autograf.hr

Odluka Visokog upravnog suda o tome da nova zagrebačka vlast nije prekršila zakon kada je odlučila postupno ukinuti mjeru krivo nazvanu roditelj-odgojitelj, dok se stvarno radi o mjeri Bandić kao roditelj, Markić kao odgojitelj, otvara nadu da je u našim institucijama ipak moguće pronaći zakonitost, razumnost i pravdu.

Ovih dana čuli smo najavu gradonačelnika kako će se gradski stanovi dati na korištenje građanima koji su još od potresa u ožujku prošle godine smješteni u hotel Arena i na druge privremene lokacije.

Bezdušno je ovo naše vrijeme. Nema više prave bliskosti, prave posvećenosti drugome. Učini vam se često kako ste sami, napušteni, kako vas nitko ne čuje. Osjećate se izgubljeno među ljudima koji su zaboravili slušati. Ali, vidite, taj vam je utisak lažan. Stalno je tu netko, i u vašim najsamotnijim trenucima, netko sluša vaše vapaje, netko […]

U Gundulićevoj ulici, na broju četiri, nalazi se jedno od najljepših i najuzbudljivijih mjesta u Zagrebu, i uvijek mi bude žao što tu nisam došao u pravo vrijeme, kada mi je bilo deset-dvanaest godina. U “Muzeju vlakića” – što je loš, deminutivčekom opterećen naziv – nalazi se maketa, veličanstvena poput željeznice u švicarskim Alpama i, […]

Danas nisam dobre volje. Eto tako se ponekad dogodi da nisam dobre volje. Svašta me smeta i ne vidim poboljšanja. Svijet koji znam ruši se i propada poput pijeska u satu. Kako ja obično pišem o politici i društvu, a nevješt sam u prikrivanju gađenja, tako sam i slab u izmišljanju opravdanja za tamne misli […]

Nikad kao do sada nismo svjedočili tolikom optimizmu građana, pogotovo onih koji su mjesecima na cestama i prosvjedima protiv devastirajućeg i korupcijskog modela upravljanja Gradom. Nikad češće no posljednjih dana, nismo čuli kako je ovo Bandićev kraj.

Bilijuni piksela ovih su dana dovedeni na rub samoubojstva pregrijavanjem pustim analizama o utjecaju predsjedničkih izbora na sveukupne odnose na političkoj sceni Republike Hrvatske.

Dan izbora za predsjednika Republike Hrvatske ovaj put pada točno na dan kada počinje Hanuka, židovski blagdan svjetlosti. I podsjeća na davnu pobjedu Makabejaca nad grčkom vojskom koja je branila židovskom narodu njihovu vjeru i tradiciju. Manjina je ipak uspjela pobijediti mnogobrojnu grčku vojsku i ponovo posvetiti Hram u Jeruzalemu.

Pitanje je radi li se o smišljenoj taktici. Jesu li s Kolindom Grabar-Kitarović, obavijeni duhanskim dimom dugo zasjedale najodgovornije glave iz njenog stožera i stranke, detaljno analizirajuće zabrinjavajuće političke trendove i brojke iz dijela anketa, ili je predsjednica sama, na svoju ruku i možda posve impulzivno odlučila udariti po gasu.

Rijetko što je iznerviralo hrvatskog premijera Andreja Plenkovića protekloga tjedna kao zahtjev GONG-a da HDZ-ova europarlamentarka Dubravka Šuica objavi detaljnu imovinsku karticu i po mogućnosti obrazloži kako se u dva desetljeća može steći imovina vrijedna pet milijuna eura. Pobjesnio je i GONG, kao nevladinu organizaciju optužio ga je da je proesdepeovski nastrojen, jer je slične […]

Temelji za novi oltar domovine iskopani su u Zagrebu. Jerbo onaj stari, Tuđmanov, na Medvednici, stoji napušten. Ponekad na nj nabasaju samo berači kestena i sljemenskih ciklama, nitko ga ne posjećuje da bi se nadahnuo. Pa je sada novom svetištu namrijeto da postane “mjesto hrvatskog identiteta”.

Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović su se i službeno politički rastali. Zajedno su odradili dvije godine, no kada su se u taj brak upleli treći, koji su, doduše, cijelo vrijeme i bili blizu njih, došlo je do neminovnog.

– Kako ove gore nije sram – odjednom ispali jutros prodavačica u mom malom kvartovskom dućanu dok plaćam jogurt i kruh. Jasno je o kome govori i prije druge rečenice u koju umeće Plenkovića, Vladu, ministre i vlast. Same smo pa joj kletve lete iz usta bez straha da će je čuti još netko.

Dođe mi ponekad da se negdje na Pešćenici nađem s prijateljem Ivanom. Svatko ima nekog takvog prijatelja koji mu je prozor u realni život, koji se zna zanijeti u žaru rasprave, ali je zapravo sasvim svjestan svijeta u kojem živimo. On je takav, druži se s ljudima iz svih klasa. Kako postajemo stariji to nam […]

Svaki veliki projekt arhitektonske preobrazbe Zagreba u ovome stoljeću započinjao je zoološkim prispodobama. Najznamenitija je ona iz siječnja 2007, kada su prostori stare Vjesnikove tiskare i rodne kuće pjesnika Vladimira Vidrića, zajedno s unutarnjim dvorištima prema Gundulićevoj ulici, nazivani štakornjacima.

U Hrvatskoj vladajući političari rade na tome da sve više oslabe relevantne institucije društva tako da one postanu podložne dnevno-političkom politikanstvu, a onda je bolje da ih uopće i nema nego ima, jer su samo smokvin list.

Odgojen sam u uvjerenju da je oholost grijeh. Učili su me da je bahatost ružan znak lošeg karaktera, kao i nadmenost, pohlepa. Bahatost ponižava. Zato sam i mislio da ohol čovjek nije samo onaj tko namješta poze pred ogledalom, već se namješta tako da u tuđim očima izgleda bolje.

Ponekad je stvarno teško shvatiti postupke Milana Bandića. U redu, izjave i obećanja koje godinama daje zagrebački gradonačelnik često se kose s elementarnom logikom, ali sve te najave golemih projekata najčešće su se odnosile na nedefiniranu budućnost i zato su se mogle odgađati, a da Bandić politički ne nastrada.

Kažu da je Sula bio dobar car. Reformator, ljubitelj literature i gimnastike. Njegovi vojnici su ga obožavali. Vodio ih je iz rata u rat, iz pobjede u pobjedu. Obilno ih je nagrađivao za lojalnost i veterani su, kad je zatrebalo, bili njegova udarna grupa. Uveo je proskripcije, popise narodnih neprijatelja.

Davor Bernardić pobjednik je ovih izbora iako je u sučevoj nadoknadi prilikom prebrojavanja glasova SDP dobio četvrti mandat u EU parlamentu i izjednačio se s HDZ-om po broju zastupnika!

Želi li zbilja gradonačelnik Bandić da mu kino Europa bude “centar filmske izvrsnosti”, kako je i najavio, onda će dalje upravljanje kinom povjeriti onome tko je i dosad njime upravljao. Boris T. Matić podigao je Motovunski, a potom i Zagrebački filmski festival.

Zovemo je Koki ”Na faksu ju zovemo Koki i prava je štreberica. Na satu nekad žvače žvaku i dopisuje se ceduljicama.” Tim riječima su kolege sa doktorskog studija za portal 100posto opisali predsjednicu Grabar- Kitarović kao studenticu.

Neki mi kolege iz akademske zajednice zamjeraju što se navodno nisam izjasnio o naivnom, ali stoga ne manje skandaloznom prijedlogu Muzičke akademije i (ne)ozbiljnoj nakani rektora Borasa da se Milanu Bandiću dodijeli počasni doktorat.

Vlada ponovno osniva Državni inspektorat i, naravno, imenovat će glavnog državnog inspektora. Ta je lijepa, nadasve ugledna i krasno plaćena pozicija, kako smo već čuli, rezervirana za predsjednika zagrebačkog HDZ-a Andriju Mikulića.

Opasno je i štetno raditi protiv načela i savjesti. ”Zato ne mogu i neću ništa opovrći, jer je štetno i opasno raditi protiv svoje savjesti. Ja ne mogu drukčije. Evo tu sam. Bog neka mi pomogne. Amen!” (”Ako sam zlo govorio, daj mi dokaz o zlu”, Martin Luther, Sabor u Wormsu, 1521.). Ja se ne […]

Zatalasalo se malo zbog više od tisuću sudskih tužbi protiv novinara i medija te raznih drugih oblika cenzure.

(Opaska uredništva: U nekim vremenima nije teško promašiti najave političkih kretanja. U Hrvatskoj redovito griješimo u proročanstvima. To je zbog toga što naše vođe nisu državnici i ne vode ih ideje i ciljevi. Ono što kažu – poreknu, ono što obećaju – zaborave. Primjer takvoga vođenja je Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Ona svoje stavove prilagodi trenutku, […]

Volio bih se vratiti ”nezgodnoj situaciji” od prije par tjedana u parlamentu. Nervoza i agresija koju je premijer Plenković iskazao prema zastupniku Mosta Nikoli Grmoji bile su iznenađujuće s obzirom na to da je premijer prije toga već prošao kroz znatno napetije situacije i uspješno ih riješio.

U četvrtak, 24. siječnja, ispred zagrebačke katedrale je upriličena komemoracija za žrtve holokausta povodom Dana sjećanja na holokaust, 27. siječnja.

Kad čovjek radi posao koji ja radim – posao novinara – s tim poslom pod ruku ide i neugodno iskustvo sudovanja. To nije tako samo od danas, niti od jučer. Čak i u kasnom socijalizmu, u doba kad su mediji bili krotkiji, a društvo manje divlje, u krugu novinskih doajena kolala je rečenica: jebeš novinara […]

Svašta smo mi, treba reći, u ovoj zemlji doživjeli. Doživjeli smo Ivana Milasa u Saboru. Doživjeli smo Tuđmanov zlaćani kanape. Doživjeli smo pukovnika Željka Glasnovića, doživjeli Billa Clintona koji na Plesu razgledava Račića i Kraljevića u blatnjavim čizmama. Doživjeli smo glupe vlasti i lopovske vlasti, glupe opozicije i manje glupe opozicije. Doživjeli smo puno dobrog […]

Jedna diplomatkinja mi je ovih dana rekla da joj prilaze neki ljudi, često su to umjetnici, koji joj se povjere i kažu joj ispod glasa: ”Znate, ja sam Srbin/Srpkinja”. Diplomatkinja mi je zatim kazala da tim ljudima odgovara: ”I kakve to ima veze?” Zapravo, razgovarali smo o tome da se mnogi Srbi, premda su umjetnici […]

Rat je, naučio nas je von Clausewitz, nastavak politike drugim sredstvima. Ali, kao nastavak politike, rat ima jedno nezgodno svojstvo. Naime, rat u nekom trenutku neizbježno prestane. A kada rat prestane i kada politiku treba nastaviti, umjesto drugih sredstava potrebna su vam ona treća. Tada ne scenu stupaju – spomenici.

Niknula su tri svježa humka na groblju hrvatske borbe protiv korupcije. Nedavno su u Zagrebu izrečene tri presude dvojici najpoznatijih stanovnika tog groblja, Ivi Sanaderu i Milanu Bandiću, dvije oslobađajuće i jedna praktički oslobađajuća. Naravno, digla se velika buka u javnosti i zaredala je kiša otrovnih kritika, većinom sasvim opravdanih i dobro obrazloženih, ali, pokazat […]

Nakon što je 21. srpnja na snagu stupio Zakon o otpisu dugova fizičkim osobama, Grad Zagreb odlučio je svojim građanima čiji su računi u blokadi i pod ovrhom oprostiti do 10.000 kuna za komunalije, ali bez socijalnog ili imovinskog cenzusa, pa će se tako dugovi opraštati svima.

Nakon gotovo trideset godina od svršetka rata u Hrvatskoj, bez ikakve dvojbe možemo zaključiti kako državni i(li) nacionalni prioritet, bez ogleda na visokoparnu, a u biti licemjernu domoljubnu retoriku, nisu građani i borba za njihov sveopći društveni probitak i boljitak, već je to novostvorena klasa moćnika sastavljena, da parafraziram Milorada Pupovca “od političkih, poduzetničkih i […]

Poslije zaista fenomenalnog uspjeha naših nogometaša na Svjetskom prvenstvu u Rusiji nastala je euforija, a kruna je stupanje u prvi plan oduševljene odluke (ne prijedloga) da se gradi novi suvremeni nacionalni nogometni stadion u Zagrebu.

Hoće li Kolinda Grabar-Kitarović biti kandidatkinja HDZ-a na sljedećim predsjedničkim izborima? Neki kažu da hoće. Ja mislim da neće. No nitko nije prorok, a ja sam pak poznat po krivim najavama izvanrednih izbora, predviđanjima tko će pobijediti i s kojim postotkom glasova.

Ako ne griješim, krilaticu o Hrvatskoj kao o “propalom projektu” prvi je sročio Igor Mandić. Gostujući u studenome 2017. u Stankovićevoj emisiji “Nedjeljom u 2”, stari novinarski doajen rekao je kako je samostalna Hrvatska “projekt koji je propao” i da to sada vide svi.

Shakespeare je vječit i univerzalan. On bolje od filozofskih traktata pokazuje pravu ljudsku prirodu. Najbolje su njegove tragedije o vladarima. Hamlet, Henrik IV., Richard III., pa Julije Cesar, Kralj Lear, Timon Atenjanin ili, meni najdraži komad, Macbeth.

Narodu je ovoga dosta. Noćnih replika i smijeha u Saboru, zazivanja izvanrednog stanja i oštrog vojničkog hoda Predsjednice, oporbenjaka koji ne znaju računati do pet, petljavih sudova kojima se ne vjeruje, potkupljivih medija, grintavih oporbenjaka (u koje možda i ja spadam).

Tekst na portalu Novog lista od 29. rujna pod naslovom: ”U staroj tvornici ulja Zvijezda: Bandić i Lustig otvaraju Muzej holokausta“ donosi razgovor novinara Borisa Pavelića s gospođom Natašom Popović, direktoricom ”Festivala tolerancije – Festivala židovskog filma”. Grad Zagreb i Festival (suvremenog) židovskog filma osnovali su ove godine ”Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja […]

Povijest se ponavlja dvaput – prvi put kao tragedija, drugi kao farsa. Htjeli to predlagači ili ne, ali odluka o ukidanju Trga maršala Tita, jednog od najpriznatijih svjetskih boraca protiv nacifašizma u Drugom svjetskom ratu, donesena je 1. rujna 2017. gotovo u isti ranojutarnji sat u koji su prije 78 godina nacističke snage napale Poljsku […]

Treba raskinuti s komunističkom jugoslavenskom baštinom, mantra je koja je postala norma hrvatskog pristupa vlastitoj novijoj povijesti. (Je li ona jugoslavenska nekomunistička baština u redu!?) Treba li izbrisati cijelu povijest Hrvata u 20. stoljeću da bi se zadovoljila današnja ideološko-politička potka, koja želi mijenjati prošlost jer nam ne nudi ništa za budućnost?

Ne volim ići u kupovine. Odabirem bez razmišljanja prvo što mi se svidi. Kasnije ne žalim i ne gledam jeftinije i bolje. Srećom, tu je kontrola. Moja draga mjeri, gleda slike i čita upute, rok trajanja, konzultira prijateljice.

Vodstvo HDZ-a jako se vara ako misli da će upornim održavanjem Zlatka Hasanbegovića na infuziji riješiti problem ekstremne desnice u vlastitim redovima. HDZ-u treba stranka koja je desnija od njih, ali predsjednik HDZ-a Andrej Plenković trebao bi znati da HDZ-u može koristiti samo ona desnica koja diše samostalno, vlastitim plućima.

Prošloga sam tjedna putovao u Sarajevo. Često sam tamo u posljednjih nekoliko mjeseci. Rješavam administrativne posljedice majčine smrti, zatvaram mrtve bankovne i životne račune, sakupljam i raspoređujem sitniš svake vrste, i jednostoljetni privremeni boravak jedne porodice u Bosni – otvoren dolaskom mog pradjeda Karla Stublera iz njegovih podunavsko-švapskih i banatskih zavičaja – privodim njegovu konačnom […]

Da, velike baletne premijere u velikim kazalištima, a zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište u našoj je zemlji po svom statusu i važnosti najveće koje imamo, oduvijek su bili elitni događaji, za elitu. U prvom redu onu kulturnu, intelektualnu, duhovnu.

Na sve strane ratničke riječi. One nisu moda, lokalni poremećaj, iako smo narod koji voli egzaltirano pretjerivanje. Malo mi njima zapaprimo, pa oni nama, mi uzvraćamo bijesno i osuđujemo ekstremizam u njihovim redovima.

Finale u Areni nije bilo organizirano kao sportski spektakl, nego kao još jedan ”sadržaj” za adventsku turističku ponudu. Na kraju i opet sve se svede na alanfordovsku mudrost Broja Jedan: “Ako želiš pobijediti, ne smiješ izgubiti.”

Sjećate li se vremena kada su progresivni drugovi slavili Prvi maj kao praznik rada, a istovremeno se rugali Uskrsu kao pseudo-blagdanu zatucanih vjernika? Danas gospoda slave Uskrs a rugaju se zaostalim proleterima koji bi 1. svibnja htjeli proslaviti dan radničke solidarnosti. Ne znam tko, što i kako danas slavi u Beogradu jer su se pravoslavni […]

Kad su se drugog ponedjeljka u studenome Hrvati probudili nakon postizborne adrenalinske terevenke, i političari i društvo i mediji punih su usta izgovarali dvije popularne riječi sezone – a to su bile “reforme” i “stručnost”.

Tek što je završila jedna od najprljavijih i najžešćih izbornih kampanja u kojoj politički takmaci za vlast nisu birali sredstva ni vokabular kojim će se međusobno omalovažavati, otvorio se drugi krug tog političkog pakla. I to puno gori nego što je itko mogao pretpostaviti.

Koncem četrdesetih godina, u vrijeme kad još nije bila naslovna junakinja s Broadwaya nego supruga argentinskog predsjednika, Evita Peron vodila je karitativnu organizaciju pod nazivom Sociedad de beneficencia (Društvo za dobrobit). Po jednima, buduća plavuša iz mjuzikla koristila je tu fundaciju za krupno pranje novca za političku stranku svog muža Juana. Po drugima, bila je […]

Već nas danima dave budalaštinama tipa može li ili ne može Milan Bandić upravljati iz zatvora Zagrebom. Brinu jesu li mu ili nisu ugrožena ljudska prava, je li na svoja ili tuđa imena kupovao stanove, kuće i slike ili je nevin k’o beba? Hoće li Hanžeković ostati bez petnaest milijuna kuna jamčevine te da li […]

Mandat vladajuće koalicije bio je u potpunosti uspješan i ostvaren je njen središnji strateški cilj: Ostale su sačuvane sve poluge lagodnog vladanja. Kao i onaj prethodni, od 2000. do 2003, i ovaj mandat SDP-a razotkrio je da ta čudna stranka postoji samo zato da bi samu sebe – kao jedinu, premda tek simboličku alternativu – […]

Nisam čovjek a ni novinar koji stvari govori u rukavicama kako bih sebe zaštitio od neugodnih kritika. Ako u nešto vjerujem, to kažem. Pa ću reći: smatram svaku relativno informiranu osobu, a kamoli političara ili novinara, sociologa ili politologa, teologa ili filozofa, koji će relativizirati optužbe Slavka Linića na račun Zorana Milanovića – apsolutnim idiotom, […]

Dva su ministra kulture u suvremenoj Hrvatskoj podigli svoje zadužbine. Stipe Šuvar sagradio je Nacionalnu sveučilišnu knjižnicu, Božo Biškupić započeo je i dovršio Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu. Obojica su gradili za vrijeme ekonomskih, političkih i moralnih kriza, suprotstavljajući se općoj društvenoj klimi, a ponekad i raspoloženju političkoga vrha.   Šuvar je knjižnicu započeo u […]