autograf.hr

Već 1919. godine počinje neviđeni, u novijoj povijesti, fašistički, rasistički kulturocid nad Slavenima Julijske krajine, plus Zadar Lastovo. Fasci di combattimento (fašistički odredi – ”borbeni snopovi”) upravo ovdje već 1919. godine, prije dolaska fašizma na vlast, divljački haraju u ”službi talijanskih nacionalnih interesa”. Oni spaljuju Narodni dom u Trstu i Puli, demoliraju sjedišta društva ”Zora” […]

Giuseppe Toniolo (Treviso, 1845. – Pisa, 1918., proglašen blaženikom 2012. godine), bio je jedan od najznačajnijih ekonomskih teoretičara etičko-kršćanske ekonomije u politici. Model kršćanske etike u gospodarstvu, po njegovom mišljenju, bio je koordinirana zajednička akcija teoretičara i gospodarskih djelatnika, u cilju zadovoljavanja vitalnih interesa pojedinaca u državnoj zajednici, kao i zajednice u cijelosti.

Na poziv Poslovnog kluba PartneRi, a uz pokroviteljstvo Veleučilišta PAR i suradnju s Generalnim konzulatom Republike Italije u Rijeci, predavanje je nedavno održao Riccardo Illy. Ljubiteljima kave ne treba posebno tumačiti tko je gospodin Illy – osim njegove visoke pozicije u obiteljskoj tvrtki jednog od najpoznatijih brandova kave na svijetu, Riccardo Illy je bio i […]

Posao kojim se bavim, svejedno je pišem li za novine ili za knjige, pišem li fakciju ili fikciju, zapravo bi se mogao nazvati poslom osmatranja, izviđanja, imaginiranja. I korisno je mijenjati perspektive i očišta, biti malo ovamo, malo onamo. Tako sam se ovih dana zatekao Puli. A u srijedu popodne u Trstu, na tršćanskoj rivi.

Sjećanje je posve živo, iako sam bila jako mala, mogla sam imati četiri ili pet godina. Kuhinja suterenskog stana u kojem smo tada živjeli, sjedim za masivnim stolom, prevelikim za tu prostoriju. Nona me čuva, i vjerojatno je već vrijeme za spavanje, ali ja odbijam ići. ”Sad će doći”, kaže nona, ”još malo”.

Kada je pet europskih država, davne 1985. godine, potpisalo na brodu ”Princeza Mari-Astrid”, na rijeci Mozel, pored Schengena, malog mjesta u Luksemburgu, sporazum (od tada skraćeno nazvan ”Schengen”) o slobodnom kretanju unutar teritorija udruženih država Belgije, Francuske, Njemačke, Luksemburga i Nizozemske, Hrvatska je još uvijek bila u ”mraku”,

U 109-oj godini stoljetnoga života, otišao je u buduću historiju njen neustrašivi protagonist Boris Pahor, njen veliki izazivač, buntovnik s razlogom, prkosni borac za čovjeka, protivnik svega i svakoga što čovjeka podčinjava ”višim ciljevima”, a toga na ovim našim stranama nikad nije nedostajalo – viših ciljeva, to jest…

Da baba ima onu stvar, zvala bi se dida! Tako bi mogao glasiti službeni odgovor Viktoru Orbánu na glupost koju je izjavio prije nekoliko dana. Niti je Mađarskoj more oteto niti je Mađarska imala more, osim možda ono panonsko more, prije više milijuna godina.

Na kraju jedne strme ulice u Puli ima jedna vulkanizerska radionica u kojoj majstor Oto krpi i mijenja automobilske gume. Oto ima, čini mi se, četrdeset i neku, iako bi mu mogla biti i pedeset i neka, ali on je od onih mršavih, žilavih, skladno građenih i kao struna napetih muškaraca, koje se obično nikad […]

Nedavno sam se odvažila na maleno putovanje do Trsta – stari je to običaj malenoga i kratkoga provjetravanja od tople i sigurne obavijenosti zapusima vlastite domovine. Za čudo, grad me ovoga puta nije naročito dojmio.

U Trstu je umro Marko Sosič (62), kazalištarac, režiser i upravitelj, pisac od najboljih slovenskih i južnoslavenskih i talijanskih (kao državljanin Italije).

Trebamo biti zahvalni, Europljani, a osobito mi, obalni Slovenci i Hrvati, što su ovi novi fašisti, postafašisti, zovete ih kako hoćete, iz CasaPound, izabrali baš Trst i baš 3. novembra za svoj veliki nastup.

Iako je ovih dana u New York Timesu objavljena reportaža koja glorificira Rijeku kao lučki grad i buduću Europsku prijestolnicu kulture, kao stanovnica Rijeke ne uživam toliko u detaljima koje američki novinar nabraja. Bolje od ikoga tko svrati u grad na dva-tri dana poznajem Rijeku i bila bih zaista nepravedna da ne priznam koliko lijepih […]

Na stotine tisuća ljudi dolazi k nama, u zemlje spasa. A mi? Najbolji posao na Mediteranu danas su izbjeglice: konzlager mafija od svoje države i EU dobija 35 eura dnevno po glavi, potrošiš 10 eura, ostaje ti 25, dnevno, oko 700.000 esula lani i ove godine donosi solidan profit od 17 milijuna i 500 hiljada […]

 O Gabrieleu D’ Annunziu prvi put sam nešto ozbiljnije slušala ranih osamdesetih godina u Razvojno urbanističkom institutu u Rijeci. Da, da čovjek ne povjeruje u “mraku socijalizma” Rijeka je imala i institut tog tipa, a neki pametni ljudi ozbiljno su promišljali grad. Nas, tada studentariju angažirali su za raznorazne ankete o prometu, stilu života građana […]

Bio bi to fini nastavak najnovijeg izdanja predizbornih prepucavanja Srba i Hrvata. Da Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije Hrvatskoj uruči protestnu notu jer se još uvijek ulice u nekoliko hrvatskih gradova zovu imenom ustaškog ideologa i ministra u vladi takozvane NDH, Mile Budaka.

Predsjednik Europskog parlamenta morao se dugo prati od osude svojih riječi povodom komemoracije žrtava fojbe u Bazovici, stratišta za vrijeme i poslije rata u koju su bačeni antifašisti, fašisti,  nacisti, nevini s obiju strana.

Skup sjećanja na žrtve fojbi i egzodus Talijana iz Istre i Dalmacije, koji iz izazvao gnjev u Sloveniji i ljutljivu zbunjenost u Hrvatskog, održan je u pograničnom selu koje Talijani zovu Basovizza.

Zašto Rijeka u svakom pogledu zaostaje za Trstom? Oba grada smještena su u širokim, otvorenim zaljevima, oba imaju dugu lučku i trgovačku tradiciju. Pa ipak, za razliku od Rijeke, Trst je oduvijek bio grad muvinga!

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autorice). Riječ za najviši i temeljni pravni akt, za ustav ne bez razloga vuče porijeklo od ustave, dakle – brane, pregrade, prepreke. Svrha, bit ustava na temelju kojeg nastaju svi drugi zakonski akti jest biti prepreka, ograničenje vlasti. No, kad ti je vlast ograničena, za glupost vjerodostojno i […]

Riječ za najviši i temeljni pravni akt, za ustav ne bez razloga vuče porijeklo od ustave, dakle – brane, pregrade, prepreke. Svrha, bit ustava na temelju kojeg nastaju svi drugi zakonski akti jest biti prepreka, ograničenje vlasti. No, kad ti je vlast ograničena, za glupost vjerodostojno i vječno spremna, ni ustavna ograničenja ne pomažu.

Dva zanimljiva i samo naizgled nepovezana detalja, posvjedočili su ovih dana da je granica do koje se može srozati javna radio-televizija uvijek dublja, no što smo u stanju pomisliti.

Da nije bilo boraca Narodnooslobodilačke borbe i njihovog maršala Tita, danas Hrvatska i Slovenija ne bi pregovarale o granici u Piranskom zaljevu.

Nije li situacija na našoj granici sa Slovenijom još jedan primjer naše dvoličnosti? Europska unija većini ne valja, a Europu doživljavamo kao zamorno i birokratizirano čudovište koje nas samo ograničava, kinji, proziva i kažnjava.

Arhimandrit Srpske pravoslavne crkve, otac Danilo Ljubotina, neobičan je svećenik i čovjek kompleksne životne sudbine, potaknute između ostalog i historijskim iskustvima njegovih predaka. Familija Ljubotina potječe iz Crne Gore u kojoj je vjekovima živjela i koju je 1657. godine morala napustiti pod pritiskom Turaka, te se doselila na istarski poluotok u mjesto Peroj, posebnim ukazom […]

Duboko u čovjekovu biću postoji nerazjašnjiva potreba za razaranjem, ubijanjem, ratom, zlom… a da bi to razumio i spriječio, junak novog romana Claudija Magrisa čitav je svoj život sakupljao oružje – podmornice, haubice, oklopna vozila, bajunete i drugo te knjige o ratovanju, koje je želio smjestiti u Totalni muzej Rata za došašće Mira i za […]

(Opaska uredništva: Ovo inače ne radimo – prenošenje važnoga priloga iz prijateljskoga portala bez da se donesu i faksimili koji bi teze i informacije iz osvrta učinili još jasnijima i prema tome, strašnijima. Ali odlučili smo prenijeti s portala Lupiga samo tekst kako bismo vas pozvali da linkate originalni članak  jer to kolege i zaslužuju […]

Nakon moga nedavnog teksta O JEZIKU zanimljivo će biti da se prisjetimo kako svoje izgovorene rečenice zapisujemo vizualno za budućnost ili da bismo ih danas saopćili drugome – i to kao pismo, literarnu tvorevinu, polemiku, proglas, i tako dalje. Meni je najsimpatičnije reći – kao čavrljanje – o bilo kom društvenom, pa zašto ne i […]

Nakon moga nedavnog teksta O JEZIKU zanimljivo će biti da se prisjetimo kako svoje izgovorene rečenice zapisujemo vizualno za budućnost ili da bismo ih danas saopćili drugome – i to kao pismo, literarnu tvorevinu, polemiku, proglas, i tako dalje. Meni je najsimpatičnije reći – kao čavrljanje – o bilo kom društvenom, pa zašto ne i […]

Prije nekoliko dana izbjegao sam čuti ukrajinskog pisca, prozaista, vrlo modernih stilskih nazora, koji je objedinio književni nastup i nastup bijesa, te je zagrmio protiv Svetlane Aleksijevič, rugao se Nobelovoj nagradi za književnost i Bjeloruskinju optužio za aroganciju, jer piše ruskim jezikom. Njemu je ruski jezik arogancije. Takav stav ne brani racionalnim, filološkim niti književnim […]

I dok je nekada živio u pećinama, čovjek je svakako nastojao da mu krzno bude ljepše i kvalitetnije od susjedovog. Da o damama ne govorim (dokaz su gomile ženskog nakita uz kosture naših predaka). No pravo bilježenje razvoja ljudske mode (Haute couture) imamo, naravno, u stručnim knjigama.

U jutro dvadeset sedmoga travnja 1945. Četvrta armija Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, sastavljena od jedinica Osmoga dalmatinskog te Sedmoga i Devetog slovenačkog korpusa, krenula je u odlučnu ofenzivu na Rijeku, Istru i Julijsku krajinu. Nijemci fanatično brane Rijeku jer padne li Rijeka, pada i Istra. Sjevernim krilom napadnuti su i istoga dana oslobođeni Sveti Peter na […]

Daša Drndić, ”Sonnenschein”, Fraktura, Zaprešić, 2007. (Opaska uredništva: o romanu koji je objavljen prije dosta godina pišemo u ovoj rubrici iz razloga koji se navodi u prvoj rečenici teksta kolege Inoslava Beškera i u prvom pasusu Hinina teksta – Dodatak). Trieste, talijanski prijevod romana Daše Drndić (u izvorniku: Sonnenschein) najprodavanija je knjiga u Trstu, javlja mjesni dnevnik Il […]

Piše: Drago Pilsel   Poštovani gospodine Mandiću, zadnji ste logoraš koji je živ izašao iz Auschwitza. Kada je to bilo i na što ste tada najprije mislili, ako se toga sjećate? Bilo je to koncem veljače 1945., više od mjesec dana po oslobođenju (27. siječnja 1945.). U tom času nisam bio svjestan koliko je to […]