autograf.hr

Davno sam napisao prve tekstove o odnosu Miroslava Krleže i Bosne i Hercegovine. Zapravo da budem precizniji: kao mladi dramaturg Drame Narodnog Pozorišta Sarajevo za jedan od prvih tekstova na ovu temu inspiriralo me pismo Bele Krleže, kao odgovor na moj poziv velikom Krleži da svojim prisustvom uveliča premijeru ”Golgote” u Kući na Obali. Tada […]

Dragi Peđa, pišem ti iz našeg rodnog Mostara, dubokog grada što izjednačuje duše i što se otvara poput smrti i poput sna. Mostar je grad loših vijesti. Evo malo optimizma: upoznao sam u našem gradu neke divne mlade ljude koji vode kulturu i Mostaru vraćaju dah i ispisuju znakove NADE. Sklopili smo bratstvo po temama […]

Civilizacije su živa bića koja niču na prostoru u danom trenutku najpogodnijem za život. One rastu, šire se, apsorbiraju okolna bića i pojave, hrane se svojim podanicima, žeđaju za prostorom, s jedne strane gaze i pokoravaju, s druge uzdižu razinu spoznaje – svaka nova do nekih vlastitih, njoj dokučivih razina.

Agresija na Ukrajinu i invazija njenog teritorija ne samo da su vratili aveti rata na europsku političku scenu, već ubrzano doprinose i širenju novog jednoumlja.

Rim, 14. ožujka 2007. Ovo sam pismo počeo pisati nakon što je prošle godine Ana Stepanovna Politkovskaja ubijena revolverskim hitcima, u liftu, u svome stanu, u moskovskoj ulici Lesnaja. Upućujem Vam ga uoči Vašega dolaska u Rim, gdje već više od deset godina živim ”između azila i egzila”.

Nakon dugo vremena vratila sam se ”Istočnom epistolaru”, po mom mišljenju, najboljoj knjizi Predraga Matvejevića. Volim ovaj njegov rukopis – opor je i trezven, kritičan i oštar, melankoličan i topao, tužan. Tu se Matvejević zagledava duboko među ponore istočne, ruske civilizacije. Čini to kritično, distancirano, vrlo budne svijesti, unatoč emocijama koje su vezane uz njegovo, […]

Četvrtog veljače navršilo se pet godina od smrti akademika Predraga Matvejevića. Profesor rimske La Sapienze, pariške Sorbone i Sveučilišta u Zagrebu, ovaj je rođeni Mostarac, član Prodijeve Komisije mudraca za Mediteran, autor iznimnog i intrigantnog književnog opusa. U književnosti se najavljuje monografijom o Jean-Paulu Sartru 1965.

U Cosmopolitanu, pred nekoliko godina u tekstu o psovkama i dubljemu značenju izgovorenih vulgarizama, između ostaloga, autor je tvrdio na temelju nekih istraživanja, kako nas jedna sočna psovka na dan drži podalje od liječnika. Dokazano je, naime, kad se, primjerice, udarimo, da glasno beštimanje podiže razinu hormona sreće i znatno umanjuje bol.

Poznato je da naš narod prezire i mrzi svoje ljude koji su se po ljepoti i snazi nekog svog izraza istaknuli, i time odskočili od prosjeka većine. On za takve ili ne želi čuti, ili ih trpa u neku svoju mašinu za mljevenje mesa i pravi od njih dobre i masne seoske kobasice, koje upravo […]

Dva je teška poraza u zadnjih tjedan dana doživio velikosrpski projekt. Još jednom i opet. I po tko zna koji put. Taj je koncept izgubio tzv. ”inat crkvu” za koju je Dodik obećavao da je neće skloniti iz dvorišta Nane Fate, a onda je i drugi eksponent Velike Srbije u BiH, Ratko Mladić, ovjerio kartu […]

Pišem nakon još jednog prisjećanja na proboj logoraša iz koncentracijskog logora smrti Jasenovac, ali uoči Velike Sedmice i Vaskrsa 2021. godine. Pošto će stići Vaskrs, i ja ga čestitam braći i sestrama pravoslavnima, neću opteretiti ovu kolumnu niskim udarcima ili gnjevnim tonovima. Ne želim se i neću se svađati. Hoću napisati (ponoviti) nešto meni lijepo […]

Pokazalo se tijekom sučeljavanja predsjedničkih kandidata da većina njih želi proširenje predsjedničkih ovlasti. S argumentacijom, naravno, da bi te proširene ovlasti koristili u interesu naroda, birača, branitelja, trudbenika i tako dalje.

Prije tjedan dana novinarka Slavica Lukić objavila je u Jutarnjem listu zanimljiv tekst o obveznom glasanju kao načinu da se prevlada rastuća izborna apstinencija ne samo kod nas, već i u drugim demokracijama, u predvečerje izbora za Europski parlament. U članku navodi da je obvezno glasanje predviđeno u zemljama Europske unije kao što su Belgija, […]

Tko može na bilo koji način odrediti duh jednoga naroda? U hrvatskom slučaju i u odnosu na Drugi svjetski rat (i na poraće) to je gotovo nezamislivo i skoro nemoguće. U prvome redu zato što smo od travnja 1941. do svibnja 1945. imali užasan građanski rat.

Europska pučka stranka je dugo okolišala, ali je na kraju ipak morala raspravljati o tomu je li Viktor Orban pogazio osnovne vrijednosti europskih demokršćana, koji sebe nazivaju pučanima.

Matvejević je bio istrajan u neodustajanju i kad je to bilo nepoželjno, bio je i ostao svoj, čist u tome, na strani koju je sam odabrao, nikada ne gubeći osjećaj za stradanja drugih.       UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM […]

MOST Nisam vjerovao da će se itko usuditi srušiti Stari most u mome rodnome gradu. Putovao sam posljednjih mjeseci po stranim gradovima i govorio o njemu: 6 mostova je uništeno u Mostaru i oko njega, ali ipak nije ovaj stari.

Najnoviji Eurobarometar svojim redovitim ispitivanjima javnog mnijenja u zemljama-članicama EU pokazuje da je Brexit uspio ipak u nečemu, a to je da su se Europljani trgnuli i malo ozbiljnije razmislili o budućnosti Europe i o sebi.

Nisam ni psihijatar niti psiholog, nisam član Pravoslavne crkve, ne živim u Srbiji. Nisam pratila njegov profesionalni i ljudski život, nisam pročitala mnogo njegovih knjiga. Uživo sam ga čula tek nekoliko puta. A ipak, njegova me smrt pogodila u ono mjesto koje biva pogođeno kada umre tkogod od bliskih nam ljudi.

Kolinda Grabar-Kitarović naravno nije objavila na društvenim mrežama svoj govor izrečen neki dan u društvu izraelskog kolege u Jasenovcu. Jasno je i zašto. Kao što mulja kada novinaru Deutsche Welle kaže da ne pamti Thompsonove ”sporne pjesme”, ama, sačuvaj Bože, nikada nije ništa sporno čula iz usta njenog najdražeg pjevača (to, da joj je MPT […]

Godina je, mislim, bila 1997. ili 1998. kada je Bosna i Hercegovina ostvarila najveći gospodarski rast na svijetu. Daleko ispred Japana i Singapura, Njemačku, Kanadu, Brazil i slične zemlje Bosanci su ostavili daleko iza sebe, i samo im je nebo bilo granica. Tako su govorili statistički dijagrami.

Na pomolu je, vidimo, diplomatski mrak u balkanskoj krčmi. Započelo je dramatičnom vijesti da je haški ratni zločinac Vojislav Šešelj demonstrativno izgazio hrvatski barjak u skupštini Srbije. Hrvatska delegacija na čelu s Gordanom Jandrokovićem to nije vidjela, ali je čula, pa je naprasno odlučila prekinuti posjet Srbiji i vratiti se, neispunjena posla, u domovinu.

Kada su Karl Marx i Friedrich Engels pisali svoj ”Komunistički manifest” 1848., bauk komunizma je bio na dnevnom redu i on je, po njihovom mišljenju, kružio Europom. Danas je taj bauk nešto drukčiji, zove se populizam i ne širi se Europom, već cijelim svijetom.

Minulih sedmica zaskočilo me nekoliko usputnih, reklo bi se dnevnih, prolaznih provokacija kojima se čovjek obično ne bavi, grda su vremena pa je pažnja okrenuta nečem važnijem. Ova kratka zastajkivanja na prvi pogled su nepovezana ali su mi se, eto, konačno slila u nesvjesnu  provokaciju da im se vratim kao nevidljivoj mušici koja te dekoncentriše, […]

Dođoše tako neka vremena u kojima se s oltara opet prijeti. Prijeti se onima, takva je sada moda kod hrvatskih nacionalista, koji se usudiše biti blagi i dobrohotni prema jeziku.

Pokušaj da se prisjetimo prošlosti neuspješan je slično pokušaju da shvatimo razlog našeg postojanja. I jedno i drugo čini da se osjećamo kao dijete koje ponovo i ponovo hvata košarkašku loptu, a ona isklizne iz ruku svaki puta. Josef Brodski, Less than One

More je ”maternica čovječanstva i kolijevka civilizacije”, govorio je Magris, a Matvejević u svom ”Mediteranskom brevijaru” dodao ono presudno: ”Kao da je Mediteran ne samo svijet za sebe nego i središte svijeta…more okruženo zemljom, zemlja oko mora, središnje i more i zemlja… Atlantik ili Pacifik su mora razdaljina, Mediteran je more susjedstva. Jadran more bliskosti…”

Pisati o Predragu Matvejeviću, posebno nakon što nas je napustio, nije lako. Ne samo zato što je čitavo njegovo javno, ali i privatno djelovanje, bilo takvo da bi se o njemu moglo ispisati čitav niz disertacija, nego i zbog toga što će taj tekst biti ispisan s punom sviješću kako iza sebe ostavlja društvo za […]

Jeste li vidjeli naslovnu stranicu novog izdanja najuglednijeg njemačkog tjednika Der Spiegel? Posvećena je nepredvidivom američkom izolacionističkom i ksenofobnom predsjedniku Donaldu Trumpu.

Utopijski angažman pisanja ne samo otvorenih pisama, nego i privatni svijet kondicionala kojega je za sebe, koliko reaktivno (prema totalitarnim svjetovima kojima se obraćao), koliko pro-aktivno, slušajući svoju savjest, širom otvorio Predrag Matvejević, stvorio je jedan tih ali moćan prostor komunikacije s drugim i u ime drugoga koji je, upornošću i tvrdoglavošću koja ne haje […]

U jednom od najvažnijih intervjua koje sam napravio u životu, onom s Predragom Matvejevićem (koji ponavljamo u rubrici Intervju tjedna), važnim jer mi je rekao fundamentalne stvari za naše samorazumijevanje, profesor je kazao: ”Ja sam vam prijatelj. Ja vas neću iznevjeriti”.

Krajem ljeta i početkom jeseni 2001. godine dva puta sam bio u Bosni i Hercegovini. Dugo su padale kiše u septembru. U oktobru je bilo vedro i toplo. S ekipom francusko-njemačke televizijske mreže Arte, koja je pripremala emisiju o Balkanu, bio sam najprije u Mostaru. Dva tjedna kasnije došao sam još jednom u Sarajevo, gdje […]

Predrag Matvejević, ”Granice i sudbine – o jugoslavenstvu prije i poslije Jugoslavije”, VBZ, Zagreb, 2015. Iz recenzije izdavača: Ova je knjiga nastajala u nelagodi: autor je pisao u inozemstvu o svojoj zemlji, u kojoj se vodio rat. Dio tekstova koji su ovdje sakupljeni bio je objavljen u domaćim i stranim glasilima, u prijevodu ili originalu, […]

(Opaska uredništva: U četvrtak 2. veljače 2017. oko 14 sati nas je napustio veliki humanist i pisac Predrag Matvejević. U spomen na izuzetnog književnika i borca za ljudska prava ponavljamo intervju koji nam je dao prije nešto više od tri godine. R.I.P. profesore!). Predrag Matvejević rođen je 7. listopada 1932. godine u Mostaru, gdje je […]

Tek je eskalacija izbjegličke krize i njeno približavanje našim granicama nagnalo većinu naših građana, uključujući i političke elite, da se počnu baviti tim pitanjem. Doista, mediteranske su zemlje, posebice Italija i Španjolska, već godinama izložene stalnom priljevu desetaka tisuća izbjeglica iz afričkih zemalja pogođenih političkim nestabilnostima i sveopćim siromaštvom, pa je bilo jasno da će […]

O nepodnošljivoj lakoći (su)života razmišljam u Mehmedovom i Dijaninom obiteljskom vrtu (njem. Schrebergarten), u središtu B., tijekom srpanjske proslave Bajrama. Pod složenom imenicom “Schrebergarten“ se podrazumijeva inače niz odnjegovanih “parcela“ ili vrtova u središtima njemačkih gradova, što je ilustracija normalnog obiteljskog, pa ako se tako hoće i (malo)građanskog života,

Počinjem pisati ovaj komentar točno u 15:05 sati kada je, prema informaciji Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, objavljene preko televizije u pet sati popodne tog 4. svibnja 1980., umro drug Tito. Od svih mogućih pitanja i od svih mogućih rasprava koje se nude u povodu današnje, trideset i pete godišnjice smrti Josipa Broza meni se […]

Predrag Matvejević, ”Granice i sudbine – o jugoslavenstvu prije i poslije Jugoslavije”, VBZ, Zagreb, 2015.   Iz recenzije izdavača:   Ova je knjiga nastajala u nelagodi: autor je pisao u inozemstvu o svojoj zemlji, u kojoj se vodio rat. Dio tekstova koji su ovdje sakupljeni bio je objavljen u domaćim i stranim glasilima, u prijevodu […]

U telefonskom razgovoru Predraga Matvejevića s novinarkom Radio Beograda Melihom Pravdić na samom početku Matvejević kaže da govore istim jezikom i naglašava potrebu da se depolitizira jezik:   Ono što odavno znamo i što je viđeno i drugdje u svijetu: jedna velika opasnost da jedan državni ili politički jezik ovlada jezikom, vidjeli smo mnogo takvih […]

Pokušaj da se prisjetimo prošlosti neuspješan je slično pokušaju da shvatimo razlog našeg postojanja. I jedno i drugo čini da se osjećamo kao dijete koje ponovo i ponovo hvata košarkašku loptu, a ona isklizne iz ruku svaki puta.                                                                          Josef Brodski: Less than One   Prošlost o kojoj govori Brodski je prošlost čiji smo […]

Piše: Drago Pilsel   Predrag Matvejević rođen je 1932. godine u Mostaru, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Studij romanistike započeo je u Sarajevu, a završio u Zagrebu. Doktorirao je 1967. na Sorbonni (iz komparativne književnosti i estetike), gdje je također obranio habilitaciju za redovnu profesuru (1994). Predavao je francusku književnost na Filozofskom fakultetu […]

Židovska kulturna scena Bejahad (riječ na hebrejskom znači zajedno) osnovana je 1999. na otoku Murteru. Zatim je prešla na otoke Brač (Supetar) i Hvar (grad Hvar), a u sljedećih pet izdanja organizirana je u opatijskom hotelu Adriatic. Nakon toga je stigla i u hotel Park Plaza Histria, odnosno u hotelski kompleks Punta Verudela 2012., kada […]

Do početka pulskoga sajma knjiga Fraktura će objaviti posljednji, nedovršeni roman Mirka Kovača ”Vrijeme koje se udaljava” s podnaslovom ”Roman, memoari”, na kojemu je Kovač, čovjek od riječi kojemu su riječi značile sve, radio do posljednjeg dana – najavio je u dirljivom govoru Seid Serdarević, urednik i prijatelj Mirka Kovača, na komemoraciji velikom piscu, koja […]