autograf.hr

(Opaska uredništva: S tugom primamo vijest da nam daleko moćniji portal, a s kojim se mi ne možemo niti želimo mjeriti, ta mi nemamo crnu kroniku ili skandale, niti – narodski rečeno – ”cica i guzica”, pak, žestoko moderiramo komentare i ne dopuštamo protuhama da uzurpiraju javni prostor stvaranjem septičke jame pod člancima naših autora, […]

Kako se zahuktava ova strašna pandemija, tako se i sve više raspravlja o tome kakav će biti svijet nakon nje. Ekonomisti, politolozi, znanstvenici raznih područja daju svoja predviđanja koliko će korona promijeniti gospodarstvo, sustav vladanja, EU i još brojne druge oblasti našeg života.

Da se ne zavaravamo – jedan od razloga tvrdoglavog opstajanja religije jest i taj što mnogima ona na neki način pruža utjehu. Kad stojite nad lijesom svog prijatelja ili roditelja ili, još gore, djeteta – ideja da je vama predraga osoba sada u Allahovom dženetu ili naručju Isusovom može djelovati kao ljekoviti melem za napaćenu […]

Jedna od meni najdražih fotografija iz obiteljskog albuma nastala je u ljeto 1966. u malom makedonskom selu – na njoj su moj djed po majci s mojom bakom i svom svojom (preživjelom) djecom, zetovima, snahom i svim unucima. Na slici su i moj otac i majka u visokoj trudnoći, ona nosi mene u svom velikom […]

Nedavno sam pogledao dokumentarac El Pepe – jedan uzvišeni život, koncentriran na posljednji dan u mandatu urugvajskog predsjednika Josea Pepea Mujice. Upravo zbog njegovog lika film preporučujem svima koji imaju dovoljno želuca da podnesu česta pojavljivanja autora Emira Kusturice.

Barem jednom mjesečno netko od mojih prijatelja – uglavnom onih ateističkih – pita me što mislim o Mauru Biglinu, talijanskom biblijskom učenjaku.

Praktički otkako su Watson i Crick shvatili strukturu DNA, započelo je i s pokušavanjem razumijevanja i iščitavanja svih njezinih informacija. Odavno je znanstvenicima palo na pamet da taj kompleksni sustav zasnovan na četiri nukleobaze – koje ste, nadam se, učili barem u srednjoj školi – shvate kao nekakav kompjutorski program.

Imam 89 godina i već sam šest godina u staračkom domu. Inače sam živio zdravo, nisam pušio, pazio sam što jedem, stalno nešto vježbao, dobro se držao i nakon sedamdesete.

Bilo je to 1987. na početku mog duhovnog putovanja, negdje netom nakon povratka iz vojske. Sjedio sam na predavanju u matičnoj župnoj crkvi Svetog Petra i Pavla u Beogradu i slušao predavanje svog profesora filozofije religije Esada Ćimića.

Sigurno ste čuli taj prilično metaforičan argument o pronalasku sata na pustom otoku. Iznio ga je William Paley u knjizi ”Prirodna teologija” iz 1802. godine (shvatit ćete kasnije zašto spominjem godinu); u najkraćoj formi izložen on želi pokazati da se svaki kompleksni mehanizam, poput sata, mora objasniti nekim dizajnerom.

Ako bi se biralo koje su novozavjetne riječi najviše zloupotrijebljene, kladim se da bi među glavnim kandidatima bio tekst iz Ivana 8:7 ”Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen”.

Ovo je zapravo najkraća moguća verzija priče o tome kako je Sotona postao najpoznatiji lik unutar kršćanstva. Karijeru je započeo prilično skromno – u svetoj knjizi Židova, koju oni zovu Tora (Zakon, naputak), a kršćani Stari zavjet – Sotona kao lik spominje se tek 4 puta.

Da bi se objasnilo stanje kršćanstva u Njemačkoj, možete koristiti obilne statističke podatke – ali ću ja za ovu priliku iznijeti samo jednu znakovitu anegdotu o znamenitom samostanu Arnstein (o kojemu sam ne tako davno pisao).

Dolazak oca suvremene histerije protiv cjepiva Andrewa Wakefielda u Split već je izazvao prilične i opravdano negativne medijske reakcije. Diskreditirani britanski liječnik stiže u Split svega dva tjedna nakon što je za medije izjavio kako cjepivo protiv ospica samo pogoršava stvari i to upravo u vrijeme kad se bilježe novi slučajevi te bolesti.

Da Franjo nije baš dobro sjeo našim katolicima moglo se namirisati još na početku cijele priče. Meni to osobno nije bilo – niti je sada – od osobite važnosti, samo sam registrirao takvu pojavu.

Nagrada Templetonove zaklade valjda je financijski najprestižnija u svijetu, čak obilatija od Nobelove. Istina, uvijek je bilo pitanja po kojem kriteriju netko dobije gotovo milijun i pol dolara u džep – pa su moji ateistički sudrugovi znali reći da je to nagrada za one znanstvenike koji kažu nešto lijepo o religiji.

Sve što znamo o Isusovom životu – pa tako i o njegovoj smrti – znamo iz spisa koji su nastajali desetljećima nakon navedenih događaja. Ne moram ni objašnjavati koliko je to nepouzdano za bilo kakvu ozbiljnu povijesnu potvrđenost, tako da sasvim shvaćam one koji negiraju čak i samo Isusovo postojanje.

U ne tako davna vremena ljevica je sebe otvoreno izjednačavala s ateizmom, čak radeći sustavno i nasilno na njegovom prodoru u društvo.

Michigan je jedna od 19 saveznih američkih država koje dopuštaju odbijanje cijepljenja iz – kako su to pravno nazvali – filozofskih razloga. Načelno se djeca cijepe protiv 14 zaraznih bolesti, a od njih se traži potvrda o imunizaciji kad god upisuju neki stupanj školovanja ili mijenjaju školski program.

Da je pedofilija u Katoličkoj crkvi sveprisutna, gorka je istina koju više ne pokušavaju izvrdati ni njezini najjači apologeti. Jasno je to i samom vrhu Crkve – ili su barem htjeli ostaviti dojam da im je jasno – pa su organizirali i cijeli skup ne bi li se krenulo u rješavanje problema.

Srbiju ovih dana potresa tragičan slučaj 23-godišnjeg Slavča Petrova, mladića oboljelog od tumora mozga, koji se odlučio za savjet obratiti samozvanom doktoru Miroljubu Petroviću. Taj ”doktor (o čijim ćemo titulama nešto kasnije) mladom Slavči savjetovao je da ne ide liječniku i da kupi (da, kupi) od njega neke tinkture kao jedini lijek.

Ako mene pitate, valjda najgluplja rasprava koju je itko ikada smislio je ona o tome tko je moralniji – vjernici ili ateisti.

Danas je postalo politički korektno govoriti o skladu vjere i znanosti, tako da se svi oni koji eventualno tvrde suprotno nazivaju fanaticima, radikalnim ateistima i sličnim ljupkim nazivima.

Svi mi iz moje generacije dobro se sjećamo 8. prosinca 1980.; to je jedan od onih dana kad točno znamo gdje smo bili u trenutku kad su mediji objavili smrt Johna Lennona. Ja sam sjedio na podu svoje sobe i slušao neku rock emisiju, koju je prekinuo uzbuđeni glas voditelja. Bila je to i simbolička […]

Izolirano pleme Sentinelaca – kojemu su očito Englezi nadjenuli ime (sentinel, stražar) – ovih je tjedana bez svog znanja i privole postalo zvijezdom svjetskih medija. Samu vijest o tragičnom završetku mladog kršćanskog ”misionara” nemam namjeru ovdje prežvakavati. Samo želim ukazati na jednu dublju pozadinu cijelog ovog slučaja, o kojoj se, koliko vidim iz članaka o […]

Ako me je kao čovjeka koji se dugo bavio teologijom što iznenadilo u posljednje vrijeme, onda je to zasigurno inicijativa pape Franje o promjeni teksta Očenaša.

Bilo je dovoljno da se pojavi desetak tisuća migranata na granici s Hrvatskom, pa da po medijima i društvenim mrežama krene histerija, na kojoj svoje bodove prikupljaju političari raznih opcija, brojni mediji i tko zna koji sve ne bjelosvjetski smutljivci.

Desetljećima unutar Adventističke crkve u svijetu bukti rasprava o položaju žena i njihovom zaređenju (ordination). Tijekom 1990-ih dvaput je to pitanje bilo izneseno na svjetskom okupljanju Generalne konferencije – najvišeg crkvenog tijela – i oba puta odbačeno većinom s otprilike 2:1.

Ja nisam moralna veličina, nisam to nikada ni bio. Ne treba vam puno druženja sa mnom, pa da to i sami brzo shvatite. Ali da se meni rodi gluhonijemo dijete, ni časa ne bih razmišljao hoću li ga voljeti i prihvatiti.

Ako nama ateistima nešto neprestano nabijaju na nos, to je činjenica da mi nemamo – kako to obično ljudi formuliraju – rješenje za problem smrti.

Danas jedan značajan dio novinara prati Facebook statuse raznih političara i zvijezda reality showa – a Pernar, kao jedna prilično dobra smjesa i jednog i drugog, mnogima dobro dođe da napišu kakav članak kad već nema pravih vijesti.

Mene i dalje umije fascinirati činjenica da, primjerice, neki vrhunski fizičar izražava čvrsto uvjerenje u postojanje Boga – i to, naravno, obavezno u nekoj od ustaljenih verzija kao što je kršćanstvo.

Moram priznati da mi je katkad pomalo nelagodno kad me se svrsta u takozvane nove ateiste. Daleko bilo da se stidim njihovog društva, da je prilike, vjerujem da bih se pošteno i ugodno ispričao s ”četvoricom jahača apokalipse“ (još da nije tužne činjenice da je Hitchens prerano završio svoj život).

Ne bih sada reciklirao ono što su mediji već obradili – jedna potpuno nebitna olinjala časna sestra na slici s jednim šatorašem i oboje nose majice ”Ostaše U Hrvatskoj”, s naglaskom, naravno, na petom samoglasniku naše abecede. Nije to bio pokušaj da se mlade i na ovaj, priznajem originalan, ali i nepojmljivo glup način pokuša […]

Pomalo me iznenadilo kad sam mjestu u kojemu sada živim otkrio da ima i nekoliko Nijemaca koji prakticiraju poganstvo. Prije no što vam svašta padne na pamet da objasnim što to znači ”prakticiraju poganstvo”: u određenim prigodama okupljaju se u prirodi kako bi obilježili ili puni Mjesec ili solsticij i slične redovne cikluse.

Ostavimo sada postrance temu ateizma – napokon, on je kod mene tek posljedica jednog temeljnijeg stava, odnosno kritičkog preispitivanja tvrdnji i teorija na temelju svih nama dostupnih činjenica. Danas je kritično mišljenje na udaru brojnih pseudoznanstvenih ideja, a događa se i dosad neviđen fenomen da slabi i među ljudima koji su prošli visoko obrazovanje upravo […]

Biti vjernik znači misliti/osjećati/vjerovati da Bog 100% postoji, uz možda minimalnu i sasvim formalnu mogućnost da ste pogriješili. S druge strane, biti ateist znači da se postojanju Boga pridaje 0% vjerojatnosti (ili najviše 0,000001%).

Bauk scijentizma kruži Europom – i danas je riječ scijentist na ivici dobivanja statusa kojega je nekoć imala riječ vještica. Danas možete biti i najveća budala, ali uvijek se vaditi na to da su scijentisti još gori od vas. Jer oni, kako se često papagajski izriče, nezrelo i površnu shvaćaju znanost, pokušavaju – zamislite vi […]

Pred sam Uskrs 26 hrvatskih i inozemnih znanstvenika – pod dirigentskom palicom Slavena Letice – odlučilo je čitateljima Večernjaka obznaniti svoj stav o odnosu vjere i znanosti. Okupilo se donekle šareno društvo – što pravih znanstvenika-istraživača, što medicinskih i psihijatrijskih djelatnika, a njima su se priključili i filozofi i teolozi, kao jedna, moram reći, prilično […]

Kad su po dolasku u Njemačku moji prvi put vodili dijete na cijepljenje, dočekao ih je pomalo zbunjeni pedijatar: ”Vi ste Hrvati, a ipak hoćete cijepiti dijete?”

Prilikom nedavnog obilaska okolice Koblenza iznimno me se dojmio samostan Arnstein – impozantno zdanje što je već više od tisuću godina natkriljeno nad obližnjim seocetom.

I dok Crkva i dalje uporno promovira pogled na ženu kao ”drugotnu”, možda je red ukazati na puku činjenicu da to jednostavno nije moralo biti tako. Svako tko je imalo proučio Bibliju mogao je zamijetiti da tamo postoje dva različita pogleda na ženu – od kojih je na koncu povijesnu pobjedu odigrao onaj mizogini.

Kad sam odlučio sa svojim stavovima istupiti u javnost, unaprijed sam znao da će biti onih koji će ih podržati i onih koji će ih kritizirati. Tim više što sam osim intervjua i ovih kolumni s Pavelom Gregorićem napisao i filozofsku knjigu, pa mi je sasvim prirodno da nju netko analitički promotri i ukaže na […]

Ako mene pitate što je glavni razlog činjenici da su mnogi ljudi, unatoč svem napretku našega znanja i ovladavanja svijetom, i dalje religiozni, ponudio bih vam jednostavan odgovor: nalaženje smisla.

Priznajem, neumjesno je s moje strane – ali mene slučaj vjeroučitelja koji je onako zaneseno držao prodiku djecu o nabijanju na kolac i strijeljanju nekako više zasmijava nego sablažnjava.

Onaj tko ima nesreću pratiti spisateljski opus Milana Ivkošića vjerojatno se već načitao svakojakih mogućih gluposti. No, doajen desničarskog iživljavanja po tipkovnici ovih je dana upravo nadmašio samoga sebe. I ne bi to, vjerojatno, značilo ništa da se ne radi o čovjeku čije će stavove zdušno podržati ljudi podjednako nekritičkog i religijskim opijumom natopljenog mozga.

Kad se jednoga dana bude pisala povijest biologije 21. stoljeća, možemo unaprijed reći da će Francisu Collinsu pripasti jedno od vodećih mjesta. Čovjek koji je otključao tajnu ljudskog genoma uveo nas je u jednu novu znanstvenu eru, čije posljedice (i to prvenstveno pozitivne) tek trebamo vidjeti.

Devet stoljeća nakon što je papa Urban II. pozvao na sveti rat protiv muslimana u Svetoj zemlji, pojavio se i velikan naše epohe koji bi krenuo u rat protiv, citiram, ”nevjernika, komunista i lažnih antifašista”.

Emisija na National Geographicu posvećena iskustvu novinarke Lise Ping u Sjevernoj Koreji još jednom mi je rasvijetlila fenomen za koji nemam boljeg naziva od ”sekularno obožavanje”.

Ni sam Martin Luther tog znamenitog 31. listopada 1517. nije naslućivao što će se dogoditi objavom njegovih 95 teza. Neprovjerena priča – nastala 50 godina nakon Lutherove smrti – veli da ih je okačio na vrata crkve u Wittenbergu kako bi ih se dan prije Svih Svetih moglo javno pročitati.

Nedavno mi je privukao pozornost članak u Jutarnjem listu u kojemu asistent na katedri crkvene povijesti Teologije u Rijeci Marko Medved piše o nespojivosti kršćanstva s nacionalizmom. U nekom drugom, sretnijem kontekstu članak bi prošao ispod radara – jer je svakome tko ima imalo soli u glavi jasno da je kršćanstvo nespojivo s nacionalizmom. U […]

Nedavno sam se dotaknuo teme o promjeni imena Trga maršala Tita – i tu sam se samo zadržao na onoj ideološkoj nebulozi koju širi Crkva, a po kojoj je prvo potrebno srediti društveni moral ovim krajnje simboličnim činom i onda tek prijeći na rješavanje pitanja vrtića, odlaganja otpada i slične probleme u Zagrebu.

Bauk ateizma kruži Hrvatskom – par postotaka onih koji se smatraju ateistima već su toliko utjerali strah u kosti onoj nadmoćnoj katoličkoj većini koja je uvelike započela odapinjati otrovne strijele ne bi li kako spriječili da jednoga sudnjega dana baš ateisti postanu većina u Lijepoj našoj.

Prema staroj legendi Neron je gledajući požar u Rimu svirao liru i recitirao, vođen pjesničkim zanosom koji ga je obuzeo dok je gledao kako vatra guta glavni grad njegovog imperija.

Da započnem prvo jednim vicom – Jehovin svjedok zvoni na vrata nekog stana, otvara mu domaćin, ljubazan i srdačan. Zove ovog jehovca unutra, stavlja ga za stol i toplo ga pita što mu ima za poručiti. Jehovac zbunjeno odgovara: ”Ne znam, nisam nikada došao ovako daleko”.

Biskup Košić u posljednja je dva tjedna potvrdio svoj status najveće medijske zvijezde Katoličke Crkve u RH – prvo je iskoristio svoje građansko pravo (i svoj društveni utjecaj) da održi lekciju Plenkoviću zbog koaliranja HDZ-a i HNS-a, a onda je ponovo iskoristio svoje građansko pravo da policiji prijavi prijetnje preko fejsa koje je navodno dobio […]

Možda se ne bih trebao baš ja javljati – s obzirom na to da ne pripadam Crkvi i branim sasvim suprotan svjetonazor. Ali, kad već neće nitko to javno reći, moram onda ja reagirati.

Bura koju je izazvala Frljićeva predstava u splitskom HNK samo je još jedan simptom našeg društva koje nije naviklo na život u demokraciji.

Sjećam se jedne radio-emisije od prije nekoliko godina u kojoj je neki katolički teolog lamentirao o navodnoj ateizaciji društva. On je razlog toj pojavi vidio u tadašnjim strukturama vlasti; otprilike je htio reći da su tadašnji predsjednik Josipović i premijer Milanović navukli neuk narod na tanki led ateizma.

Papa Franjo je u nedavnoj izjavi prilično jasno ustvrdio da je ateist Željko bolji od katolika Željka. Dakle, ono jugokomunističko đubre što prosipa svoje bljuvotine po Crkvi, vječnoj Hrvatskoj i svim svetinjama na ”bezbožnom” portalu Autograf.hr i za to prima krvave Judine škude od Soroša bolji je od pobožnog, domoljubnog i socijalno osjetljivog vlasnika lanca […]

Kad sam čuo vijest da je Stier unajmio Ilčića da ga savjetuje o ljudskim pravima – i za to od naših poreza sebi uprihodi 10 somova kuna mjesečno – za razliku od velikog dijela javnosti ja nisam bio osupnut. Mislim, ovo je Hrvatska, ne?

Dopustite da se sada bavim nečim što mi je bio i posao i poziv dvadesetak godina – pedagogijom. Predavao sam na srednjoj školi, ali na i učilištima; u mojim sada novinarskim venama i dalje teče krv profesora i pedagoga.

Ovih dana s nemalim čuđenjem promatram raspravu o plagijatu (za mene već) bivšeg ministra Barišića. Doduše, moje je čuđenje drugačije od onoga kojega iskazuje premijer Plenković koji ne shvaća čemu toliko priče oko jedne fusnote ili tamo nekih pišljivih navodnika. Prilično drugačije.

Portal Index.hr ovih je dana načinio anketu i čitateljima ponudio izbor najvećeg negativca u prošloj godini. Moram priznati da sam bio gotovo pa neugodno iznenađen kad sam shvatio koliko je bezveznih, primitivnih i malignih osoba promarširalo našim prostorima u prošloj godini i ostavilo svoj nimalo ugodan trag koji ćemo teško izbrisati čak i uz trud […]

Puna sam dva dana proveo prateći nastupe predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović po mojoj (Varaždinskoj) županiji, bio, između ostalog, i svjedokom njezine zbunjenosti kad joj je utrčalo pitanje s četiri tone lososa.

Katkada me stvarno susretne pitanje hoćemo li se ikada osloboditi religije ili ćemo samo nastaviti srljati iz jednog oblika u drugi. Naravno da ne znam konačan odgovor, ne spadam u one društvenjake koji misle da postoji neka čarobna metoda – poput Marxove dijalektike – koja nam može točno predvidjeti što će se i kako događati […]

Prošle sam subote imao gotovo pa mističan susret sa samim sobom u kino dvorani. Otišao sam gledati Gibsonov ”Greben spašenih” – kako su vješto preveli izvorni naslov Hacksaw Ridge.

Ne krijem svoje stavove niti se pokušavam prilagoditi bilo kome, ali sam uvijek za argumentiranu raspravu – s bilo kim o bilo čemu. Napokon, ja sam zbog snage i argumenata postao ovo što sad jesam, osobno mi nije trebalo napustiti vjeru, Crkvu, posao i sve ono čemu sam desetljećima pripadao. I danas bez krzmanja velim […]

Odmah da kažem kako ovoj temi ne pristupam kao pravnik, jer mi to nije struka, niti to smatram presudnim kad raspravljamo o Vatikanskim ugovorima. Više bih tome pristupio kao etičar-političar raspravljajući o tome koliko je realno očekivati da bi jedna mala i dosta katolički usmjerena zemlja poput Hrvatske mogla raskinuti ugovore s crkvenom državom čiju […]

Da budem iskren, barem jedan dio mene s radošću je primio neslužbene najave da bi novi obiteljski zakon u sebi mogao sadržati i obvezu parova da prije vjenčanja prođu prijebračno savjetovanje.

Lijevi političari na propovijedi desnog biskupa Košićevu propovijed na predizbornu nedjelju 4. rujna u Ludbregu već su mediji dovoljno spominjali. Danima prije nje medijska scena na području domaćinske Varaždinske županije počela se burkati, postavljala su se opravdana pitanja o namjeri dolaska politički (pre)angažiranog biskupa, desničarskog glasnogovornika, u županiju u kojoj tradicionalno pobjeđuje ljevica (što god […]

Par sjajnih tekstova za krajnju nuždu Prvo prilažem nekoliko tekstova za koje znam da će dobro doći raznim svećenicima u ova nemirna predizborna vremena: U Evanđelju po Mateju 7, 30-32 stoji zabilježen razgovor Isusa i Petra nakon što je ovaj prvi održao svoj čuveni govor na Gori blaženstva, gdje je pozvao na univerzalnu ljubav i […]

Da nije rodila Isusa, Marija bi bila samo još jedna od milijardi žena koje Crkva nagoni na poslušnost. Zamislimo jedan drugačiji scenarij: umjesto Mariji (pravog imena Mirjam), zaručenoj za Josipa (Jošefa), anđeo odlazi nekoj drugoj osobi, recimo Hani u Kapernaum (K’farnahum), i ona začne i rodi Isusa (Jošuu) prozvanoga Krista (Mašija).

Ovih smo dana saznali da je konačno završeno suđenje Stepincu i to oslobađajućom presudom (premda je presuda od prije 70 godina poništena). Donio ju je sudac Turudić, za kojega moram iskreno reći da sam ga prestao ozbiljno shvaćati još otkako je javno zatražio ponovno uvođenje neke vrste verbalnog delikta.

Ni sam ne mogu vjerovati onome što upravo pišem, ali se po prvi puta u životu se slažem s onim što piše portal moje cijenjene imenjakinje (i tu prestaje sva sličnost) Željke Markić. Sjetili se ljudi da je rođendan jednom od dvojice glavnih likova iz ganga-rap pjesme Evo zore, evo dana, pa mu, sasvim prigodno, […]

Prije samo pola godine tadašnji gospićko-senjski biskup Mile Bogović održao je božićnu propovijed u kojoj je, prema pisanju medija, doslovce izjavio: ”U cijelom došašću molili smo se sa zabrinutošću i čežnjom da naša država dobije vlast koja voli i narod i državu, koja je milosrdna prema svome narodu. I te strukture vlasti upravo ovih dana […]

Ovih je dana, unatoč nogometnom ludilu, masakr u Orlandu uspio ukrasti čak i dio poneke naslovnice. Ima i onih koji su se tom neviđenom zločinu obradovali: osim islamskih terorista, i Donald Trump je upisao sebi poen u predsjedničkoj utrci rekavši nešto poput ”Pa, jesam li vam rekao?“ Bilo je, dakako, i Facebook trolova

Rasprave o kurikularnoj reformi ovih su se dana prelile i na ulice, gdje su, sveukupno gledajući, deseci tisuća građana prosvjedovali protiv njezinog sve primjetnijeg kočenja. Krivce za zaustavljanje ove prevažne reforme nalazi se, prvenstveno i ne bez razloga, u sadašnjoj vlasti, koja je već na početku dala sasvim jasan znak kako im do reforme, najblaže […]

Zašto Vam pišem (s nešto malo zakašnjenja) Znate, gospodine nadbiskupe, htio sam ovo napisati još prije 23 godine, no, eto, nisam to napravio i sad mi je pomalo krivo zbog toga.

Ako bih izabrao frazu koja se toliko često koristi u javnom diskursu, a tako slabo razumije, onda bi prvi kandidat jamačno bila ”govor mržnje“. Rabi ju se u gotovo svim prilikama: kad Milanović napadne HDZ zbog ustašofilije – to je govor mržnje; kad ateisti ismiju religiju i nazovu štovanje sveca nekrofilijom, to je govor mržnje; […]

Trenutak prosvjetljenja Možda sam samo neizlječivo naivan, ali ja nisam dolazak nove vlasti dočekao paranoično. Niti me je jako začudilo kad su krenule smjene i postavljanja posvuda, pa i na HRT-u. Nije ova vlast izmislila da se dolaskom nove garniture na čelo države vrše rošade

Prošli su korizma i Uskrs, a s njima i četrdesetodnevna molitva katoličkih aktivista pred bolnicama kojom su pokušavali potaknuti savjest trudnica i liječnika da odustanu od pobačaja. Ne znam je li to polučilo kakav uspjeh, koliko je žena s neželjenom trudnoćom odlučilo ipak roditi i koliko je ginekologa,

Bude li povijest po nečemu upamtila sadašnjeg prvog predsjednika Vlade, moglo bi to biti po njegovoj nedavnoj izjavi Novoj TV: ”Pustimo kategoriju moralnog, nemoralnog. To je jako relativno”.