autograf.hr

Nije Dule morao da sebe zove hrišćaninom da bi bio so zemlje, borac protiv svih bljutavosti i mlakosti. Nije morao da veruje u Boga jer, uverena sam, Bog je verovao u Duleta. Dule je imao razvijeno čulo za lepo – naslikano, napisano, odigrano. Takođe i osetljivost za sve one ranjene i čiste duše na koje […]

Često ljudi u nas umiru prekasno. Umiru nakon što im već odavno istekne vrijeme, i nakon što temeljito i bez tragova nestane svijeta u kojemu su se snalazili i međusobno prepoznavali, bili važni i poštovani, stvarali bezvremene vrijednosti za koje se vjerovalo da će nadživjeti epohu.

Odlučio sam pisati o vlastitome ocu, ne bez oklijevanja, ponukan napose gotovo mitološkim odnosom Istrana prema Joakimu Rakovcu. Gordan Stojić, dokumentarist Hrvatske televizije, snimio je film o Joakimu Rakovcu. ”Partizan kojeg su štovali kao sveca”… Naslov filma, doduše, u duhu vremena u kojem živimo, ali i duboko istinit… Jedna pak Istranka, psihologinja, koja živi u […]

Daniela Ivina, hrvatskog povjesničara i publicista židovskoga porijekla koji je preminuo u Zagrebu u nedjelju navečer, nešto iza 21 sati, smatrao sam prijateljem.

Šume, šume, najljepša vam hvala… …Mlad partizan u šumama bio Za svoj narod krvcu prolio…  Mi stariji sjećamo se partizanskog kola i ovog pomalo nespretnog, narodnog pjesmuljka što šumama zahvaljuju na slobodi (…u vama smo stekli slobode za malene i hrabre narode).

Zoran Milanović mogao bi možda nekad razmisliti prije nego što nešto kaže, ali to ne bi bilo zabavno. Kolinda Grabar-Kitarović dala mu je prošlog tjedna neviđenu priliku za zgoditak. Izjavom da su Hajduk i Dinamo bili pravi hrvatski klubovi, dok je njezina Rijeka bila kukavna pred Zvezdom i Partizanom, predsjednica je Milanoviću namjestila balun na […]

Najtalentiraniji hrvatski igrači, poput Grobničana Zorana Šestana, sjedili su tada na klupi, dok su neki drugi, manje talentirani, ali politički podobniji dobivali priliku.

Jadan taj HDZ. Njih stvarno nitko ne razumije. Evo, primjerice njihova kandidatkinja za predsjednicu Republike. Nema tome mnogo igrala se nogometna utakmica između Hrvatske i Mađarske.

Gole žene hodale su splitskim ulicama. Brazilke u mrežastim haljinicama i tangama tresle su svoje okrugle čvrste stražnjice na živahni elektronički ritam. Amerikanke su prolaznicima razdragano mahale sisama s bradavicama pokrivenim srebrnim šljokicama. Raspomamljene Šveđanke bacale su se na muškarce. Engleskinje su doslovno preklinjale da ih netko opali.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović primila je prije tri mjeseca na Pantovčaku Jelenu Veljaču, koja je pokrenula inicijativu protiv nasilja u obitelji. Tada predsjednica još nije vodila računa o tome da se u desnijim krugovima ovu inicijativu doživljava kao nekakvu projugoslavensku ujdurmu. Ali, u međuvremenu se puno toga promijenilo.

Gotovo da ne prođe dan a da netko javno ne zavapi ”kad ćemo se više prestati baviti ustašama i partizanima i uhvatiti stvarnih problema”.

Razgovaramo s Budimirom Lončarom, posljednjim jugoslavenskim ministrom vanjskih poslova, čovjekom koji je praktički cijeli radni vijek proveo u diplomaciji i nerijetko bio u radnom dodiru s doživotnim jugoslavenskim predsjednikom Josipom Brozom Titom.

Predrag Matvejević, ”Granice i sudbine – o jugoslavenstvu prije i poslije Jugoslavije”, VBZ, Zagreb, 2015. Iz recenzije izdavača: Ova je knjiga nastajala u nelagodi: autor je pisao u inozemstvu o svojoj zemlji, u kojoj se vodio rat. Dio tekstova koji su ovdje sakupljeni bio je objavljen u domaćim i stranim glasilima, u prijevodu ili originalu, […]

Finale u Areni nije bilo organizirano kao sportski spektakl, nego kao još jedan ”sadržaj” za adventsku turističku ponudu. Na kraju i opet sve se svede na alanfordovsku mudrost Broja Jedan: “Ako želiš pobijediti, ne smiješ izgubiti.”

Ulica mog djetinjstva zvala se Kamenita. Posve je razumljivo zašto. U njoj – jednoj od tipičnih dalmatinskih kaleta – bile su stare kamene kuće. Neke ozbiljne dvokatnice od lijepo tesanog kamena, u čije su ziđe bili ugrađeni spoliji iz Salone (stele, dijelovi sarkofaga, kapiteli…), a neke pak uski pučki kućerci u čijoj su se konobi […]

Hrvatski nogomet i hrvatska književnost zapravo su neobično slični. Ne samo zato što su i naši centarfori i naši pisci osuđeni na mučenje u nacionalnoj, dakle, provincijalnoj ligi. Oni su i najveće kolateralne žrtve raspada Jugoslavije, odnosno bolesne hrvatsko-srpske strasti da se ratu okončanom prije dvadeset godina uporno zazivaju produžeci.

Iako je predizborna kampanja tek počela, ona – posebice kad je HDZ u pitanju – traje već tjednima. Započela je davno prije ”povijesnog“ TV sučeljavanja Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića na kojem je – uzgred rečeno – onaj prvi pokazao zavidnu i neočekivanu dozu pristojnosti a ovaj potonji zadivljujuću sposobnost eskiviranja odgovora na svako konkretno […]

Da se ne zajebavamo, svi su u Splitu znali što se sprema, znalo se da će biti sranja, Torcida je čak i javno najavljivala prekid utakmice. Kao što su svi znali – naravno da jesu – kako nije riječ tek o besmislenom, pijanom huliganskom nasilju, već o otvorenom ratu protiv nogometnog saveza, do kraja, ”bez […]

Granica pisanja U enciklopedijama piše: Primno Levi (1919-1987.), veliki talijanski pisac. Baš tako piše. A Levi je u potpunosti postao pisac pod teretom životnog iskustva. Izrastao u pisca u krajnjoj situaciji. Da u nju nije dospio, nikada ne bi postao takav pisac. Doduše, od ranih dana je pomalo pisao, mnogo čitao,[i] izuzetno pismen bio, njegovao […]

(Opaska uredništva: Zbog spriječenosti autora ponavljamo raniju kolumnu). Rossinijeva ”Kradljiva svraka” – pretvorba i privatizacija, državno sponzorirani kriminal Legenda kaže da je Gioacchino Rossini, iznimno talentirani skladatelj, zapravo bio lijen. Često je kasnio i opere dovršavao u zadnji čas.

Rossinijeva ”Kradljiva svraka” – pretvorba i privatizacija, državno sponzorirani kriminal Legenda kaže da je Gioacchino Rossini, iznimno talentirani skladatelj, zapravo bio lijen. Često je kasnio i opere dovršavao u zadnji čas.

Predrag Matvejević, ”Granice i sudbine – o jugoslavenstvu prije i poslije Jugoslavije”, VBZ, Zagreb, 2015.   Iz recenzije izdavača:   Ova je knjiga nastajala u nelagodi: autor je pisao u inozemstvu o svojoj zemlji, u kojoj se vodio rat. Dio tekstova koji su ovdje sakupljeni bio je objavljen u domaćim i stranim glasilima, u prijevodu […]

I bila je vojna parada u Beogradu. Prva nakon one kojom je još blagopočivša Jugoslavija obilježila četrdesetu obljetnicu pobjede u Drugome svjetskom ratu, zajedničke pobjede svih slobodoljubivih i antifašističkih snaga u svijetu nad najvećim zlom što se nadvilo nad tim svijetom u dvadesetome stoljeću. Bila je, dakle, vojna parada.   Ne za Putina, kako su […]

Kad je sredinom leta stigla vest da je u Kaliforniji izvršio samoubistvo jedan od najvećih komičara i karakternih glumaca današnjice Robin Williams (1951. – 2014.), u domaćim medijima, žednim novih povoda u inače kulturno šturom i posnom letu, posvećen je veliki prostor ovom tragičnom gubitku. Svaka nova tabloidna pojedinost prenesena je, čak i kad je […]

Ne vjerujte novinama u kojima piše da je živopisni projekt pomirbe mrtvih pod živima i živih nad mrtvima, zacrtan u glavi splitskoga gradonačelnika Ive Baldasara, neslavno propao. Jer taj projekt, nažalost, propao nije i teško da će uskoro propasti.   Ono što mnogi nazivaju propašću, ustvari je uspjeh Baldasarove pomirbe. I to se sasvim lijepo […]

(Nakon prozivanja gradonačelnika Splita Ive Baldasara u zagrebačkim antifašističkim krugovima se proširila vijest da splitski antifašisti nisu iskazali negodovanje zbog postavljanja spomenika neoustaškim formacijama HOS-a njihove 9. bojne ”Rafael vitez Boban”, a što je ”blagoslovio” Baldasar, što je pak izazvalo lavinu reakcija od kojih smo najvažnije prenijeli na ovom portalu.   Prof. emeritus dr. sc. […]

“Za dom, spremni!”, uzviknuo je umirovljeni pukovnik Mate Skejo na otkrivanju spomenika poginulim pripadnicima Devete bojne HOS-a “Rafael vitez Boban”, a gradonačelnik Splita, član Socijaldemokratske partije Hrvatske, Ivo Baldasar mu je aplaudirao.   “Svaki put kad ovdje dolazim i govorim, pitam se što reći i ima li se što novo reći. To je podsjećanje na […]

Pisat ću možda ministru zdravlja jednom o tome. Koliko je luđaka oko nas, antipsihotici i antidepresivi trebali bi se izdavati bez recepta, samo uz predočenje važeće osobne isprave, legitimacije, vozačke dozvole ili putovnice Republike Hrvatske. Zamislite, molim vas, što mi se jučer, u nedjelju, nešto prije podneva dogodilo.   Krasan, sunčan proljetni dan, ja na […]

Od kada se poznam, živim u strepnji i strahu. Preda mnom je problem koji ne mogu riješiti. Prvi put osjetio sam to onoga ljeta pred polazak u školu. Prošao sam na testiranju, premda sam tek navršio šestu godinu, sve sam znao, i koji je glavni grad Jugoslavije, i što je meni materin brat (“ujak, ali […]