autograf.hr

Dana 3. februara 1924., prije stotinu godina, rođen je u Podgorici genijalni umjetnik Vojo Stanić. Jednom mi je rekao, a tad je imao oko devedeset godina i bio je u punoj stvaralačkoj snazi: ”Ja sam se prošvercao u životu, ja ništa ne radim, samo slikam”. Otac mu se zvao Tomo, a majka Danica (rođena Ivanović). […]

U ponedjeljak 23. listopada neću biti, kako je bilo planirano, na mjestu nestanka mojega brata Andrésa Branka Pilsela (zapravo na obali ribarskog mjesta Doli, gdje imamo spomenik), a koji je nastradao kao pripadnik IV. gardijske brigade tadašnjeg Zbora narodne garde, a kasnije Hrvatske vojske.

Kada se nekoj riječi značenja izgube u mrmorenju i žamorenju mnoštva, tada se ta riječ počinje nekontrolirano ponavljati. Barem je po jednom izgovori svatko tko više ne zna što ona znači. Teško je izgovarati samo riječi koje nešto znače. Kada bi tako postupao, čovjek bi uglavnom šutio.

Arsene moj, sjećam se živo našeg prvog susreta 12. studenoga 1975. u gostionici Blato. Sudjelovali smo u programu ”Sjećanje na Tina” u povodu Ujevićeve 20. godišnjice smrti. Odmah smo sklopili pobratimstvo po Tinu.

Oni stariji, još iz vremena ”mraka”, zasigurno se sjećaju neobičnih, gotovo konspirativnih letaka polijepljenih po zidovima opskurnih pothodnika Zagreba, Beograda i Ljubljane. Programski letak Vlade Marteka iz 1979. godine s velikim naslovom ”Čitajte Kamova” imao je namjeru privući pažnju ondašnje javnosti na lik i djelo zaboravljenog, marginaliziranog, što bi se narodski reklo ”skrajnutog” riječkog, hrvatskog […]

Jednu stvar nas ovdje podučavaju odmalena – čovjek se treba odreći svojih vlastitih razmišljanja i svojih uvjerenja, i dati ih u zalog boljega života. Nema ničega što mu izvjesnije garantira društveni i materijalni napredak i uspon na ljestvicama od toga. Šutjeti i provlačiti se kroz mreže koju su razapeli sustavi i ideološka tlačenja kojekakvih vrsta.

Hrvatska je, definitivno zemlja ljetnih festivala! Svaki grad u vrućim noćima nastoji zabaviti svoje stanovnike i posjetitelje, a bogme ne zaostaju ni manja mjesta. Od kulturnih priredbi do gastro ponude, sve se festivalom zove, a budući da se u svakom slučaju radi o fešti – neka tako i bude.

U Šibeniku je otvorena ”Kuća umjetnosti Arsen”. Mediji prenose uzbuđenje Šibenčana jer je grad dobio multifunkcionalni prostor, pogodan za glazbena i dramska događanja, filmove, pjesničke večeri…

Dovoljan je patrijarh Porfirije u svojstvu administratora zagrebačko-ljubljanske eparhije. Patrijarhu, na svu sreću, ne treba zeleno svetlo resornog ministra od kojeg zavisi da li nešto podržati, potpisati ili nekome čestitati.

U Šibeniku, na Dobriću, rebus čuva priču, krila, kosa i kocke, boce, mrtvačka glava. Tako završava let, tako prolazi slava. Tako idu stihovi pjesme Rebus s istoimenog albuma Arsena Dedića objavljenog 2008. godine.

Moj prijatelj Marjan Pogačnik bio je kapetan podmornice. Nisam znao da je to najviši pomorski vojni čin u mornarici. Veći i od admirala. Tako barem govore oni koji poznaju skrivene vojne tajne.

Prvi put sam ga gledao na televiziji, negdje početkom šezdesetih. Bio je mlad i neobično mršav. Pjevao je neku pjesmu o kiši i jeseni. I danas se sjećam tih riječi: ”Noć, noć, lampioni, ulicom pustom pust vjetar jeca. Jeca i plače nad katedralom, dažd pust u nama…”

Lijepo je zasvirit’, ali i za pas zadjeti! Ovom narodnom poslovicom koju je znao čuti od svog oca Danila, Rade Šerbedžija najavio je skoro opraštanje od svoje publike kojoj je – u vrijeme korone – neočekivano podario govor poezije.

Mali narodi imaju sve malo, osim mržnje – oporo je ustvrdio Željko Senečić krajem 2014. u jednom od svojih osebujnih novinskih tekstova. I u prošloj godini, koja je počela smrću toga stvaratelja renesansnih nagnuća (djelovao je kao scenograf, redatelj, slikar…), međuetnička mržnja je kod nas i naših susjeda intenzivno pokazivala svoje ružno, ali nekima blisko […]

Zdenka Vučković je glas duboko utisnut u naše pamćenje pjesmama kao što su “Moja mala djevojčica”, “Zeko i potočić” i “Zagreb, Zagreb”. Đuka Čaić zagrmio je, pak, već na samom početku rata 1991. ratničku koračnicu “Hrvatine”. Što spaja ovo dvoje pjevača? Stih “Tisuću generacija noćas ne spava” koji su zajedno otpjevali u pjesmi “Moja domovina”.

Ljepolikom Kad se u ovo godišnje doba autobus izvuče iz Like najčešće biva da se izvukao iz magle, golomrazice i leda, da se provukao kroz Svetog Roka i da je Mediteran vidljiva činjenica koju jedan od hrvatskih rječnika definira i kao pojas rasta masline.

Ivica Prtenjača, ”Tiho rušenje”, VBZ, Zagreb, 2017. Prozna trilogija Ivice Prtenjače dobila je završni akord. Nakon romana “Dobro je, lijepo je” i “Brda” (koji je 2015. godine osvojio unosnu nagradu VBZ-a i Tisak medije za najbolji neobjavljeni roman), Prtenjača je u literarni život ispratio i roman “Tiho rušenje”, komorno, poetično i ekonomično štivo u kojem […]

Danas sam sa ocem na mjestu nestanka mojega brata, Andrésa Branka Pilsela, koji je nastradao kao pripadnik IV. gardijske brigade tadašnjeg Zbora narodne garde, a kasnije Hrvatske vojske. Za tatu je to posebno emotivan i intenzivan doživljaj i pristupili smo mu kao da će to biti, kako njemu tako i meni, prvi i posljednji puta […]

Arsen Dedić, ”Brod u boci”, Deveto izdanje, Rock portal, Zagreb, 2016. Deveto nepromijenjeno izdanje donosi 29 pjesmama i ciklus “Brod s mojim imenom”, uz originalni predgovor Zvonimira Goloba te Arsenovu ilustraciju na naslovnici i autoportret.

Polaganjem vijenaca na spomen-ploči u splitskoj vili Dalmacija, gdje je 28. travnja 1991. osnovana 4. gardijska brigada, prošli je četvrtak u Splitu počelo obilježavanje 25. godišnjice osnutka brigade u kojoj je tijekom Domovinskog rata bilo angažirano oko 7000 branitelja. Tijekom oslobodilačkih ratnih operacija u Domovinskom ratu poginulo je 195 pripadnika te brigade, četiri se još uvijek vode nestalima dok […]

U ovim tužnim danima opraštanja od Arsena Dedića medije su preplavila sjećanja na velikog umjetnika, pjesnika, glazbenika. Između ostalog, portal Index je objavio i malu antologiju njegovih citata. U nju je uvrštena i ova rečenica: “Bilo bi bolje da smo prestali preslušavati je li točno reći amen ili amin”.

Dvije će godine danas otkako je otišao Mirko Kovač. A mene još uvijek ne napušta osjećaj da o odlasku dragoga prijatelja i dragoga pisca ne bih mogao napisati ni slova da mi se u toj zanijemjelosti tko zna otkud nije javila ona rečenica Eliasa Canettija: ”Ako već tako mora da bude – a kažu da […]

Vijest o njegovoj smrti prvi se put raširila Zagrebom prije već skoro trinaest godina. Jetra mu je otkazivala, smršao je do kosti, put mu je izgubila boju, i netko je povjerovao u njegov odlazak. Nikad se ne sazna tko to širi sablasne glasove, kome na um pada da živog sahranjuje, i u čemu to ljudi […]

Dokumentarni filmovi, ne samo kao stilske vežbe budućih autora igranog filma već kao ozbiljni produkcioni i autorski poduhvati, uz upotrebu najnovije PC tehnologije i višemesečnih istraživanja, među istaknutim fenomenima su novije medijske ponude. Tome su doprineli specijalni kablovski kanali poput History, Discovery, Geography, Animal Planet, ali i specijalizovani festivali koji su spremni da značajnim donacijama […]

Pada mi na pamet i drugi citat, iz istog vremena: “We need new mythologies” – kako je govorio Jim Morrison, mnogo prilježnije, prispodobnije za ovo stanje. Trebamo ih, nove mitologije – premda sumnjam da ćemo ih lako naći i stvoriti. Možda nećemo. Ali s umorom od pizdarija onoga doba, a s tolikom iritacijom spram sadašnjega, […]

Pišu Drago Pilsel i Zdravko Zima   Umišljamo si da činimo nešto važno nudeći vam od današnjeg dana portal koji je posvećen političkim, gospodarskim, kulturnim, religijskim, filozofskim, psihološkim, sociološkim, povijesnim, pravnim i ostalim društvenim temama, Hrvatske, regije i svijeta.   Naslov ”Autograf.hr” upućuje na potrebu obnove jedne, nemalim dijelom, kompromitirane profesije, jer pretpostavlja osoban, pa […]