novinarstvo s potpisom
Hrvatska Akademija za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini sa sjedištem u Mostaru ušla je u desetu godinu svoga postojanja i urbi et orbi je poklonila ”Abecedarij Hrvata Bosne i Hercegovine” s podnaslovom ”Kratki životopisi 2.243 uspješnih i poznatih Hrvata iz BiH”.
– Sve što si napisao u prethodnoj kolumni, ni do mora nisi došao, ma ni do granice, a ove su ti moje Bošnje svojim djelovanjem višestruko potvrdile – poče Mido na prvoj našoj kavi nakon što sam došao s juga. – I to orkestrirano, kao da su se dogovorili – dodade moj drug. – Počeo […]
I ranije se posvuda i svašta pisalo, ali otkad se pojaviše društvene mreže i svi postadoše pismeni namnoži se glupost kao najinvazivniji kukolj. I više ne znate je li opasnija glupost koju proizvodi nedostatak inteligencije, opće neznanje ili ljudska pokvarenost, gadost ili laž. A da je glupost opasniji neprijatelj dobra od samog zla naučili smo […]
– Znaš ti tu kolumnu napisati i bez nas – dobacuje mi drug sjedajući za stol. – I ja sam mu tako nekako rekao, ali ti ga baš potopi – kaže Mido. – Ako vam je to način na kažete da je moj red da platim kavu, mogli ste biti malo nježniji – kažem.
Kaže tamo neki, više jedva da je uopće važno koji u nizu dužnosnika iz RS-a, veleposlanik BiH u Beogradu, kako sva njihova djeca uče da su Izetbegović i Orić zločinci, a Mladić heroj. Malo čudno za diplomata da se tako igra politike, ali može, ipak je ovo BiH! I prošlo je to gotovo nezapaženo jer […]
Na dnevnoj bazi velikosrpski projekt proizvodi više problema i gluposti nego ih i sam može iole kvalitetno kontrolirati. A i kako bi i zašto bi kontrolirao nešto čemu je ime destrukcija, a prezime kaos. Da je to strateški projekt, evidentno je već desetljećima, Ćosićev svaki redak to pokazuje, ali koliko je provedbeno i taktički loš […]
Ne malo sam se iznenadio kad sam pročitao da se prvi čovjek Republike Srpske obratio nekom novinaru riječima: ”I budi kulturan, nemoj misliti da si došao u Zanzibar, nego si (došao) u Republiku Srpsku. Je li ti jasno?”
– Šta su ovdje svi ovako nervozni? – pita Mido odmoran i preplanuo od planinskog zraka. – Čak i konobar. Kad sam mu kavu tražio kao da sam mu prst u oko gurnuo… Kao da sam mu ja kriv što još nije bio na odmoru.
Svjedoci smo kako se na našim prostorima neprestano živi u nekoj, nostalgijom ili konfliktima obojenoj prošlosti. Žestoko ideološki profiliranoj prošlosti kao zamjeni za zrelu i odgovornu sadašnjost i koliko-toliko perspektivnu budućnost.
Stvari u BiH ne prestaju biti zanimljive. Uporno velikosrpsko negiranje Haškog tribunala, i zločina koje je presudio, gdje se spominje broj presuđenih zločinaca i godine koje su im presuđene, a zbog čega je tobože sud politički i antisrpski, dobilo je, na veliko iznenađenje, vjerojatno i nehotice, sljednika u reisu, za koga je, dok se nije […]
Kao po dogovoru, danima nismo progovorili nijedne riječi o događanjima u Srbiji. Sva trojica iz istih razloga. Ponajprije iz pijeteta prema žrtvama! A onda i zbog gađenja prema svekolikoj patetici kao i zbog gađenja nad tihim, a široko rasprostranjenim likovanjem onih koji su podsjećali na staru srpsku uzrečicu: ”Zaigrat će mečka i pred tvojim vratima!”.
Gusto koncentrirani travanjski vjerski blagdani netom su iza nas. Politička pornografija nakratko maskirana vjerom i njezinim licemjerno življenim manifestacijama, ponajčešće iskazivanim u obliku praznih floskula socijalne naravi, ponovno je isplivala u prvi plan.
Kad se odlučite čitati knjige orijentalista Hajrudina Somuna (1937.) budite sigurni da ulazite u neodoljivu putopisno-memoarsku pustolovinu, premda vas naslovi njegovih knjiga na prvu asocijaciju vuku prema političkoj publicistici.
Nedavno je jedno europsko istraživanje na temu ”Čiji stanovnici najviše vjeruju u Boga? (s apsolutnom sigurnošću)” donijelo ove rezultate: BiH 66%, Rumunjska 64%, Grčka 59%, Srbija 58%, Hrvatska 57%, Moldavija 55%. Tužno ili smiješno – ne znam što bih prije kazao. Najsiromašnije, najkorumpiranije i najkriminaliziranije zemlje Europe, najviše vjeruju u Boga.
– Usvoje zakon o imunitetu, usvoje zakon o plaći koja se ne može smanjiti ni da cijeli mandat ne dolaze na posao, skupo od države naplaćuju tzv. odvojen život, a ne miču se od ženine suknje, usvoje zakon protiv oduzimanja pljačkom stečene imovine, usvoje… I sad još hoće i zakon o kleveti… – iznerviran je […]
Oduvijek postoje krivi navodi, kao stvar površnosti, neodgovornosti, šlampavosti, ali jednako tako lažno ili netočno predstavljanje, krivotvorenje podataka, ali tek nas je nedavno, dok je predsjednik najmoćnije zemlje svijeta bio Donald Trump, on podučio da se takve stvari, sve prisutnije u javnom prostoru, mogu gledati i drukčije, gledati ih ”samo” i ”tek” kao alternativne istine.
Prostori države zvane Jugoslavija u oba svoja varijeteta ili prostori južnih Slavena, danas bi se reklo regije, i dalje ne prestaju proizvoditi toliku količinu povijesti (čitaj: problema) koju sami nisu u stanju provariti nego ih svakodnevno prelijevaju preko ionako punih zapjenjenih usta nacionalne egomanije, neiživljenih frustracija, romantičarsko-megalomanskog samoljublja, pa jednom dijelu svijeta zadaju probleme, a […]
– Evo, dva dana nakon nas i naše kave, i Zorana Milanovića je ono AP iz poruka u hadezeovskim mobitelima, asociralo na Antu Pavelića – smijući se kaže Mido. – Njegovi su partizanska familija – kaže moj drug – pa mu je trebalo malo vremena da skonta.
Đilas vam ne mora biti autoritet ni u čemu, ali u onome o čemu višekratno svjedoči, može vam biti pouzdan svjedok. Nastranu sve njegove, nerijetko krive, procjene, no opetovani i nebrojeno puta potvrđeni stavovi o stanju u Srbiji, u srpskom političkom i intelektualnom miljeu u godinama raspada Jugoslavije i ratova koje su u njoj proizvodili […]
Moj drug i Mido vratili se s novogodišnjih izleta u planine. Nema snijega, ali ljekovit je i bijeg od smoga. Svaki svojom trasom, svaki osvježen, a moj red da zovem na piće. Našli su oni i razlog. Ta, pričao sam im kako se ovih dana navršavaju tri godine otkako pišem novi serijal kolumni za Autograf, […]
Navijački misliti i navijački živjeti čini se kao najrasprostranjenija praksa naših prostora. I to svakodnevna i cjelogodišnja. I svejedno je je li pri tome riječ o vjeri, naciji, politici, historiji ili ”samo” o sportu. A Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru i kraj ove godine samo su nam na drastičan način sve to akumulirano upriličili i […]
U Iranu na smrt osuđen i ubijen jedan demonstrant u velikim nemirima u borbi za prava žena. Kažu da ih je još desetak-petnaest osuđeno na smrt. Na smrt, jer demonstriraju?! A koji dan prije mediji su javljali da je režim u Teheranu ukinuo tzv. moralnu policiju, a režim u Pekingu ublažio COVID mjere. Svijet se […]
Nakon duljeg vremena sretnem prijatelja koji mi, tko zna zašto, ima potrebu reći kako je nedavno čitao moj tekst u povodu okupacije Krima objavljen na Autografu prije osam i pol godina.
Sve što Putinov režim radi u Ukrajini svakim detaljem sve više podsjeća na Miloševića, a to opet na nacionalsocijalizam hitlerovskog tipa. I sve češće mislim kako smo mi na ovim prostorima bili sretni da Miloševićeva vojna sila, kvalitativno i kvantitativno, nije bila putinovska, premda, evo, svakodnevno gledamo kako je i Rusija, osim što ima atomsko […]
Ne vjerujem da postoji čovjek u BiH koji više želi i više i žarče zagovara odlazak visokog predstavnika iz BiH od mene. Ne zagovaraju to tako srčano i radikalno ni najekstremniji političari u Republici Srpskoj. Ali, stop, stop… da se kojim slučajem sarajevski političari i mediji ne bi propeli na zadnje noge, jer oni se […]
Nakon što je na svom izbornom mjestu glasao, predsjednik najveće stranke u BiH, čime se takvi vole hvaliti, kao da to ovisi o njima, u mikrofon kaže: ”Ja ću, ako Bog da, da pobijedim…”, kako su prenijeli neki printani mediji ili: ”Ja ću, akobogda, da pobijedim…”, kako je zvučalo s malih ekrana. Naravno, razlika je […]
Do zasjedanja Glavne skupštine UN-a cijeli je svijet znao da se vodi rat protiv Ukrajine i na ukrajinskom teritoriju. I tko ga vodi! A onda je u New Yorku doznao da se vodi rat protiv Rusije. I, gle – i Srbije. Rat Zapada protiv Rusije i hibridni rat protiv Srbije. Tako reče Lavrov, tako za […]
Možete odlučiti odmoriti se od tzv. velikih tema, od ruske zločinačke agresije na Ukrajinu, od svjetske gospodarske krize izazvane pandemijom COVID-19 i već spomenutom ruskom agresijom, možete se ne baviti polumjesečnom holivudizacijom smrti britanske kraljice, ali nema tog odmora koji će vas poštedjeti svakodnevnih političkih gluposti kojima oni što malo što znaju, debelo zaštićeni zakonima […]
Ono što su za neke ranije povijesne periode značile kronike bosanskih franjevačkih samostana, za rat iz devedesetih znače svjedočenja franjevaca u autorskim knjigama. Ne šireći priču pretjerano, spomenut ću samo djela fra Ljube Lucića, fra Janka Ljubosa i netom promoviranu knjigu fra Mate Topića.
Svakodnevno sarajevsko plačljivo prizivanje visokog predstavnika da riješi ovo ili ono, završilo je u histeričnom političkom i medijskom demonstriranju patriotizma, prebrojavanju, prijetnjama i (ratno)huškanju upravo zbog najavljene intervencije tog istog visokog predstavnika.
Netom objavljena knjiga Vladike Grigorija ”Nebeska dvorišta” knjiga je memoarsko-proznih zapisa o vremenima u kojima se u Beogradu ideološki i politički kovala, a oružjem izvozila velikosrpska agresija na ostatak Jugoslavije, i koja se poklapaju s godinama velikih promišljanja jednog mladog studenta teologije uoči njegove definitivne odluke o zamonašenju.
Kad reis Islamske zajednice u BiH kaže kako su ”nepotizam i korupcija bolesti društva”, pa uz njih pobraja i alkohol, drogu, prostituciju, pornografiju, te poziva imame da djeluju u tom društvu, on više nego jasno društvene bolesti adresira na one kojima je on vjerski lider, a ti su više od trideset godina politički, ustvari feudalni […]
Dok je nogometna reprezentacija BiH u Zenici igrala utakmicu protiv Finske, a navijači ”ljiljana” u Mostaru i očito cijeli istočni dio Mostara vrištao uz Džekine golove, na Zapadu je udarničkim marom ekipa onih koji se predstavljaju kao najangažiraniji i najdosljedniji na europskom putu, razbijala grobljanske ploče.
Male zemlje i mali narodi pate od ništa manjih bolesti kao i velike zemlje i veliki narodi. Jedva da je itko, u velikoj igri taština ili čak manija, pošteđen sna o vlastitoj veličini. Veličini u čemu? Bit će ponajviše u tragičnosti povijesnog usuda. No znamo, zajedno s Gospodinovom, kako se nijedna nacija ne odriče svoje […]
U malo su dana, od 17. travnja do 2. svibnja, bili koncentrirani veliki vjerski blagdani (katolički i pravoslavni Uskrs te Bajram i Pesah), koji su nam iznova nadali razmišljanje o upotrebi religije u političke, pa čak i u kriminalne i zločinačke svrhe.
Ruska ratna čitanka ili Putinov Mein Kampf se svakodnevno dopisuje novim poglavljima. Kad čovjek pomisli da ludilo, glupost, zločin, ne mogu više, dalje, jače (citius, altius, fortius – olimpijska deviza), oni obaraju nove rekorde. I dok me mogu ne zanimati političke ili geostrateške priče, proizvođenje laži i na njoj zasnovan zločin mora i zanima me. […]
Drug mi je sav uznemiren: – Jeste li vidjeli da je Žižek napisao da je treći svjetski rat počeo? Vagnerovci su već u Republici Srpskoj. – Jesu li to oni što su četiri puta pokušali atentat na Zelinskog? Baš su nešto efikasni – zeza se Mido.
Ako čitate ili slušate o politici laži, ratnoj propagandi, sudskim procesima, progonima i ubojstvima neistomišljenika, ignoriranju nebrojenih smrti vlastitih vojnika, upotrebi Pravoslavne Crkve, o prijetnjama Poljskoj, možete s mnogo razloga povjerovati da se radi o Rusiji, Putinu i agresiji na Ukrajinu. I nećete pogriješiti.
Pišući svoju knjigu ”Istok” poljski je pisac Stasiuk napisao ”Što je veći strah nas birača, tim veće kukavice biramo. A ti gospodari straha potom će žrtvovati sve da ostanu na vlasti: nas, našu zemlju i naš kontinent Europu”. Ovih dana to nam se iz sata u sat kao u učionici praktične nastave potvrđuje u slučaju […]
Moj drug i Mido su već okrenuli po jednu kavu dok sam ja došao. Obično ne kasnim, ali nešto je iskrsnulo, pa sam se malo zadržao. Pravdam se kako i ja imam pravo na jedno kašnjenje. – A mi baš otvorili kladionicu: Kave plaća tko izgubi. Mido kaže da ćeš ovaj put pisati o Ukrajini, […]
Gledam 1050. Festu svetog Vlaha u Dubrovniku, pa sve virkam hoću li gdje u uglu tv-ekrana vidjeti visoko izaslanstvo Srbije i Beograda. Nema ih. Čak ni ministra kulture da ovjeri i upiše u kulturnu baštinu najdugotrajniju od svih srpskih feštâ u ”vasceloj istoriji”. Onda pomislih, ako su Adam i Eva bili Srbi iz Leskovca, kako […]
Baš smo se Mido i ja poželjeli, ipak se mjesec dana nismo vidjeli, kad eto ti i moga druga: – Ovu kavu ne bih propustio nizašto. Toliko se toga skupilo… Viđao sam jednog, viđao drugog, ali ovako zajedno… Baš nam je ovo trebalo. – Korona, Božić, Nova godina… A i malo starog godišnjeg odmora za […]
I kad se na neko vrijeme fizički dovoljno daleko odmaknete od Bosne i Hercegovine i sve učinite da se, zarad vlastite mentalne higijene, distancirate od nje i njezinih problema, točnije rečeno – od njezinih življenja svojih vlastitih problema, onda vas tim problemima vrati iskrena zabrinutost prijatelja što, premda tisuće kilometara daleko od svega, tu brigu […]
Kad neki čovjek stotinu puta javno ponovi da voli Srbiju, a ne voli BiH, onda ga, osim ako nisi jednako kao i on fanatiziran, kušaš gledati i slušati hladno kao da govori kako voli Island a ne voli Madagaskar, i tek se pokatkad zapitaš što je s njim, je li dobar u glavi.