autograf.hr

Za mnoge ljubitelje visoko njegovane, stilizirane, eruditske književne riječi objava knjige ”Dnevnika” Witolda Gombrowicza (s poljskoga preveo Adrian Cvitanović, Nakladnik Disput, Zagreb, 2024.) bit će, ili već jest, književni događaj prve vrste. S pravom – Gombrowitzeva djela, neizostavan roman ”Ferdydurke” (1937.), također, ”Trans – Atlantik” (1953.), knjiga pripovijedaka ”Bakakaj”, romani ”Pornografija” (1960.) i ”Kosmos” (1965.), […]

Pohlepa je ušla u našeg europski ”osviještenog” čovjeka. On se ne zadovoljava samo rukovođenjem za svojim instinktom preživljavanja – hoće svaki, pa i najmanji komadić mesa za kojega spazi da je bačen na stol, za svaku, pa i najbezazleniju podjelu karata spreman je zubima rastrgati i desetoricu, samo ukoliko procijeni da će biti potrebno – […]

Danas smo već uvelike svjesni činjenice kako naš ljudski svijet sve većom mjerom tone u provincijalizam, populizam, neznanje, u čemu je, dakako, manje ili više podržan i od razina koje pripadaju sferama kulture i intelekta. U mješavini događanja i informacija, koje kao da od svojih primaoca također iziskuju nekakvu borbenu spremnost, pripravnost za rat, i […]

Primjećujem odnedavno da su mi u našoj zemlji još najsretniji, najprijatniji susreti s nepoznatim strancima, ljudima koji su se ovdje naselili zbog privremenog ili trajnijeg rada. Ima neke neovisnosti o zlodusima ovog našeg podneblja, slobode od genetski i socijalno uvjetovanog mentalnog naslijeđa što je interakcija s ovim ljudima, takozvanim ”dođošima” ili ”gastarbajterima”, gostujućim radnicima, prosljeđuje, […]

Postoje knjige koje nas jednostavno zovu da im se vratimo ljeti. Specifična je vrst tog zova, utkana u zrak zagušen od ljetnih vrućina, koji u sebi nosi nijanse melankolije, žala za prohujalim ljetima, koja se više neće vratiti. Svako od tih ljeta obilježeno je nekim knjigama, čitanjem neke, upravo određene knjige. Tako je to za […]

Svi smo sada ovdje kao u nekom ”sanatoriju pod klepsidrom”, imao je pravo Bruno Schulz, taj mag, veliki, svjetski čarobnjak književnosti i učitelj crtanja iz malog ukrajinsko poljskog, galicijskog gradića Drohobycza – nesretni tihi građanin i pisac neprolazna djela, kojega je na ulici ustrijelio neki nacistički vojnik, na dan likvidacije židovskoga geta…

Lijepo je da su se na našoj televiziji, jasno, na HTV 3. programu, odlučili reprizirati filmove filmskih velikana, kao što je trenutno, ciklus filmova Federica Fellinija. Tako se u glavu nekog ljetnog večernjeg gledatelja uvuku mnogobrojna lica koja je ovaj majstor filma, umjetničke filmske fotografije, doveo pred kameru, i uspio učiniti da iz njih ne […]

Svi se sada pitaju (osjećaju se srsi, trzaji te nijeme zapitanosti u zraku – poput posljednjih trzaja ustrijeljene domaće životinje koja upravo – pred očima svojih bespomoćnih gospodara krepava – još samo posljednji put zakolutavši očima, izbacivši malo posljednje, zapjenjene sline na usta) – svi se sada pitaju kakva bi u ovome času mogla, trebala, […]

Nedavno je u izdanju zagrebačkog TIM pressa i u prijevodu Dubravke Celebrini objavljena značajna mala knjiga, izvanredan esej suvremenog francuskog intelektualca, esejista, novinara (direktora posebnog dodatka francuskog dnevnika Le Monde posvećenog knjizi, ”Monde des livres”), Jeana Birnbauma. Naslov knjige je ”Hrabrost je u nijansi” – Birnbaum ovdje piše o tome kako smo u današnjem svijetu […]

Kao narod sitnih prevaranata, džeparoša koji ordiniraju po autobusnim i željezničkim kolodvorima, švercera u tramvaju, ”šanera” iz robnih kuća i samoposluga, kokošara i drugih, takozvanih specijaliziranih za seoska naselja, kuće, vinograde i garaže… kao narod sitnih lopova, obijača kućnih sefova i praznih vikendica, narod muljatora na vagi, na utovaru, istovaru i pretovaru robe, na kojekakvim […]

  Evo, upravo je negdje oko dvadeset godina kako su na naš jezik prevedena dva djela – dva kratka romana talijansko-švicarske spisateljice Fleur Jaeggy. Radi se o romanima ”Proleterka” i ”Blažene godine kazne” (oba izvorno objavljena kod Adelphi Edizioni iz Milana, 2001., odnosno 1989. godine). Na hrvatski je ova djela s talijanskog izvanredno prenijela prevoditeljica […]

Mirovne inicijative u današnjem svijetu zahvaćenom na mnogim stranama teškim ratnim sukobima, rastućom mržnjom, podjelama, prijetnjama i netrpeljivostima, unatoč prevladavajućim mišljenjima kako se nastojanja oko mira, naročito u ovako uzburkanim i ratnim retorikama uzavrelim vremenima, čine promašenim i uzaludnim poslom idealista i zanesenjaka, ljepoduha koji nisu u stanju učiniti ništa konkretno kako bi pomogli unesrećenima […]

Slušam tako neki dan, spuštajući se busom u neki drugi, velik, lijep, već dugo uređen i svojom širinom, velegradskosti, otvorenosti, dojmljiv grad, u, na žalost i dakako, nekoj drugoj državi, jednu svoju vremešnu sugrađanku kako na sav glas uzdiše koliko je grad iz kojega svi mi putnici u busu upravo dolazimo nebrojeno puta ljepši od […]

Kakav je, ustvari bio, taj tipični njemački građanin koji je doveo jednog Hitlera na vlast? Odnosno i, uz njega, kakvi su bili tipični austrijski, i drugi evropski građani, koji su dolazak pošasti crne kuge prošloga vijeka pohrlili pozdraviti na gradskim trgovima oduševljenim kreveljenjem, glumatanjem velike ljubavi i doživotne, pa i preko životne, onostrane odanosti? Time […]

Oleg Mandić: “Život obilježen Auschwitzom”, Priredio Neven Šantić, Fraktura Zaprešić i Udruga antifašističkih boraca i antifašista Grada Opatije, Zagreb-Opatija, 2023. Tada dječak, Mandić je posljednji čovjek koji je napustio Auschwitz. Tamo je često viđao dr. Mengelea i svjedočio najvećoj industriji smrti ljudske povijesti. Od 1955. do danas svjedoči i bori se da mržnja i zlo […]

Mi ovdje živimo u zemlji eutanazije. U našem je aktualnom društvenom eksperimentu, s nevjerojatnim uspjesima, postignuto to da je ovdje nama svima sve svejedno. Jednako i kao što nas apsolutno boli briga za ono što se događa uokolo nas, u svijetu, tako nas, tom istom mjerom oguglalog, samoživog ravnodušja, boli briga i za ono što […]

Ne, veliko literarno djelo, naslova ”Ako je ponoć u stoljeću”, Victora Sergea, nije samo roman o staljinističkim progonima, o onima koji su se odupirali i borili protiv potpunog utonuća u mrak neslobode i pogroma diktature u Rusiji, pod vlašću jednog tiranina, mada, površinski, jest i to – dapače, to se ne može poreći, jer pripovijest […]

Evo kako naš narod slavi i zabavlja se, kada već jako drži do kolektivno dirigiranih, i slijeđenih ponašanja – on se ubija pucnjavom i hranom naizmjenice, pa dok se nečim ne obezglavi, ili u toj ”ljubavi”, ne obezglavi svoje bližnje.

Čudim se i divim sposobnosti Bore Ćosića (Zagreb, 1932.), upravo čitajući njegov roman ”Bez”, objavljen pred dvije godine kod izdavača LOM, iz Beograda, bez čega sve njemu uspijeva da napiše jedan, po svemu neobičan, umjetnički itekako izvanredan, vrijedan roman.

Stiglo je vrijeme darivanja. To je za bijedne, siromašne, za one koji se tijekom cijele godine ”pacaju” u neimaštini, dok se ostali od njih odmiču kao da je riječ o nekoj zaraznoj boleštini, koja se dobije nesvjesnim slabljenjem duha, tako što se, nekontrolirano, do ovih društveno i socijalno osujećenih udijeli kakav pogled ili riječ razumijevanja, […]

Potrebno je da i na ovome mjestu kažem riječ-dvije o romanu Jona Fossea, ovoga puta o kod nas nedavno objavljenom prijevodu prva dva dijela njegova obimna, sedmotomna djela ”Septologija: Drugo ime” (Naklada Ljevak, 2023., s norveškog preveo Munib Delalić) iako sam detaljnije o tom djelu pisala na jednom drugom mjestu, iz razloga jer smatram da […]

Prevarenost je osjećanje s kojim se danas mora računati, jer je opće, i jer ne predstavlja nikakvu sramotu ili blamažu za one koji varaju, i koji su, ne daj bože, uhvaćeni u laži i podmetanju. Na prevaru i laž se danas pristaje i računa, kao na jednu vrst nužnosti, kojom se garantira opstanak, često i […]

Kao što sam najavio, mislio sam da bi se bilo dobro u povodu desete godišnjice postojanja Autografa (petak 13. listopada) oglasiti i nakon obljetnice, još jednom. To činim ovom kolumnom. Posuđujem, najprije, po jednu rečenicu iz iskaza kojeg su dali naši kolumnisti, njih dvadeset i šestero te jednog kolege iz druge redakcije kojeg zaista iznimno […]

Otkako u Hrvatskoj imamo ”uveden” euro kao platežnu valutu, možemo konačno odahnuti – uistinu smo, crno na bijelo, Europa, a ne kakav smrdljivi, narogušeni, ratoborni Balkan. Toj misli nepobitno i pravocrtno (očito poput nekih amplituda) – ide sve u prilog – nevjerojatan prosperitet što ga odnedavno bilježimo u naših, takozvanih ”običnih” građana, dakako, i cjelokupne […]

(Opaska uredništva: Norveški je pisac Jon Fosse dobitnik ovogodišnjeg Nobela za književnost. Tim povodom ponavljamo osvrt naše kolumnistice Tatjane Gromače o njegovoj knjizi “Jutro i večer”, objavljen 26. kolovoza ove godine).   Jon Fosse, ”Jutro i večer”, Ljevak, Zagreb, 2023 Dirljiva je knjiga, kratak roman norveškog pisca, pjesnika, dramatičara, esejista, pisca knjiga za djecu Jona […]

Iz onoga što je već uvelike propalo, i nadalje nesmiljeno propada, sve većom žestinom, premda je dobar dio te arhitekture proglašen kulturnim dobrom, iz čega zrači avetinjska praznina ne samo napuštenosti, već i očaja i bijega, zatiranja ne samo tragova, već i tradicije – korijena, vlastite prošlosti koja je nekada možda bila i lijepa, iz […]

U svojim briljantnim zapisima sakupljenim u knjizi ”O glazbi” (priredila i izvanrednim uvodom popratila Bosiljka Perić Kempf, objavio nakladnik ”Mala zvona”, Zagreb) prepunim osjećanja i razumijevanja glazbe i muziciranja, erudicije, znanja, fine ironije i dubinskog poznavanja političkog i povijesnog, društvenog i socijalnog konteksta i specifičnih nijansi hrvatskog usuda, koje je kongenijalni filmski režiser Zvonimir Berković […]

Jon Fosse, ”Jutro i večer”, Ljevak, Zagreb, 2023 Dirljiva je knjiga, kratak roman norveškog pisca, pjesnika, dramatičara, esejista, pisca knjiga za djecu Jona Fossea, ”Jutro i večer” (Naklada Ljevak, 2023., s norveškog prevela Vesna Salomonsen).

Ljeti se čovjek koji živi uz našu morsku obalu mora pošto-poto naviknuti na onaj stravičan, prodoran zvuk sirene na vozilu hitne pomoći. To je na žalost, prva asocijacija kada se u mjestima uz morsku obalu, napučenim turistima, pomisli na inače tako dugo iščekivane i željene ljetne mjesece.

Živjeti vlastitu prirodu, i razvijati je u životnome koraku koji obiluje spontanošću i željom za otvaranjem, susretom s drugim, čini se da ne predstavlja onu jednostavnost i lakoću kojoj ljudi često pretendiraju riječima, o kojoj se puno govori i piše, a koju se, zapravo, tako rijetko i malo istinski živi.

Mislim na jednu rečenicu Edgara Morina, francuskog sociologa, filozofa, antropologa, važnog suvremenog mislioca koji je ovih dana, čitam, proslavio i svoj 102. rođendan. U ime tog ”starca”, a ovaj epitet upotrebljavam kao oznaku časti i visokog, uglednog statusa, nipošto ne pogrde, gospodina koji je i u jednom sofisticiranom, visoko prosvijećenom društvu kao što je francusko, […]

Velik je i važan dugometražni dokumentarni film Gorana Devića ”Na vodi”, kojemu su i veliki, značajni europski filmski festivali već dali nagrade i priredili retrospektive njegovih filmskih radova. Dojam o važnosti ovoga filma imala sam i kada sam ga prvi put gledala, prije pet godina, u tijeku njegove kino premijere.

Sada znam kako je onaj genijalni izumitelj igračaka, koji je smišljao neku novu spravu za zabavne parkove, došao na ideju da osmisli minijaturni, brzojureći vlak, otvorenih vagona, u kojemu po dvoje posjetitelja zabavnog parka sjede držeći se objema rukama za željezni rukohvat, dok im je preko bokova prebačen metalni lanac.

Čitam sada jednu knjigu Menzelovu, neku vrst autobiografskog pregleda vlastitog rasta i stasanja, potom i rada i napredovanja, u svijetu filma, gdje je kao umjetnik puno postigao – mada on tu riječ ”umjetnik” nije volio, držeći da se kroz nju puno toga provlači i ”šverca”, što na to polje, po njegovu sudu, ne pripada. Menzel […]

Kakva je farsa život u ovoj našoj državi. Premda se svi trude da se prikaže drugačije, ljudi su veoma nezadovoljni, veoma frustrirani.

Čuveni balet Igora Stravinskog, praizveden 1913. godine, ”Posvećenje proljeća”, u originalu, na ruskom jeziku zove se zapravo ”Sveto proljeće”, (Vesna svjaščennaja), no ovaj naslov pod kojim taj balet poznajemo na hrvatskom izveden je iz francuskog naslova ”Le Sacre du printemps”, pod kojim je balet prvi put izveden pred stotinu i deset godina u pariškom kazalištu […]

Svijet počiva na strahu od autoriteta, koji je genetski upisan u čovjekovo biće. On se dobiva skupa s fizičkim tijelom i organima, kao dio kolektivnog naslijeđa. Sve osnove vlastita postojanja, koje čovjek nosi u sebi, i prema kojima oblikuje svoj život, utabane su u njegovoj podsvijesti u periodu najranijeg djetinjstva, o kojemu on ima veoma […]

Ovih dana Zagreb i Hrvatska obilježavaju na dostojan, dostojanstven način, jednu značajnu obljetnicu, istina, tragičnu i tužnu – stotinu godina od smrti, preranog odlaska, u 38-oj godini života, velike hrvatske kompozitorice Dore Pejačević. Svjedoci smo, ovih dana, značajnog i šireg osvještavanja činjenice življenja i djelovanja ove umjetnice u našim sredinama.

Kakve sve gluposti čovjek piše, kakvim je sve glupostima opsjednut, i o njima razmišlja, u potpunosti ispuštajući iz vida ono bitno. Ono bitno se posve zaobilazi, sve što se radi u životu je na jedan način zaobilaženje onog bitnog, bitno nije stavljeno u fokus, iz nakane da se netko ne uvrijedi.

Kada umre veliki pjesnik, to nas na jedan način vraća k poeziji. Ne samo što čovjek ima potrebu čitati poeziju koju je napisao nedavno preminuli, već kao da se značaj i snaga pjesničkoga iskaza općenito rasprostre nebom ljudske stvarnosti, kao nešto što se možda uglavnom ipak radije izbjegava, zbog neugodnosti koju može priuštiti spoznajama, istinama […]

Istina je, ima dana kada propadamo u crnu rupu, kada se sve čini promašenim, kada strahujemo pred računom kojega će život iznijeti pred nas. Svatko od nas sam se nalazi na tom mjestu, mjestu na kojemu se moli za milost, i na kojemu nema ničega drugoga do li nas samih, i molitve koju nijemo upiremo […]

Jedan od važnih, umjetničko intelektualnih događaja protekle jeseni, odnosno tekuće zime, bilo je televizijsko emitiranje, u kasne sate, ako se ne varam četvrtkom, na Trećem programu Hrvatske televizije, filmskog ciklusa niza od deset TV filmova, deset filmskih remek-djela poljskog režisera i scenarista Krzysztofa Kieślowskog, ”Dekalog”.

Kako da se živi, i bude radostan, istovremeno s krvavim događanjima nekog velikog, razarajućeg rata, s patnjama i stradanjima nevinih ljudi, civila? Uostalom, i vojnici su, gledano iz mog ugla, na jedan način nevini, barem oni koji ne čine zvjerstva nad ljudima, koji su dio jednog stroja koji ih je uvukao u sebe gotovo silom […]

Slušam tako, pred nekoliko dana, razgovor, intervju s jednom likovnom umjetnicom, koja kaže, da već dugo godina više ne slika rukom, već samo kompjuterom. Premda, veli, ima puno svojih slika rukom naslikanih, iz rane, mladalačke faze. Ali to su već daleke stvari. Sada sve to treba arhivirati.

Mali je broj ljudi koji metafizičko osjećaju, a još je manji broj onih koji potiskuju svoje općeprihvaćeno društveno mjesto, prepuštajući se melankoliji i tjeskobi metafizičkog. Upetljani, uronjeni u kolotečinu života, u svakodnevnicu neprekidnih, intenzivnih ”poduhvata”, fokusirani prema vlastitoj samopromociji, ne primjećujemo da se naš svijet preobražava u jedno strašno mjesto gdje su ljudski odnosi dovedeni […]

Za nadolazeće božićne i novogodišnje blagdane predlažem da se organizira jedan umjetnički, rock and roll & ekološki happening, zajedno s izvođačima duhovne glazbe, takozvane američke gospel glazbe, tijekom kojega bi građanstvo na manje ili više prijazne i dopadljive načine utjecalo na to da se pripadnici visokih državnih tijela, naši politički i crkveni dužnosnici, prebace na […]

Miroslav Krleža, Izbor iz fragmenata dnevnika, neobjavljene dnevničke građe Miroslava Krleže, ”Hiljadudevetstošezdesete”, Priredio i uredio Vlaho Bogišić, Bodoni, 2022. Razmišljam o Krleži, čitajući Krležu, dakako. Njegova nas pregolemost sveudilj ubija u pojam. Nijemi smo i bespomoćni pod njegovom čizmom – Krleža kao liberal nipošto nije mogao biti totalitaran, ali njegovo pismo katkada boluje, što ne […]

Ima jedan čovjek, u dijelu grada u kojemu stanujem, kojega, kao i većinu stanovnika koje srećem na ulici, ne poznajem, ali s kojim se uvijek lijepo, prijazno pozdravim kada se sretnemo. Ne, nije to nikakvo staleško niti dodvorničko pozdravljanje nekih naočitih, ili k nekoj uglednoj društvenoj razini stremećih lica, to je, prije, ono Tinovo, prepoznavanje […]

Volim veselo pisanje Günthera Grassa, koje pri tome nimalo ne previđa tragičnosti života, ali ih uzima u obzir kao toliko svakodnevnu, prostodušno sveprisutnu činjenicu, da ne pravi razlike između smrti od kuge, što je nedvojbeno nepravedno, nepredviđeno naglo skončavanje nekog ljudskog života, i tamnoga piva s komadom kruha i sira pojedenih i popijenih u nekoj […]

Slušam tako slučajno, u prolazu, jedno mlado medicinsko lice, koje priča svoju skoru priču iz neke naše domaće bolnice, u kojoj je osoblje zahvaljujući vlastitoj akciji, snagama i poduzetnosti uspjelo pobijediti loš, nezainteresiran za sudbine pacijenata, svojih ljudi, građana, sustav.

Michael Martens, ”Nesanica”, Ljevak, Zagreb, 06/2022. Čitala sam ovih dana ”Nesanicu”, Ive Andrića, knjigu koju je priredio Michael Martens, a objavila nedavno zagrebačka Naklada Ljevak. Koliko je taj pisac patio, koliko ga je mučila savjest, stid, osjećaj krivice. Uza sve, i patnja zbog fizičke boli, u starosti zbog samoće, ostavljenosti, gubitka najdraže osobe…

Dio čovječanstva kao da se vraća u neko svoje predcivilizacijsko doba. Tu kao da se ljudska rasa raspolućuje na pola. Jedna, ona veća polovina bit će ta koja je bačena u to predstanje, osuđena na borbu za goli opstanak, na borbu protiv gladi, protiv žeđi, protiv bolesti, za što neće biti dovoljno potpore (potpora od […]

Druga po redu bijenalna, međunarodna nagrada za književnost ”Aleksandar Tišma” ove je godine dodijeljena piscu Davidu Albahariju. Za ovu lijepu vijest saznala sam preko časopisa Lamed, kojega uređuje Ivan Ninić iz Izraela, časopisa koji mi već niz godina stiže na mail adresu, na čemu sam uistinu zahvalna, jer ondje uvijek pročitam sijaset odličnih tekstova.

Došla su vremena u kojima život sve više sliči na borbu sa sedmoglavom aždajom. I oni koji se s njom ne bore, i koji nemaju potrebe da to čine, jer im je egzistencija osigurana, čak i njih dodiruje kužni zapah ovog našeg doba, koje je puno prijetnji.

Nema tome dugo da sam gledala jedan veoma lijep film, o kojemu još uvijek razmišljam. Ne, ne radi se tu o nekakvoj naročitoj radnji, iako ona jest, na jedan način posebna, ali svaku radnju, pa i onu kompleksnije prirode, čovjek može strpati u petnaestak rečenica, nakon kojih mu, ako to učini, više ne ostane ništa.

Kuda čovjeka nosi njegovo vrijeme? On to ne zna, a možda i ne želi da zna. On želi uživati u ljetu, u ispijanju piva (koje je poskupjelo), u ispijanju kave (koja je također poskupjela), u oblizivanju sladoleda (koji je skup), on želi naprosto, poput izmučene životinje (izmučene strahom od COVID pandemije, izmučene usamljenosti, potresima, poplavama, […]

Franz Kafka, ”Dnevnici – Svezak 1”, TIM Press, Zagreb, 2022. O uistinu važnim, presudnim knjigama šutimo. Ili, ako govorimo o njima, pokušavamo to činiti nekakvim ohlađenim, stručnim jezikom, pri čemu se nekada uistinu čini da se zaobilazi ono najbitnije, jer se nije govorilo o utjecaju tih knjiga na čovjekovu imaginaciju i, također, na čovjekovu dušu.

Nad svijetom se nadvila tamna sjenka nuklearnog rata. Sada to visi kao prijetnja, a mi trebamo živjeti, praveći se da toga nismo svjesni. S druge strane, riječi velikih mislilaca našeg vremena sve su više nalik riječima i mislima običnih ljudi. To samo potvrđuje ogromnu veličinu ljudske nesreće i jada, ljudske nemoći, čiji smo svi dio.

Čovječanstvo je u krizi, umjetnost je u krizi, kriza je preslaba riječ, možda je bolja riječ jeza – jeza koja otkriva pozadinu stvari, jeza kakvu otkriju jezične greške koje nisu slučajne, kako je govorio slavni psihoanalitičar iz Beča. To znači da istina ispliva na površinu, poput fekalije, i onako smrdljiva i plutajuća, otkrije isprva smiješnu, […]

Rada Iveković, ”Politike prevođenja”, Fraktura, Zaprešić, 02/2022. Zadivila su me prva poglavlja knjige profesorice Rade Iveković, ”Politike prevođenja”. U samo pedesetak stranica teksta rečeno je toliko toga važnoga za naše ”postjugoslavensko”, a potom i konkretno i ovdašnje, hrvatsko iskustvo.

Podsvijest sve određuje, i premda ljudi uvelike bježe od nje, ona ih negdje, u nekom nesmotrenom trenutku izda, pokaže njihove skrivene namjere. Koliko čovjek ima lica? I jesu li sva lica naših bližnjih iskrena i čestita? Reći ću odmah, vrlo rijetko, a ondje gdje je to uistinu slučaj, čovjek tome treba pribjegavati, kao nekom sigurnom […]

Andrej Tarkovski, ”Vajanje u vremenu”, Edicije Božičević, Zagreb, 2022. Prije nekih sedam godina, prvi sam puta čitala knjigu ”Vajanje u vremenu”, velikog sineasta Andreja Tarkovskog. Bilo je to beogradsko izdanje ove knjige, tada sam mislila kako bi važno bilo da se taj naslov prevede i kod nas. Konačno, nedavno se to i dogodilo.

Blebetanje je jedna od temeljnih zadaća našeg čovjeka, onoga koji želi neku afirmaciju u društvu. Zna se da se blebetanjem najviše postiže, i tko blebeće više, i nadmoćnije, tko je u tom blebetanju nakinđuren poput seoske kapelice, kome se pri blebetanju šire i više nadimaju prsa, kao u kočopernog purana, i tko je ujedno dovoljno […]

Nakon dugo vremena vratila sam se ”Istočnom epistolaru”, po mom mišljenju, najboljoj knjizi Predraga Matvejevića. Volim ovaj njegov rukopis – opor je i trezven, kritičan i oštar, melankoličan i topao, tužan. Tu se Matvejević zagledava duboko među ponore istočne, ruske civilizacije. Čini to kritično, distancirano, vrlo budne svijesti, unatoč emocijama koje su vezane uz njegovo, […]

Jednu stvar nas ovdje podučavaju odmalena – čovjek se treba odreći svojih vlastitih razmišljanja i svojih uvjerenja, i dati ih u zalog boljega života. Nema ničega što mu izvjesnije garantira društveni i materijalni napredak i uspon na ljestvicama od toga. Šutjeti i provlačiti se kroz mreže koju su razapeli sustavi i ideološka tlačenja kojekakvih vrsta.

Kako je snažan i moćan bio glas Marka Brecelja, bilo je u tom glasu nečeg primordijalnog, snage kakvu povuku naročiti izdanci nekog krajolika, i taj se krajolik – u ovome slučaju opor, planinski, surov, ali ne bez šume i raslinja, očituje u svakom modalitetu toga grlatoga glasa u kojemu su spojeni snaga, izvornost, grubost, izdržljivost, […]

Mi živimo u zemlji u kojoj su lopovluk i krađa ozakonjeni. Krađa je ovdje stvar društvenog ugovora, onoga što u najdubljoj srži tvori državu. Naša je država sklopljena tako što je pokradena, i to od njenoga slavnoga osnutka, pa do današnjega dana ne jenjava. Naprotiv, krađe su sve veće i veće, čovjek se katkada u […]

Kada sam, prije nekoliko mjeseci, na stranicama izdavača Litteris iz Zagreba, ugledala vijest o tek objavljenom prijevodu romana Gyule Krúdyja, ”N.N.”, osjetila sam radost, pomiješanu s blagim uzbuđenjem. Premda još nisam čitala ovaj roman, nešto kao da mi je signaliziralo da bi se moglo raditi o djelu, dodir s kojime će biti pamtljiv. Uistinu, nagovještaj […]

U posljednje vrijeme nešto me vuče da se neprestano vraćam knjizi novinskih tekstova (reportaže, eseji, kolumne 1919. – 1939.) pisca Josepha Rotha. Čitala sam, i pisala svojevremeno, o nekim važnim knjigama ovog pisca, ali ova knjiga njegovih novinskih tekstova, sada već jasnije uviđam, otkako ju je za naše čitateljstvo vrhunski prevela profesorica Gordana – Dana […]

Ovih dana ljudi se podsjećaju na to da su kršćani, a to znači, da se ponavlja onaj ofucani scenarij poznatih obrazaca ponašanja, kakvima se svjedoči već godinama – histerična kupovina hrane, odjeće, poklona, obavijena takozvanim ”božićnim ozračjem”…

U posljednje vrijeme nešto me vuče da se neprestano vraćam knjizi novinskih tekstova (reportaže, eseji, kolumne 1919. – 1939.) pisca Josepha Rotha. Čitala sam, i pisala svojevremeno, o nekim važnim knjigama ovog pisca, ali ova knjiga njegovih novinskih tekstova, sada već jasnije uviđam, otkako ju je za naše čitateljstvo vrhunski prevela profesorica Gordana – Dana […]

Nedavno sam se odvažila na maleno putovanje do Trsta – stari je to običaj malenoga i kratkoga provjetravanja od tople i sigurne obavijenosti zapusima vlastite domovine. Za čudo, grad me ovoga puta nije naročito dojmio.

Poznato je da naš narod prezire i mrzi svoje ljude koji su se po ljepoti i snazi nekog svog izraza istaknuli, i time odskočili od prosjeka većine. On za takve ili ne želi čuti, ili ih trpa u neku svoju mašinu za mljevenje mesa i pravi od njih dobre i masne seoske kobasice, koje upravo […]

Kako je naš narod opterećen sam sobom i svojim nacionalnim identitetom! Nacionalna narcisoidnost prekrila je sve ostalo, ona je godinama opravdanje za laž i pljačku, za lopovluk, za ubojstva, koja ne moraju biti kažnjena.

Katedrala sv. Vida jedno je od mjesta koje se uvijek radujem posjetiti kada dođem u Rijeku. Ta iznimno lijepa građevina, barokna rotunda monumentalnih proporcija, koju su podigli riječki isusovci kao samostansku crkvu (gradnja je otpočela u lipnju 1638. i trajala je, tako stoji u knjigama, uz prekide, stotinu godina, dok je kao uzor poslužila je […]

Nedavno, vozeći se autoputom Zagreb – Rijeka, zaustavljam se na sat – dva u Karlovcu, u nakani da ondje popijem kavu i prošećem prelijepom karlovačkom Promenadom.

Ovih dana pred oči mi često izrone, a i inače mi navrate u misao kao neke važne, iznimno estetske slike, oni obojani i ispisani školski globusi, drvene školske pločice za pisanje, neki od najvažnijih artefakata rada umjetnika Dimitrija Bašičevića Mangelosa.

Prije nekoliko dana poštom sam, po nekoj privatnoj narudžbi, primila knjigu ”Emigranti”, W. G. Sebalda. Već dugo sam željela otpočeti s čitanjem ove knjige, koja je u stvari jedna od važnijih u opusu Sebalda, pisca među čijim se prozama osjećam neobično primireno, utješeno.

Predrag Finci, ”Sve dok”, Fraktura, Zaprešić, 2021. Čitam ovih dana jednu među posljednjim, do sada objavljenim, knjigama sarajevskog, hrvatskog filozofa Predraga Fincija, ”Sve dok…”, publiciranu ove godine kod zaprešićkog nakladnika Fraktura. Čitam ovu predivno napisanu knjigu, uz, istovremeno, sveprisutan osjećaj grižnje savjesti, jer se premalo i prerijetko družim s knjigama ovog autora, iako sam neke […]

Stotinu i osma godišnjica od Krležinog rođenja, nije neki jubilej, ali kada je Krleža u pitanju, svaki je sedmi srpnja jubilej, datum, proslava, sjećanje, povezivanje, ako već netko nije povezan u neki nerazmrsiv, trajni čvor s ovim piscem, od prvog susreta.

Opatijska izložba Picassovih i Miróovih grafika, litografija, bakroreza, gravura, drvoreza – oko stotinjak radova iz privatnih kolekcija, možda nije postavljena i organizirana na profesionalnom nivou kakvoga podrazumijeva muzejsko izložbeno galerijska struka, ali, naravno, kada je riječ o djelima ovako vrhunskih umjetnika, čovjek uistinu može zažmiriti na neke stvari koje – u sučeljenju s magijom, snagom […]

Dnevnik pisan noću, 1970 – 2000, izbor iz zapisa velikog europskog intelektualca Gustawa Herlinga-Grudzińskog (Disput, Zagreb, 2020.). Prijevod izbora iz dnevničkih zapisa poljskog intelektualca, publicista, književnika, urednika, jednog među najznačajnijima kada su u pitanju sagledavanja iskustava – i onih političkih, i književno umjetničkih, kulturnih, 20. stoljeća na prostoru, ne samo poljskom, već i širem, srednjoeuropskom […]

Jednoga dana otputovala sam u Sisak. Govorim namjerno ”jednoga dana”, kako bih učinila da se taj posjet rodnome gradu udalji od mene, da postanem spram njega odmjerenija, da učinim da ga promatram s manje emocija i strasti.

Tatjana Gromača, ”Bolest svijeta”, Sandorf, 2016. Nekako baš u vrijeme kada se u hrvatskim medijima pojavila vijest da je jedna od najuglednijih hrvatskih književnica i novinarki (specijalizirana za kulturološke intervjue i snažne reportaže koje su u hrvatskom tiskanom novinarstvu sve rjeđa pojava) dobila otkaz u riječkom Novom listu, agilni zagrebački nakladnik Sandorf ponosno je objavio […]

Upozorenja ”da borbu Hrvatskog novinarskog društva za slobodu javnog izražavanja i protiv pritisaka na novinare i medije podržava i Međunarodna federacija novinara u ime 600 tisuća novinara iz cijeloga svijeta” vlasti u Hrvatskoj ignoriraju.