autograf.hr

U ponedjeljak 23. listopada neću biti, kako je bilo planirano, na mjestu nestanka mojega brata Andrésa Branka Pilsela (zapravo na obali ribarskog mjesta Doli, gdje imamo spomenik), a koji je nastradao kao pripadnik IV. gardijske brigade tadašnjeg Zbora narodne garde, a kasnije Hrvatske vojske.

Kad neki čovjek stotinu puta javno ponovi da voli Srbiju, a ne voli BiH, onda ga, osim ako nisi jednako kao i on fanatiziran, kušaš gledati i slušati hladno kao da govori kako voli Island a ne voli Madagaskar, i tek se pokatkad zapitaš što je s njim, je li dobar u glavi.

Ovih je dana, svako malo to bude, u prvi plan isplivao (u nas politički diskvalifikacijski) pojam – manjina. Manjina? Legitimni je nekoć (zabrinuto?) znao reći da Hrvati postaju manjina.

Ako su naši koljači naši heroji, s državnom potvrdom u vidu kakve medalje arhaična naziva, normalno da se onda građanska država – koja u svoj protokol ne uključuje dodjelu odlikovanja za ubojstva – predstavlja kao “daleki, daleki san”. Samo što taj “daleki, daleki san” nedostižnim čini upravo predsjednik RH, sirovim patriotiziranjem zločina     UKOLIKO […]

Kratak, ali sadržajan govor Zorana Milanovića na predsjedničkoj inauguraciji, u prvi plan postavio je jednu od najraširenijih mistifikacija suvremene europske politike, a to je izjednačavanje patriotizma i nacionalizma.

U skoro dvadeset i devet minuta, koliko je trajao govor Emila Tedeschija na poduzetničkom festivalu održanom u prostorima Muzičke akademije u Zagrebu, na ono za što će ga desnica napasti otpada jedva dvije minute izrečenog skoro sasvim mimo okosnice govora, u jednoj usputnoj i šarmantno dramatičnoj digresiji. Na društvene i civilizacijske vrijednosti, te na kontekst […]

Lijevi će biti smješteni na lijevu stranu Suca na Posljednjem sudu, to jest na stranu prokletih, dok će desnima pripasti desno vječno blaženstvo: u tome je smislu prijatelj teolog i novinarski kolega širokoj javnosti pokušao jednom dočarati eshatološku poziciju duboke hrvatske podjele.

Sablazan nacionalizma i robovanje nacionalizmu je dublji oblik robovanja od robovanja etatizmu. Od svih “nadličnih” vrednosti čovek najlakše pristaje da sebe potčini vrednosti nacionalnoga, sebe najlakše oseća delom nacionalne celine. To je veoma duboko ukorenjeno u čovekovom emocionalnom životu, dublje od odnosa prema državi.

Komemoracija stogodišnjice završetka Prvog svjetskog rata ostat će zabilježena po jakoj osudi nacionalizma koju je izrekao ne samo francuski predsjednik Macron već i njemačka kancelarka Merkel.

Eto, i to se dogodilo. HDZ je na udaru etničkog patriotizma, a na taj se udar požalio i glavni tajnik stranke, ujedno i predsjednik Hrvatskoga sabora, Gordan Jandroković. HDZ je na udaru one vrste patriotizma koju je uporno gajio i njegovao otkako je nastao.

Čovjek kojeg danas hejta polovica Hrvatske – Milorad Pupovac – u političkom se životu ove zemlje prvi put zaozbiljno pojavio u periodu između ljeta 1990., kad su budući krajiški pobunjenici barikadama presjekli Hrvatsku, te jeseni 1991., kad su se oružane čarke definitivno preobrazile u teški, odvratni rat.

Uspjeh hrvatske momčadi na svjetskom nogometnom prvenstvo već je izdašno prokomentiran, naprosto je lijepo biti uspješan – i teško se oteti oduševljenju uspješnim timom.

Svjetsko nogometno prvenstvo je prava velika pozornica za hrvatski patriotizam, domoljublje, rodoljublje: gomile hrvatskih zastava i šahovnica, na majicama, kapama i licima, svi opijeni pobjedom i pivom, dopuštaju si izljeve ponosa (zbog kojih će možda kasnije biti mamurni), iz mnogih grla urlaju kao iz jednoga.

Najteže je primijetiti očito. Dogodi se da primijetimo neki fenomen, da je on sasvim očit, ali zbog nekog mentalnog sljepila teško prihvaćamo ono što vidimo.

Novo doba donijelo nam je i nove smjerove u razvoju jezika. Još se stara država nije bila razgradila 1990. godine, već su se javili jezični bojovnici za  č i s t i  hrvatski jezik, do tada zagađivan, naravno, od stranaca s drukčijim krvnim zrncima.

Danas sam sa ocem na mjestu nestanka mojega brata, Andrésa Branka Pilsela, koji je nastradao kao pripadnik IV. gardijske brigade tadašnjeg Zbora narodne garde, a kasnije Hrvatske vojske. Za tatu je to posebno emotivan i intenzivan doživljaj i pristupili smo mu kao da će to biti, kako njemu tako i meni, prvi i posljednji puta […]

Ne razumijem kako mi je tako dugo trebalo da shvatim da postoji nepobjediva izborna strategija za ljude slabe inteligencije i skromnog znanja. Svašta sam prije govorio: da trebaju pošteni i pametni kandidati,  vizija, program, a dopuštao sam i da za poštene i zakonite izbore treba  odgovarajući model, tijela nadzora i otvoreni mediji.

  Nisam jedini kojeg veseli što će predizborna kampanja biti veoma kratka. Od nje ionako nema nikakve koristi. Vjeruje li itko da se neće opet sve vrtjeti oko licitiranja domoljublja, ”krucijalnog“ pitanja gdje je tko bio ili što je imao 1991., državotvornih i ratnih zasluga ili pak odgovornosti za pljačku i kriminalnu pretvorbu; o Bleiburgu […]

U ovoj zemlji svi se zaklinju u domoljublje. Ne postoji valjda ni jedna jedina osoba koja će vam skrušeno priznati kako je njezin patriotizam onako, ajmo reć, osrednji. Gdje god se osvrneš, sve sami gorljivi Hrvati.

U redakciji u kojoj sam provela gotovo čitav radni vijek imali smo kolegu urednika, porijeklom iz Stankovaca, koji je vječno kasnio s predajom svojih stranica. Nakon što bi mu rok debelo istekao, a dečki i cure zaduženi za prijelom počeli glasno negodovati, on bi ušetao mrtav hladan, onako s noge na nogu, u tehničku redakciju, […]

Svetost života kardinala Alojzija Stepinca provjerena je i potvrđena od najviših instancija Svete Stolice, rekao je još jednom zagrebački nadbiskup Josip Bozanić. ”Stoga, noseći s njime križ Kristov, mi se ne bojimo istine i spremni smo na argumentirano suočenje s cjelovitom istinom tog tragičnog ratnog razdoblja. Svetost blaženog Alojzija neće biti zastrta nikakvim pokušajima zemaljskih […]

Moja dva twita na dan finalne utakmice svjetskog vaterpolskog prvenstva između Srbije i Hrvatske izazvali su veliku pozornost javnosti, i u Hrvatskoj i u Srbiji. Da podsjetim, reagirao sam na odluku HRT-a da ne emitira prijenos dodjele medalja, te sam tu odluku nazvao sramotnom. ”Spremni su da ponize hrvatsku reprezentaciju, koja je osvojila srebro, samo […]

Nije trebalo dugo čekati. Bilo je samo pitanje dana kada će se, u sve težoj i složenijoj ekonomskoj situaciji, umesto boljeg života, narodnim masama ponuditi već ocvali patriotizam, koji uz široku medijsku kampanju mobiliše narod da zaboravi na nezaposlenost, smanjenje plata i penzija, korupciju i sve drugo što čini muke svakodnevnog života.   Predsednik Srbije […]

”Procesuiranje ratnih zločina – jamstvo procesa suočavanja s prošlošću u Hrvatskoj”, ur. Maja Dubljević, Documenta, Zagreb, 2014.   Knjiga koju preporučujem za čitanje – ”Procesuiranje ratnih zločina – jamstvo procesa suočavanja s prošlošću u Hrvatskoj” – na više od 460 stranica donosi 32 autorska teksta 23 autora i 5 svjedočenja. Takva knjiga je, očekivano, konglomerat […]

U vreme najvećeg srpskog jada, međunarodne izolacije i sveopšte bede Miloševićev pristalica, pesnik i slikar Momo Kapor govorio je i pisao kako će Srbija uskoro biti kao Švajcarska. To je bio samo jedan od dokaza kako se političko slepilo preobražava u slepilo za sve ostalo. Nemački pesnik, slavni Magnus Encesberger koji je u to vreme […]

Evo me u tramvaju broj 107, vozim se od glavnog kolodvora u Essenu prema Gelsenkirchenu i tamošnjem Industriemuseumu, gdje se od 30. travnja sve do 26. listopada održava izložba ”1914. Mitten in Europa”, posvećana Rurskoj oblasti u Prvome svjetskom ratu. Ovdje sam kratko, po književnim poslovima, i ništa od gradova neću vidjeti osim ove izložbe. […]