autograf.hr

Ako u ovdašnjoj politici postoji mantra koja neprekinuto traje dulje od četvrt stoljeća, tada je to sigurno teorija o bijegu Hrvatske s Balkana i priključivanju razvijenim državama Srednje i Zapadne Europe.

U travnju 2014., kad je Zoran Milanović imao još godinu i pol dana premijerskog mandata, Zlatko Komadina je, ogorčen zbog stanja u SDP-u, najavio da će se na sljedećim izborima kandidirati za predsjednika stranke. ”SDP ne ide u dobrom smjeru”, tvrdio je tada.

Potpredsjednik SDP-a Zlatko Komadina prošlog je vikenda kao jednu mogućnost saniranja stanja u stranci ponudio verziju po kojoj kandidat stranke za premijera ne bi nužno morao biti predsjednik stranke Davor Bernardić.

Hrvatska javnost predstavlja ogledni primjer na koji način dopuštanje redikuloznih i opasnih inicijativa s vremenom može dovesti do toga da one počnu predstavljati nešto posve normalno.

Dana 22. rujna 1967. bio je petak, kao što će i ove, 2017. godine, 22. rujna biti petak. Tog dana je, prije točno pedeset godina, iz Saveza sovjetskih pisaca istjeran Aleksandar Solženjicin. Na prvu riječ to i nije bio tako značajan događaj, svakako ne čega bismo se pola stoljeća kasnije prigodno prisjećali.

Postoji li još uvijek Jugoslavija? Ovo pitanje pomalo podsjeća na ono: ima li života poslije smrti? Jer, SFRJ je odavno i neporecivo mrtva. Da se ne radi o pravnoj, nego o fizičkoj osobi, od nje bi do danas preostala tek šaka pepela.

Kampanja antisemitizma nakon smrti Slavka Goldsteina iznenadila nas je i zbog bijesa, ali i podteksta shvaćanja židovstva kao negativnog u odnosu na hrvatstvo. Epitet “mrzitelj svega hrvatskog” uočili su svi vlasnici smartphonea, tako da vjerujem da se mnogima prvo to upali u glavi kad samo pročitaju to ime – Slavko Goldstein.

U nas se to kaže kad malo dijete ne zna hoće li piškit ili kakit. Nema jasne poruke hrvatskim biračima koji je to program i tko će ga voditi, slikovito je prije točno deset godina bivši premijer Ivo Sanader ocrtao SDP otvarajući kanalizacijski sustav u Cavtatu.

Premijer Andrej Plenković nedavno je, kako je sam priznao na prošlotjednom aktualnom satu u Saboru, svojim sugovornicima rekao kako je njihovu Vladu u prvih godinu dana njezina rada zadesila praktički svaka moguća nedaća, osim potresa i terorističkog napada.

“Da je s nama, moj tata bi poručio: ‘Nemojte se saginjati’”. To je kazao povjesničar Ivo Goldstein večeras u Zagrebu, na komemoraciji za njegova oca Slavka, koji su u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski organizirali Antifašistička liga, Hrvatsko novinarsko društvo i Hrvatsko društvo pisaca (HDP).

Jednu od svojih intelektualnih gromada, velikog čovjeka Slavka Goldsteina, Hrvatska ispraća na posljednje putovanje velikim poštovanjem što ga na društvenim mrežama i medijskim adresama iskazuju ljudi svjesni Goldsteinove veličine, primitivnim likovanjem zapjenjenih nacionalističkih hordi, čija pljuvačka pršti iz kanalizacijskih cijevi Facebooka, te jednom kurtoaznom rečenicom službene Republike Hrvatske, u čijem potpisu stoji aktualni premijer Andrej […]

U petak smo se na Mirogoju oprostili od Slavka Goldsteina. Za Slavka Goldsteina se bez prigodničarskog pretjerivanja može reći da je bio obdaren prosvjetiteljskom racionalnošću i blagom i tolerantnom prirodom, osobinama koje su ga u spoju s njegovom upornošću i nepokolebljivošću u javnom djelovanju učinile personifikacijom demokratičnosti i slobodarskog duha na ovim prostorima.

Hladno, frivolno i isprazno, gotovo kradomice, onako upadljivo usputno jer bi ipak bilo preočito zanemariti i prešutjeti, premijer Andrej Plenković je reagirao povodom smrti velikana hrvatske misli i jednog od najvećih intelektualaca i moralnih vertikala ove zajednice koji je stvarao neovisnu Hrvatsku, Slavka Goldsteina.

Ma dajte, Boris… – tako bi, zasigurno, odmahujući rukom uz onaj svoj dobronamjerni smiješak, Slavko Goldstein reagirao na naslov teksta koji upravo čitate.

Jučer, u srijedu 13. rujna, oko 13 sati u bolnici Rebro u Zagrebu preminuo je Slavko Goldstein. Bio je veliki hrvatski pisac. Svoj 89. rođendan je u utorak 22. kolovoza, nažalost, proslavio u bolnici. Vijesti su, na svu sreću, bile konačno povoljne, pa sam ga ponovo vidio već sutradan nakon što se vratio u svoj […]

Umjesto dva mjeseca, koliko dopušta zakon, gospođa je uzimala plaću šest mjeseci nakon prestanka dužnosti. Jedna je preko 20.000 kuna. Znači da je nelegalno primila barem 80.000 kuna. Usput rečeno, tih šest mjeseci nije bila nezaposlena jer se imala pravo automatski zaposliti kod prijašnjeg poslodavca. To je i učinila.

Sasvim neočekivano, uoči današnje svečane prezentacije nove programske sheme HRT-a, odjeknula je jučer vijest da se nakon 13 godina emitiranja ukida HTV-ova emisija “Hrvatska uživo”.

Zahvaljujući čitavom nizu faktora, ali prije svega upornom i višegodišnjem djelovanju klerikalaca i nacionalista, s pokroviteljima u HDZ-u i vrhu Katoličke crkve te nespremnosti SDP-a i ostatka društva da se tome odupru, hrvatsko društvo se toliko pomaknulo udesno, da su nekoć nezamislive stvari postale normalne i svakodnevne.

U visokom prizemlju zgrade gospođe Heim stanovao je susjed Đemidžić, na čiji sam spomen i pojavu premirao od straha. Bile su mi dvije-tri godine: o stvarima i ljudima ništa nisam znao, nego sam sudio samo prema zvuku njihovih imena.

Za dom spremni ima putovnicu i osobnu, trijumfalno je obznanio pobjedu Hitler iz našeg sokaka, Marko Skejo, nad od ustaša ustrašenim premijerom Andrejem Plenkovićem koji se nije usudio ukloniti, već tek humano preseliti HOS-ovu ploču iz Jasenovca.