autograf.hr

– Alo, šefe, Bajakovo dva zove, ponavljam, Bajakovo dva zove! – Reci, dvojka, šta se dešava? – Prebacimo se na sigurni kanal. Ponavljam, na sigurni kanal. – Auuuu… pa nije valjda dotle došlo?! – Bogami, bojim se da jeste.

Ovu moju koja već četrdeset godina prati sva politička zbivanja zajebavam s uzrečicom: ”Jednom politolog, uvik politolog”. Naime od kad je diplomirala njoj ne more promać ni jedan štrajk, rat, vojni puč, pad vlada, parlamentarnih sjednica, aboriđanskog plemenskog okupljanja, engleskog doma lordova pa sve do smjene prve čunke u nekom kotaru. U početku joj je […]

– Muuužuuuu, diii siiii? – Sakrija san se. – Zašto, ali si nešta skrivija? – Ma kakvi. Oću se igrat! – A nisi li ti malo star za igrat se na kukalo?! – Nema to veze s godinama. Ja se oću igrat i gotovo.

Meni je sva spiza prije ovog zadnjeg rata bila baš potaman. Recimo, kad bih priko lita napravija terinu salate to je bila prava rapsodija u stvari vatromet okusa, mirisa i gušta. One pome su bile pune šuga, malo kiselkaste jušto kako triba. Kukumari pinkicu gorkasti, a usta puna lipoga. Rotkvice su malo bridile, ali san […]

Početkom sedamdesete iša san na ekskurziju sa svojim osmašima na Tjentište. Morali smo izbliza upoznat sve one vukojebine koje je prošla naša vojska koja nam je podarila slobodu i sve blagodati koje smo tada uživali zahvaljujući njihovoj žrtvi. Jebaji ga, šta se mora nije teško. I došli mi na to Tjentište negdi gori bogu iza […]

– Je  li se moj medić naspavao? – Kako ću kad mi je mobitel stalno zvonija!? – A zašto nisi isključija zvono? – Zato šta san glup! – Moja pametnica pa glupa. Ne može to nikako.

Kada bilo di na svitu bidni svit zadesi bilo kakva prirodna katastrofa kod nas doma se vrte sve dostupne televizije ne bismo li dobili što bolji uvid u ono što se dogodilo. Tako je bilo i prije neki dan kada smo saznali kako je jedno kao iz bajke živopisno misto, za koje nas vezuju samo […]

Otkad sam u penziji volim reć da svanilo ne svanilo ja se dižem u devet. Što je istina, jer se nemam razloga ranije budit. I onda prvo moju nju pitam: – Ljube, je li počeja Treći svjetski? Na šta me ona smirenin glason primiri i kaže: – Ljubavi moja, ne brini, nije još.

Ovom našem svitu niko i ništa nije po volji i uvik neku lipu, poštenu i nadasve domoljubnu inicijativu dočeka na nož, sikiru ili dinamit. Tako i onu od prije koji dan kada je neki naš podebljani Rvat dao ingenioznu ideju da se u osnovnim školama nastava započinje s pjesmom Lipe naše. Pa ima li išta […]

Otkad sam u penziji svatija san da bi nama penzićima godišnji odmor triba trajat barenko tri miseca. Naravno, jer ova toplotna neman, kojoj tepan El Saharinjo, svakom relativno zdravom penziću brani izlazak vanka. Meni rekla likarica da mi tako nešto nije palo na pamet, a struku valja slušat. Ali kako mi je karakter gluv na […]

Kad bi se ka dica igrali na male branke, onda smo umisto pravog gola stavili dva bovana. Diš lipše. Pogotovo šta ga je mirila ista noga da ne bude ukreja si. Gol skoro ka bombon. Ali uz svu tu lipotu uvik bi nasta problem kada bi neko tuka balun koji bi priletija oni bovan. Kako […]

Kako smo noć prije prve povorke ponosa nas dvoje dobro zaružili s nekim dragin svitom, onda san skoro zakasnija na prvi Pride Split. Kad me ujutro onako podbulog, s podočnjacima do poda, nepočešljanog i bradatog vidila samo je rekla: ”Ja ti mužu ne iden jer ako si ti takvi, kakva san tek ja!?” I stvarno […]

Kada mi je prije dva milijuna godina čuveni Hajdukov zajebant Ivica Hlevnjak Bukle priča jednu priču, po običaju mu nisan virova, naravno jer je on nevjerojatan lažov. Naime, tamo neke davne godine je u New Yorku tija prić na drugu stranu Pete avenije, ali ne bi gospe, nikako. Milijuni auta piće sto na sat u […]

Svaki, ali baš svaki rat mi je kao stanje uma totalno stran. Imam osjećaj da je bliža Eskimu pješčana sunčana plaža ili nekom Zulu plemenu pariška Olympia ili krojačici u Varteksu Bentley nego meni rat. Zato svakom pištolju, tenku, haubici, napalm bombi, nosaču aviona, dronu i u konačnici ratu jebem mater. Kvragu vi i ta […]

V. – Uvažene kolegice, na početku sjednice sve vas skupa lijepo pozdravljam, a sad molim zamjenicu da prebroji nazočne kako bismo ustvrdili imamo li kvorum bez kojeg ne bismo mogli donosit validne odluke. Jesmo li svi tu?P. – Zahvaljujem, gospodine predsjedavajući, i samo malo neka nas prebrojim. Ja sam tu, Gorjana isto, a i vi […]

Kad mi netko spomene Čeličnu lady koja je nogometnim huliganima stala na kraj, meni se momentalno zagropaju svi unutarnji organi, a moždane ni ne spominjem. A evo i zašto. Naime, lako je bilo Margaretici sve to dovest u red kad je njena Velika Britanija još prije 200 do 300 godina sve svoje divljake, razbojnike, krvoloke, […]

Šta nam se sve više gomilaju godine onda sve rjeđe idemo u goste, a za pravo reći manje i zovemo neki dragi svit kod nas doma. Velika je to zajebancija za ono malo gušta jer sve te silne pripreme nas izuvaju iz papuča komoda u koji smo upali, a ne želimo iz njega izići. Ali […]

Gledali smo i ona i njen ja nedavno neki putopis u kojem je vrsni engleski putopisac ustvrdija kako se po količini osmijeha, koji se u svakodnevnom životu lipo vide na licima slučajnih prolaznika, lako da procijenit sreća neke nacije. I još je doda kako osmijeh, ma kakav bio, potvrđuje ovo pravilo jer, bože moj, osmijeh […]

– Alo, zete! – Mmmmm… – Šta mučeš, bogati! Aj, probudi se više! – Mmmm… – Ma vidi ga kako spava snom pravednika, a kriv je po svim osnovama. – Mmmmmm… – LIMIĆUUUU, BUDI SE!!!

– Zete! – Šta je sad? – Zovi mi notara! – Asti ga, oli je napokon došlo vrime za pisat testament? – Ne drobi nego ga zovi!