autograf.hr

Ponavlja se često u Andrićevoj prozi, naročito u pripovijetkama iz fratarskog ciklusa, a onda i u “Prokletoj avliji”, ona situacija, životna koliko i politička, u kojoj bi kršćanin trebao nešto reći pred Turčinom, predstavnikom vlasti s bilo koje razine, ili naprosto razbojnikom kojeg nadmoćnim čini pripadanje jedinoj pravoj vjeri.

Opisao nas je i opjevao Johnny Štulić, prije četrdesetak godina, kad je Azra žarila i palila Jugoslavijom. Ali. Sad je ”post Jugoslavija”, i Johnny opet maršira muzikom i riječima, kao škotski gajdaši, koji su usred bitke za Normandiju u svom povijesnome slow march marširali i svirali smireno kroz kišu metaka i šrapnela.

Europska unija je 30. i 31. svibnja održala, u Bruxellesu, sastanak ”na vrhu”, kako se to kaže u diplomatskom žargonu. Zapravo, bio je to sastanak Europskog vijeća, institucije koja je definitivno uvedena u život Lisabonskim ugovorom, a radi se zapravo o sastanku šefova država i vlada zemalja članica Europske unije.

U jednom filmu Miklósa Jancsóa, mađarskog filmskog redatelja koji je svojevremeno majstorski ismijao mađarsku verziju gulaš-socijalizma, karikaturalni partijski funkcioner izgovara rečenicu: ”Politička situacija se intenzivira!”. Doduše, slično su pripisivali Mao Ce Tungu u doba kulturne revolucije, kada je Veliki kormilar, kako su ga zvali, izjavio da je politička situacija u zemlji ”odlična, ali da će […]

Događaj od protekloga petka koji je punio stupce novina i portala, podsjetio me na jednu od pressica pred izbore, u prijeratnom Sarajevu. Na moj prvi, kratki susret s Alijom Izetbegovićem u prostorijama Stranke demokratske akcije. Bilo je tog dana hladno i sivo, meni inače beskrajno drago Sarajevo. Po prostoriji su se oko novinara muvali neki […]

Početak ožujka bio je u Turskoj, iz perspektive ljudskih prava, verbalno umjereno ružičast. Predsjednik Recep Tayyip Erdoğan predstavio je novi akcijski plan za ljudska prava kojim se namjerava poboljšati sudstvo, a kako je naglasio, nikome ne bi mogla biti uskraćena sloboda zbog njegovog mišljenja.

Na Trgu slobode u Jerevanu, u petak 13. novembra 2020. godine, nakon kratkog i munjevitog rata oko Nagornog Karabaha, oko 10 hiljada Jermena demonstriralo je protiv kapitulacije koja je nazvana primirjem.

Koronavirus je već dobrano protresao i same temelje demokracije. U Mađarskoj je Viktor Orban, autoritarni političar koji se okomio na slobodu tiska i na neovisnost pravosuđa, sada uspio nametnuti parlamentu izvanredne mjere kojima je uveo diktaturu.

Premda je ljudska rasa po svojoj povijesti nedvojbeno selilačka; premda se u Evropi na prste jedne ruke mogu nabrojiti nacionalne države koje nisu utemeljili neki useljenici u posljednjih 2000 godina; premda smo ama baš svi u Evropi, Aziji, Oceaniji i objema Amerikama potomci šačice iseljenika iz Afrike (a i nekih kasnije prispjelih odande) i stoga, […]

Odluke u Bijeloj kući donose se bez ikakvih jasnih kriterija, po čistom hiru predsjednika Donalda Trumpa, bez obzira na njihove moguće posljedice po američke interese.

Ideja srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića o ”povijesnom kompromisu” o Kosovu, usprkos protivljenjima Angele Merkel kao najutjecajnije europske političarke, civilnog društva Srbije i Kosova u pismu upućenom Federici Mogherini te pismu trojice bivših visokih međunarodnih predstavnika u BiH, ipak nailazi na razumijevanje i prešutnu podršku kod glavnih aktera svjetske politike. 

Prije nekoliko dana dopisivao sam se s analitičarom jedne agencije o stanju u regiji. Puno smo mailova razmijenili o Srbiji, BiH, Kosovu, Makedoniji. A na mail o stanju u Hrvatskoj odgovorio je: “Pa vi zapravo i nemate vanjsku politiku”. I u određenoj je mjeri u pravu.

Kada su Karl Marx i Friedrich Engels pisali svoj ”Komunistički manifest” 1848., bauk komunizma je bio na dnevnom redu i on je, po njihovom mišljenju, kružio Europom. Danas je taj bauk nešto drukčiji, zove se populizam i ne širi se Europom, već cijelim svijetom.

Jednog vrelog popodneva u kolovozu 1990. psovali smo pas mater četničku slušajući o stablima izvaljenim na ceste kod Knina, a već sutradan turisti su nam počeli odlaziti. Sljedeće sezone nisu ni došli.

Revolucije jedu svoju djecu. Ta političko-gurmanska parola potvrđuje se iz dana u dan, štoviše, proizvodnja izdajnika se zahuktala, a revolucije su sve gladnije. Ili su pali kriteriji o tome tko je izdajnik ili su se izdajnici namnožili.

Recep Tayyip Erdoğan pripada u političare koji jednostavno i razumljivo kažu što im je na duši – pa je tako ovih dana jasno rekao da su mu na duši nekadašnje turske granice, iz doba Osmanskog Carstva: danas Mosul, sutra tko zna, možda i Solin, gdje je dugo bila ukopana sultanova kći.

U noći od petka na subotu, od 15. na 16. srpnja godine 2016. turska je armija, jedan njezin dio svakako, krenula u državni udar, obznanjujući kako to čini ”da bi ponovo uspostavila demokraciju i ljudska prava”.

Najnoviji razvoj događaja u Erdoganovoj Turskoj zabrinjava sve dobrohotne demokrate svijeta. Traljavo izveden i stoga neuspio vojni udar je za Erdogana došao kao “Božji dar” (jedna od njegovih prvih izjava) da se odlučno razračuna sa svim svojim političkim oponentima i svjetonazorskim neistomišljenicima te tako još više učvrsti svoju nedodirljivu autokratsku vladavinu.

Turski parlament sastao se u četvrtak bez najave i tako nenajavljen velikim brojem glasova (346 “za” i 115 “protiv”) i formalno potvrdio predsjedničku odluku o uvođenju  izvanrednoga stanja kojim se suspendiraju brojna građanska prava.

Prije neki dan pozvalo Martina Erdmanna, njemačkog veleposlanika u Ankari, na razgovor u Ministarstvo vanjskih poslova. Nema pojma čovjek zašto ga zovu, bit će zbog nekih izbjeglica ili detalja nedavno potpisanog sporazuma između Turske i Europske Unije o progonu i repatrijaciji ljudi s Bliskog i Srednjeg istoka,

Ovako u svojoj novogodišnjoj poslanici, objavljenoj pod kopirajtom “Project Syndicate”, piše Jean-Claude Juncker, paša luksemburški i briselski veliki vezir sirotice naše Europe: “Europa – ljubav mog života. Taj hrabri kontinent. Ti časni ljudi. Mjesto koje cijeli svijet doživljava kao sigurno i pravedno. Postupat ćemo u skladu s tom reputacijom. Demonstrirat ćemo svoju otvorenost.