, nego su Krstičeviću uručili makete aviona F-14 i F-15), Krstičević je uz histeričnu viku zafitiljio nesretne […]
Nije lako odoljeti iskušenju da se cijela priča svrsta u još jednu klasičnu “kolindariju”. U ladicu s nevjerojatnim ludostima i povijesnim falsifikatima s kakvima predsjednica Republike Hrvatske redovno i sve češće koketira. U društvu s “jogurtima”, “željeznom zavjesom”, “zabrani spominjanja Hrvatskog Zagorja”…
”Jedinstveno društvo je fašistički mit” naslov je članka koji je nedavno napisao češki politolog, publicist, direktor Njujorškog sveučilišta u Pragu Jiří Pehe. Reagirao je na sve češće jadikovke da su mnoga zapadna, općenito europska društva beznadno podijeljena.
SDP Zorana Milanovića listopad 2014. godine, iako na vlasti, nije dočekao u najboljoj formi. Oporbeni HDZ imao je anketnu prednost od 5,4 postotnih bodova, koja je pritom iz mjeseca u mjesec bujala.
Nije ni čudno da je izgledao kao da mu je neugodno. Ispred njega bila je gomila mikrofona i jedno pitanje – zašto predsjednica Republike ne želi odgovarati na novinarska pitanja ni na najavi svoje kandidature za drugi mandat. Predsjednik Vlade Andrej Plenković pogledao je negdje u daljinu, onako kako ljudi obično rade kad nisu u […]
Kampanja Kolinde Grabar-Kitarović, bar ona službena, još nije ni krenula, a već se slegla i prašina iza prve bitke oko njenog strateškog pravca. Prije mjesec dana, naime, dio HDZ-a skandalizirao se izjavom Davora Ive Stiera o tome da mu ne pada na pamet u kampanji napadati Miroslava Škoru, jer je HDZ-ov protukandidat Zoran Milanović.
Što se događa s organizmom ako se ne tretira zloćudni tumor? Umire u teškim mukama, razdiran metastazama. Stoga je, kad se donese ovako mučna dijagnoza, nužno što prije pristupiti uklanjanju maligne nakupine stanica, uglavnom agresivnim putem – kirurškim nožem ili kemoterapijom.
Alternativna stvarnost bila bi dosta prihvatljivo objašnjenje. Dakle, da je sve ovo što gledamo posljednjih godina, mjeseci i tjedana, zapravo, posljedica činjenice da je Hrvatska u jednom trenutku naletjela na prostorno-vremensku anomaliju i odskočila o paralelni univerzum.
Bio bi to fini nastavak najnovijeg izdanja predizbornih prepucavanja Srba i Hrvata. Da Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije Hrvatskoj uruči protestnu notu jer se još uvijek ulice u nekoliko hrvatskih gradova zovu imenom ustaškog ideologa i ministra u vladi takozvane NDH, Mile Budaka.
Lovro Kuščević izašao je na zagrebačko sunčano jutro 3. srpnja. Ispred zgrade Vlade uporno je objašnjavao novinarima kako nije bio na posebnom sastanku s premijerom, već na sjednici užeg kabineta Vlade. Kako se o njegovoj ostavci nije razgovaralo, niti ju je Andrej Plenković tražio. Kako su sve optužbe protiv njega, ministra uprave i političkog tajnika […]
Pravo pitanje u priči o razgovoru hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i izraelskog predsjednika Reuvena Rivlina nije vezano za Jerusalem post. Nije vezano za to koliko je novinarka krivo shvatila predsjedničinu priču o migrantima, Iranu, militantnom islamu i nestabilnoj BiH.
Bitka za Vukovar nikad nije bila bitka samo za grad. Na Vukovaru se prije 28 godina branila i Hrvatska, a žestina i trajanje otpora koji su pružili branitelji grada izbili su mnoge zube nastavku agresije. Holivudska priča o ponosnoj naciji koja se obranila i vojniku koji je tad skidao tenkove na Trpinjskoj cesti, a danas […]
Agencijska vijest je kirurški precizna. “U proteklih 15 godina BDP u 10 novih članica porastao 84 posto”.
Siniša Varga je u petak navečer, kao i mnogi drugi “žetončići” prije njega, koji su odjednom krenuli podržavati Plenkovićevu većinu u Saboru stavio točku na svoju imalo ozbiljniju političku karijeru. Aktivno sudjelovanje u legitimaciji prevare – što je svakako sadašnja većina u parlamentu – sve one koji su u tome sudjelovali pretrčavajući iz oporbe u […]
Kako je krenuo, ovo bi stvarno moglo biti zabavno. Propala nabavka aviona F-16 Barak od Izraela mogla bi postati golemi uspjeh Vlade, drobljenje državnih milijardi u brodogradilišta jack-pot za porezne obveznike, a užasavajući pad industrijske proizvodnje prilikom koja se otvara za transformaciju domaće industrije.
U politici se vrlo, vrlo rijetko dogode situacije koje pružaju priliku za pravi, državnički potez. Kad se, u ime općeg principa, nekim djelom ili riječju političari iz pasioniranih čitača anketnih rejtinga i korisnika PR savjeta često sumnjive kvalitete mogu pretvoriti u ljude koji kreiraju ostavštinu.
Jutro je bilo dovoljno deprimirajuće. HRT, kuća koja se iz nekog teško dokučivog razloga još uvijek financira javnim novcem, odlučila je iskoračiti na novu razinu. Tužbama protiv Hrvatskog novinarskog društva i svojih novinara koji su javno govorili o pritiscima na Prisavlju, poželjeli su naplatiti pola milijuna kuna odštete zbog “grube povrede časti, ugleda i imena”.
Latentni sukob između predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović i premijera Andreja Plenkovića koji se razvio oko afere SMS prešao je iz sfere indirektnih prozivanja u mnogo otvoreniju, javnu fazu.
Andrej Plenković očito ne spava na lovorikama SDP-ovih 14,6 posto. Politička bitka, naime, nije gotova ni kad se glavni politički protivnik tako spektakularno samoubija kao SDP u posljednje dvije godine. Samo se malo promijeni centar ringa – koji je sad, što se itekako vidi u priči oko tzv. afere SMS – posred HDZ-a.
Isusovac Tvrtko Barun za Telegram govori o migracijama, iracionalnim strahovima, iskonskom kršćanstvu i dopisivanju s Raspudićem.
“Jel’ vam izgledam nervozno?”, pitala je neki dan novinare predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović referirajući se na izjave iz ministarstva vanjskih i europskih poslova da s Pantovčaka dolazi nervoza.
Napredak je sumnjiv. Bilo kakav i bilo kad, kroz cijelu ljudsku povijest je svaka masovna promjena ponašanja potaknuta novim društvenim i gospodarskim i obrascima ili – to pogotovo – tehnološkim napretkom, izazivala podozrenje i sumnju konzervatvnih dijelova društva, predvođenih jasno onima koji su bivali na povlaštenijim pozicijima. Što je i logično – ako je tebi […]
“Sve bih dao da je vidim/ Ponosnu i lijepu k’o u snovima”, refren je pjesme Duh ratnika, himničnog hard-rock uratka Marka Perkovića Thompsona, čovjeka kojeg se ovih dana spominje tek nešto malo manje od nogometaša o kojima priča cijeli svijet.
Ima ta jedna usporedba koja se vuče već tjednima, pogotovo zadnjih dana. ”Oni“ otprije 20 godina, ili ”ovi“ vatreni. Sad je, nakon Engleske, jasno došla do usijanja, s tim da se mnogi naklanjaju rezultatu nove generacije.
U Hrvata se, kažu, devet stoljeća sanjalo vlastitu državu. Trpjelo se ovu-onu stranu čizmu stotinama godina i stisnutih zubi gledalo kako se hrvatska prirodna bogatstava koriste za izgradnju tuđih imperija i sanjalo dan kad će metaforička hrvatska lisnica konačno biti u istom takvom hrvatskom džepu.
U svijetu politike, oduvijek je bilo tako, postoji populizam. Postoji i odvratni populizam. A onda postoji i Kolinda Grabar-Kitarović.
Trenutak je bio, zapravo, klasičan. Gotovo kliše. Nagla erupcija radosti za svakim od stolova u kafiću; netko je digao ruke, netko skočio na noge, svi su vikali. Samo, na ekranu nije bilo zelenog terena, igrača, lopte ili štoperice. Na ekranu je bila sudnica osječkog suda i srednjovječni čovjek koji je čitao s papira.
Bižuterijski populizam – primjerenom je sintagmom ovih dana djelovanje predsjednice Republike opisao Jasmin Klarić, kolumnist Novog lista. I nije trebalo čekati dugo, pa da Grabar-Kitarović svojoj jeftinoj političkoj niski doda još jednu perlicu: ”Predsjednica odlučila: šuma Pantovčak otvara se za građane”, urliknulo je prekjučer s naslovnice Jutarnjeg lista,
Neke agresije su očite. Tenkovi prelaze iz jedne države u drugu, a oduševljeno građanstvo ih ispraća cvijećem. Vojnici se šalju u ogromnim transporterima, a vraćaju u lijesovima. Avioni istresaju svoje smrtonosne terete na strateške ciljeve stotinama ili tisućama kilometara daleko od granica matične države. Protiv tih agresija se ipak lakše braniti, jer je crta fronte […]
Predsjednik Kluba SDP-a Arsen Bauk u srijedu je u Saboru u raspravi o Istanbulskoj konvenciji održao srčan, inspirativni govor i izazvao oduševljenje među svojim stranačkim kolegama.
Viša lojalnost – naziv je knjige koju željno iščekuje američka javnost. Radi se o djelu bivšeg diretkora FBI-a Jamesa Comeya, koje bi (uz podnaslov: ”Istina, laži i liderstvo”) trebalo izići sredinom travnja ove godine i, moguće je, dodatno potresti tamošnju političku scenu, posebno poziciju američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Postoje farse. Postoje sramotne farse. A onda, postoji i HDZ-ovo ponašanje oko Agrokora. Trenutni vrhunac s neuspješnim pokušajem ušutkavanja opozicije u Saboru samo je, iskustvo nas uči, prijelazni period prema novim oblicima političke bestidnosti.
Cijela rasprava je, zapravo, lažna. Isforsirana iz žudnje za kojim klikom više, ili kakvom mrvom političke koristi. No, laži su kao čičak, zalijepe se za javnost i nije ih jednostavno otresti. A negativne posljedice su daleko veće od pozitivnih za one koji s njima operiraju, jer “fake news” i histerija koje drmaju domaćim medijskim prostorom […]
Fašizam je opet na ulicama Europe. Tu jednostavnu činjenicu se nakon 60 tisuća poljskih prosvjednika za “Bijelu Europu bratskih nacija”, “Čistu Poljsku”, koja poručuje “Izbjeglice van” i “Molimo se za Islamski holokaust” više ne može negirati, niti umanjivati.
U glavnom gradu Hrvatske, pak, HDZ još veselije sudjeluje u micanju imena Trga maršala Tita. A SDSS, eto, slavi Titov ustanak, ali kad ih se prozove zbog suradnje s onima koji miču maršala u Zagrebu, slegnu ramenima uz lakonski komentar o šestoj ličkoj.
Ivi Sanaderu je bilo stalo. Tadašnji premijer, koji je političku karijeru završio pokušajem bijega preko granice, pazio je na to kakav dojam ostavlja. Nije se moglo baš dogoditi za vrijeme njegove Vlade da se odvrti neki kontroverzni potez, a da ga Sanader makar ne pokuša (a vrlo često i uspije) umočiti u svijetle političke tonove.
A činilo se, makar na tren, da zemlja može odahnuti. Da je odlaskom Tomislava Karamarka u povijesnu kanalizaciju bačena ulična konzervativna revolucija i da su barem stabilnost institucija i temelji demokracije zabetonirani dolaskom dosadnjikavog eurozastupnika Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a.
Besramno su nas lagali mjesecima. S pričama o sjajnoj suradnji, dubokom povjerenju i političkoj stabilnosti, mahali su u Mostu i HDZ-u otkad su sklopili svoju drugu Vladu.
Još do prije koji mjesec stvari su izgledale bajkovito. Gospodarstvo je, zahvaljujući prije svega gospodinu Mariju Draghiju (guverneru Europske centralne banke), hitalo uzvodno, pritom ubrzavajući. Gunđanje unutarstranačke desnice je bilo slabašno, Most se primirio, SDP gubio, a pokušaj opoziva ministra znanosti i obrazovanja, optuženog za plagiranje znanstvenog rada, uspješno je prikrilo uhićenje SDP-ovog saborskog zastupnika […]
Kad se pogleda u retrovizor, nazadak ostavlja bez riječi. Koliko je Hrvatska polako, strpljivo i poslušno poput žabe u vodi koja se zagrijava, a uz posve neučinkovit i pogrešno usmjeren otpor, postaje zemljom iz koje je vrijedno pobjeći glavom bez obzira.
U Hrvatskoj političkoj mitologiji postoji nekoliko pojmova koji se često doživljavaju poput obećanja izbavljenja. Zemlji kojoj, kako ide narativ često podržan božanstveno površnim medijskim prilozima, tako loše ide, a koja bi mogla biti “mala Švicarska” samo da nije zlih&loših političara, te isto takvih velikih stranaka ljevice i desnice.
”Politika može stvoriti pakao, no sasvim sigurno ne raj” (Jeanne Hersch, 1910.-2000.) Nova Vlada još nije zagrijala stolice – a već toliko lovorika za novog premijera! Neki komentatori već vide ”svitanje”, ”bolju budućnost”, procvat tolerancije, uključivost i optimizam.
Živimo kao da će sto godina biti mir, a pripremajmo se kao da će sutra izbiti rat – te riječi Josipa Broza Tita (zapravo, njegovu parafrazu slične rečenice rimskog cara Augusta Oktavijana) nekako bi dobro došle kao savjet SDP-ovcima da nisu, eto, mrvicu politički nekorektne jer ih je izgovorio bivši jugoslavenski komunistički lider neupitnih dikatorskih […]
O Draženu Kelemincu i njegovoj stranci (Autohtonoj Hrvatskoj stranci prava) ne treba trošiti previše riječi. Radi se, čak i u kontekstu desne političke scene u zemlji o savršenim marginalcima, ekipi koja svojim ekstremizmom politički životari tek iz egzibicionističkih motiva. Pa onda postrojavaju crnokošuljaše u centru Zagreba, ili grade šatore na spomenicima antifašističkoj borbi.
Ciničniji će reći da jednostavno nije moglo ni završiti drugačije – da jedna politička opcija koja je kanila doći na vlast prijetnjama, utjerivanjem straha, zajedništvom koje je cijepalo vukovarske kolone i salvom prijesnih ekonomskih laži – i nije mogla otići nego ovako kako odlazi, u kaosu, rasulu i agoniji.
Mada u Hrvatskoj nikad ne treba isključiti šokantna iznenađenja i preokrete, čini se da je jedna stvar već sad, u svibnju 2016. godine prilično izvjesna – na sljedećim parlamentarnim izborima, bili oni za tri mjeseca ili tri godine, HDZ će opet u opoziciju.
Svima nama koji smo mislili da smo se nagledali hrvatskog političkog kaosa u vremenima kad je, i dalje zbog nepoznatih razloga, prije sedam godina politiku iznebuha napustio Ivo Sanader, kad se Zoran Milanović obračunavao sa Slavkom Linićem, ili, naposlijetku, dok je Most vodio beskrajne, a po svemu sudeći zapravo fingirane pregovore
Nema, doista, bolje slike od otužnog stanja hrvatske javnosti i, posljedično društva, od sumanute rasprave koja se posljednjih dana razvila oko kratkog rada koje je prije nekoliko godina, u suradnji s kolegicom Aleksandrom Golubović, u Riječkom teološkom časopisu objavio aktualni ministar znanosti, obrazovanja i sporta Predrag Šustar.
Da se radi o o bižuterijsko jefitnoj prevari, to više nikome posebno ne treba argumentirati. Posljednji preokret Bože Petrova, onaj koji ga je odveo u dugo žuđeni zagrljaj desnice, izveden je na tako amaterski način da su bilo kakve analize suvišne.