autograf.hr

Da sam se kojim slučajem rodio ka žensko sigurno bi se zva Matea Gubec ili Ivana Orkleanka. Naime kad vidim šta sve one bidne od nas u 21. stoljeću moraju trpit, jebalo majku, ako ja ka žensko ne bi digao internacionalnu bunu i cipa bi se s tim buzdama ako treba do istrebljenja. Idemo redom.

U prvom intervjuu koji je nakon poraza od Turske i Walesa dao Novoj TV, Zlatko Dalić na pitanje “Je li Livaja poremetio atmosferu u momčadi?” odgovara ovako: “Žao mi je što se dogodilo ovo s Livajom. Poslao sam mu poruku prije okupljanja, zvao sam ga, nije mi se javio, ne znam zbog čega. Ne vjerujem […]

Kad se temperatura spusti kao posljednjih dana, ulice opuste, rijetki se prolaznici poginju zbog oštrog vjetra i gaze u teškim postavljenim cipelama, kad smo svi u debelim bezobličnim vjetrovkama i jedini su nam otkriveni komadići kože u izrezima između šalova podignutih preko noseva i pletenih kapa spuštenih do obrva, uhvati nas čežnja za lakoćom tijela […]

Kada se u javnom diskursu u bilo kojoj prigodi povede rasprava o kritičarima recentne politike njima se momentalno lipe etikete. Dakako jer je tim izdajnicama sve svitlilo kada je bija mrkli mrak tako da ih se s pravom omotaje s tapetama na kojim velikim slovima piše: jugonostalgičari, komunjare, rusofili, antihrvati itd.

Kako san rođen u staron rodilištu nasuprot Hajdukog sjevera, a djetinjstvo proveo u Plinarskoj, onda iman puno pravo reć kako san od kad san doša na ovi svit s balunon na ti. To šta mi je zbog udaljenosti od jedva 50-ak metara od kuće nogomet bio više nego blizak sada mi više nije iako sam […]

Ovo je igra u kojoj je svašta moguće. Pa čak i to da Grčka bude prvak Europe. Ali jedno sigurno nije moguće: obraniti dobro izveden penal! Gol je, kažu, širok sedam metara i trideset dva centimetra, visok je dva metra i četrdeset četiri centimetra. Krug označen krečom od gola udaljen je samo jedanaest metara.

U stilsko-estetskom pogledu, po motivima, referencama i asocijacijama, arhitekturi svoga djela i žanrovima, stvarnim i persifliranim, Boris Dežulović otpočetka je bio uljez koji je u novinarstvo pristizao iz književnosti.

Slično onoj da će drumovi poželjeti Turaka, ali Turaka nigdje biti neće, i Srba u Hrvatskoj je sve manje, ali pronalaze se načini da ih se pravi i od blata kako bi se održala glavna ciljna točka hrvatskog nacionalizma. A važan dio političke šahovnice su i navijački pijuni   UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I […]

Početkom pedesetih godina prošloga stoljeća nije bilo mnogih stvari za kupiti u onoj našoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. To je bilo i razumljivo. Nova država se tek stvarala. Prvo se porušena zemlja obnavljala, a tek su onda druge stvari potrebne za život dolazile na red.

Dragi naš druže Tito! Već odavno si me bio naučio da se nas dvojica oslovljavamo s ti. Pa premda s time nisam imao problema u mome pionirskome statusu kada sam ti zajedno sa svojim drugarima pjevao iz svega glasa: ”Druže Tito, mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo”, kada sam dosegao svoje […]

Zoran Milanović mogao bi možda nekad razmisliti prije nego što nešto kaže, ali to ne bi bilo zabavno. Kolinda Grabar-Kitarović dala mu je prošlog tjedna neviđenu priliku za zgoditak. Izjavom da su Hajduk i Dinamo bili pravi hrvatski klubovi, dok je njezina Rijeka bila kukavna pred Zvezdom i Partizanom, predsjednica je Milanoviću namjestila balun na […]

Najtalentiraniji hrvatski igrači, poput Grobničana Zorana Šestana, sjedili su tada na klupi, dok su neki drugi, manje talentirani, ali politički podobniji dobivali priliku.

Nakon što se Zoran Milanović, tada kao premijer i netko tko se natjecao za drugi mandat, sastao sa šatorašima, što je bilo problematično samo po sebi, a onda preraslo i u skandal uslijed činjenice što je sa sastanka iscurio sadržaj onoga što je govorio, upravo sam na Telegramu napisao tekst o tome kako je upravo […]

Jadan taj HDZ. Njih stvarno nitko ne razumije. Evo, primjerice njihova kandidatkinja za predsjednicu Republike. Nema tome mnogo igrala se nogometna utakmica između Hrvatske i Mađarske.

”Jakove, drži se i izdrži.” ”Koliki je taj rezervoar gluposti.” ”Ošamućeni lov na glasove.” ”Nastavi li ovako, bit će gusto između nje i Ave.” ”Ako je Kolinda Grabar-Kitarović dobila Fulbrighta, Ava Karabatić je kandidatkinja za Nobela.”

Jednog hladnog i maglovitog jutra u studenom 2011. godine pod mojim se prozorom odvijala jedna, danas već zaboravljena i nebitna epizoda hrvatske novije političke povijesti. HDZ, tada pod vodstvom Jadranke Kosor, simbolički je započinjao predizbornu kampanju na mjestu gdje je stranka osnovana 17. lipnja 1989., u klupskim prostorijama tada NK Borca, a danas NK Jaruna.

Istinita priča. U malom mjestu na jednom našem otoku živio je sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća jedan klesar, ugledan i imućan obrtnik s budalastim sinom koji je obožavao Lepu Brenu.

Đakovački vezovi, međunarodna priredba folklornih društava, bezazlena, politički sasvim nezainteresirana fešta u jednom pospanom provincijskom gradiću, prije nekoliko dana je bila prekinuta neobičnim incidentom.

Nakon kratkotrajnog zatišja ponovo su se u okvir pažnje javnosti vratila razmatranja o otvaranju arhiva i suočavanju s prošlošću, o ulozi i dometima Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima,

Vjerojatno će mi trebati vremena da sasvim sredim dojmove s najnovijeg prosvjeda kojim su, kako bi ih kardinal Bozanić nazvao, ”manje skupine” zatražile da se raskinu ugovori koji – kako on veli – ”imaju trajnu vrijednost”.

Goran Babić rođen je 1944. na Visu, odakle nije bio nitko njegov. Otac iz doline Neretve, Hrvat, komunist; mati Beograđanka, iz jevrejske obitelji u kojoj je nakon rata ostalo malo živih. Oboje partizani, pa su sina donijeli na svijet tamo gdje je tih tjedana i dana boravila glava pokreta.

Hrvatski nogomet i hrvatska književnost zapravo su neobično slični. Ne samo zato što su i naši centarfori i naši pisci osuđeni na mučenje u nacionalnoj, dakle, provincijalnoj ligi. Oni su i najveće kolateralne žrtve raspada Jugoslavije, odnosno bolesne hrvatsko-srpske strasti da se ratu okončanom prije dvadeset godina uporno zazivaju produžeci.

Dok sluša i(li) čita svakodnevne politikantske budalaštine hrvatskog nogometnog izbornika Ante Čačića, jedan normalni navijač hrvatskih sportskih reprezentacija ipak ne očekuje i ne može vjerovati da za sličnim rječnikom ovom Čačićevom i rječnikom Zdravka Mamića iz njegovih ”najboljih”, ali i ovih današnjih dana, poseže i predsjednica RH.

Da se ne zajebavamo, svi su u Splitu znali što se sprema, znalo se da će biti sranja, Torcida je čak i javno najavljivala prekid utakmice. Kao što su svi znali – naravno da jesu – kako nije riječ tek o besmislenom, pijanom huliganskom nasilju, već o otvorenom ratu protiv nogometnog saveza, do kraja, ”bez […]

Besramnijega mazanja očiju odavno nismo vidjeli. Da se laganjem može ubiti čovjeka, u prva četiri reda stolica u utorak na HDZ-ovu predizbornom skupu u Šibeniku ne bi ostalo živih nakon što je TomislavKaramarko objavio: “Želim vam reći da HDZ neće dopustiti propadanje Hajduka, što se danas događa.

Gotovo u svim novinama izašle su slike hrpa smeća što je ostalo razbacano iza Ultre, nema internetskog portala koji to nije zabilježio. Očito je važno pokazati kakav su nered napravili rasplesani momci i djevojke, izvještaj s priredbe ne bi bio potpun da nisu izokola upozorili: evo, pogledajte kakve su to prljave životinje, kakvi su barbari […]

Jest, sramota je. To da kompletno vodstvo nacionalnog nogometnog saveza – uključujući izbornika i isključujući formalnog predsjednika te stvarnog gazdu – bude napadnuto usred vlastite države, na odmorištu na autocesti, s pravom se izrodilo u prvoklasni skandal. Barem na simboličnoj razini budući da se, kako se doznalo kasnije, sve završilo s dva ili tri šamara, […]

Divim se ljudima koji idu u sportske kladionice. Koji igraju sportsku prognozu ili uplaćuju loto ili bingo. Nije to lako. Gledam s koliko žara pokušavaju pogoditi budućnost. Koliko truda ulažu u pojačavanje svojih šansi, proučavajući klubove, igrače, prošle susrete. Kako pozorno u birtijama prate rezultate na teletekstu. Uvijek me čudilo zašto nikad u birtijama ne […]

U uvodu intervjua s velečasnim Ivanom Miklenićem, glavnim urednikom Glasa Koncila, novinar Večernjeg lista Darko Pavičić primjećuje da su burne reakcije na nedavni tekst njegova sugovornika – u kojemu je prosvjedni skup Hajdukovih navijača na splitskoj Rivi eksplicitno nazvan ”novim korakom na orjunaškom produbljivanju jaza između hrvatskoga sjevera i juga” – išle ”tako daleko da […]

Negdje u sumrak, našao sam se na Bačvicama, gdje se u plićaku ludirala grupica cura koje su mi izgledale kao starije srednjoškolke. Tinejdžerice su se uočljivo dobro zabavljale, a onda su u jednom trenutku – s napitnički podignutim rukama u vis – počele pjevati refren. Refren je – naravno – bio na perfektnom, ekavskom srpskom: […]

Đir oko Poljuda prošle subote, koju minutu nakon 17 sati, baš kad je Hajduku poništen regularan gol na utakmici (i to s klubom čiji navijači osnivaju novi klub jer im je svega i s pravom dosta), dakle na utakmici koja se igrala bez publike i navijača, ali, ispada, i bez igrača i strasti, bar s […]

Malo se to danas zna, ali najveći Hajduk svih vremena, onaj slavni iz sedamdesetih, igrao je i podno tvrđave na Gripama, na malom igralištu osnovne škole ”Bruno Ivanović”. Teren od tupine idealan za igru i duboke posjekotine, na istoku drvena branka napravljena od starog telefonskog stupa, na zapadu teški željezni rukometni gol, a na golu […]

HRT skače iz uloge javnog servisa u ulogu tržišnog borca i natrag kako kome na Prisavlju u tom trenutku paše.   Moraju se znati neki prioriteti, rekao je u srijedu, pritiješnjen lavinom kritika, urednik Sportskog programa Hrvatske televizije Bruno Kovačević.   Tom rečenicom – jednostavnom i bezazleno iskrenom – objasnio je ljutitoj internetskoj svjetini zašto […]

Moja velika želja za igranjem nogometa oduvijek je bila u obrnutom srazmjeru s mojom nadarenošću za taj sport.   Da istrčim na pravi nogometni travnjak moglo se dogoditi samo tako da se nada mnom sažali neki humanitarac. Upravo to se prije i dogodilo prije desetak godina u Dubrovniku. U okviru svog sjajnog, u međuvremenu netragom […]

Za Nogometni klub Hajduk zadnji put se čulo u lipnju 1990., kada su doputovali u Australiju, u Sydney, da ponizno sa svojih klupskih dresova skinu grb sa zvijezdom petokrakom. Što se dalje događalo s Hajdukom znaju samo lokalni fanatici i fenomenolozi, jer ostalima Hajduk više nije bio zanimljiv nakon što se postupno, ali temeljito, odrekao […]

Prošloga mi je tjedna na e-mailu iznenadilo jedno pismo.   ‘‘Poštovana gospođo Eibl, gospodin Mario Garber, vaš kolega, dao mi je vašu adresu. Vjerojatno me se sjećate, jer napisali ste jednom i članak o meni. Gledao sam vas u Nedjeljom u dva i bili ste odlični. Iznenađen sam vašom situacijom oko posla, ali očito živimo […]

1. MIT O KRALJU TOMISLAVU I DRUGE PRIPOVIJETKE Svakako, nisu Hrvati ni prvi ni jedini što su svoju povijest sintetizirali u fantasy-literaturu. Pa ipak, malo je takvih bajki kao što je povijest Hrvata, uzbudljiva priča o jednom narodu čijega je dobrog kralja – sad govorim po sjećanju – zla vještica lukavstvom zarobila u kućicu od […]

Zagrebačku policiju u predstojeću nedjelju čeka vrlo zahtjevan radni dan, koji bi mnogi vjerojatno željeli preskočiti. Već u samom startu dovoljno je to što se na Maksimiru održava derbi Dinamo – Hajduk, koji je uvijek događaj visokog rizika, a prema sigurnosnim procjenama ovaj je put rizik od nereda još veći. Pa se stoga i odlučilo […]

Prije zadnjih dviju utakmica s Belgijom i Škotskom, koje su završile onako kako su završile, kad je bilo jasno da ćemo šansu za odlazak u Brazil tražiti u dodatnim kvalifikacijama, Šuker je poželio da nam protivnik u baražu bude albanska reprezentacija. Što se krije iza te naizgled obične i lako razumljive izjave? Krije se sve, […]